The Darkness
Majano (Udine) / Area Concerti Festival / Italija
subota, 2. 8. 2025, u 21.30 h
The Darkness su pojam najboljih rock’n’roll žurki kad govorimo o koncertnim showovima! Zadnjih godina imamo pakleno sreće da svojim nastupima navraćaju u priličnu blizinu slovenskih granica. Ovog ožujka izbacili su još jedan studijski album – snovi na prepečenom kruhu! “Dreams On Toast” dakle. Album koji je već ove godine doživio priličnu promociju na proljetnoj turneji! The Darkness su inače redovni gosti ljetnih festivala gotovo svake godine, a na sreću, talijanska publika je poprilično luda za njima, pa dobivaju nemali broj poziva da zasviraju na tlu naše zapadne susjede. U furlanskom gradiću Majano kraj Udina The Darkness su već nastupili 21. 7. 2019. (RockLine recenzija koncerta), a zatim 23. 7. 2023. u Pordenoneu (RockLine recenzija koncerta), što je opet vrlo blizu Slovenije, no početkom ovog kolovoza ponovno su se vratili u Majano – na čak 65. izdanje tamošnjeg festivala! Za šaćicu onih nekoliko slovenskih privrženika dobrog rock’n’rolla, začinjenog prvoklasnom zajebancijom, naprosto fantastična vijest.
Publiku su oko osam sati zagrijavali domaći Overlaps, kojima nismo posvećivali previše pažnje. Zanimljivo je da je ista grupa zagrijavala publiku i prije nastupa The Darkness u Pordenoneu prije dvije godine. Radije smo štedjeli energiju!
The Darkness su prema rasporedu sa svojim showom počeli u pola deset. Kao i uvijek, i ovaj se koncert otvorio snimljenim uvodom Abbina Arrival – a onda stižu dečki. Prvi sjeda za bubnjeve Rufus Tiger Taylor (za sve koji ne znate, sin slavnog Rogera Taylora iz ikoničnih Queen), s lijeve se pojavljuje Dan Hawkins, a s desne na pozornicu utrčavaju njegov brat Justin i basist Frankie Poulain! Frankie i Dan odjeveni su u izlizane smokinge, u skladu s omotom novog albuma. Djeluju odlično raspoloženo. Svatko na svom mjestu, no… tu je odsad još jedan pomoćnik na pozornici – Ian Norfolk, tip koji si u grupi još od 2015. zarađuje kruh kao gitarski tehničar. To je upravo onaj tip koji je uvijek uzimao Justina na ramena i nosio ga među publikom dok je Justin soliraо na gitari! E, ovaj put toga nismo bili dionici. Ian je naime imao druge zadatke! Grupa je dakle uočila da joj dobro dođe još jedna gitara – još netko tko drži solidnu rifovsku podlogu, odnosno još netko tko u bilo kojem trenutku može uskočiti u ulogu klavijaturista. Nekoć davno, davno, u ono doba kad su The Darkness bili na vrhuncu – univerzalni Justin je svirao baš sve. Od klavira, preko gitara sa solažama, pa povrh svega još i ludo pjevao iščašenim glasom. No to je bilo prije gotovo dvadeset godina, kako svjedoči pradavna koncertna recenzija, kad je RockLine uhvatio grupu 20. ožujka 2006. u bečkom Gasometru.
Justin se pokupio. Više ne pije, vegan je, a uz to puno vježba. Zato je postao isklesan! Oduvijek je slovio po ludim akrobacijama na pozornici i ovaj put smo bili počašćeni velikom zabavom kad je već tijekom Get Your Hands Off My Woman napravio stoju na glavi (na bubnjarskom podiju, lijevo od Rufusa). Uvodni dio je nagovijestio da Justin nije zagrijan. Vokalna izvedba bila je poprilično rupičasta, što nije bio dobar predznak. No kasnije je zagrijao glasnice na razinu poznatih, uho parajućih linija po kojima je poznat, a kojima je mogao probiti i zvučni zid!
Bend je djelovao silno opušteno, pozornica je njihov dom, a ludo zabavno kazalište u sat i tri četvrt bilo je neizbježno. Talijanska publika obožava grupu, pa nije čudila izvanredno dobra posjećenost od nekih 2.500 posjetitelja. Usto je publika cijelo vrijeme sudjelovala u stihovima! Ako nigdje drugdje, u refrenima! Justin je tijekom koncerta, očekivano, izbacio nekoliko ‘žaltavih’ – u svom stilu jezičnog doktora, čime je dodatno podgrijavao talijansku publiku koja mu je jela iz ruke. Što se Justinove brbljavosti tiče, svaki koncert The Darkness graniči sa stand-up komedijom, što takvoj žurci daje dodatan šmek!
Ovaj put je grupa odsvirala malo manje od očekivanog. Nedostajale su barem dvije skladbe. Da ti The Darkness dođu na koncert i ne odsviraju One Way Ticket To Hell… And Back, gotovo je nečuveno. Čudno je i to da bend zaključi koncert novom skladbom I Hate Myself, pa makar i s Led Zeppelin Heartbreaker umetkom uz koji Justin tijekom sviranja gitare stoji na jednoj nozi dok drugu položi preko vrata gitare. No i to doživiš. Ipak. Sa I Hate Myself bend je zaključivao koncerte svoje ožujske turneje po Europi. “Permission To Land” (2003) – kultni prvijenac, ponovno je kraljevao u setlisti, što je uvijek fantastično, a s druge strane pomalo srhovito, jer nekako naglašava da ostatak diskografije ostaje u njegovoj sjeni. Iako su albumi koji su slijedili, od Hot Cakes pa do aktualnog, u svemu jako, jako dobri i ništa im ne fali! Najnoviji album “Dreams On Toast” sa silno zabavnom Rock and Roll Party Cowboy odmah na početku, kao i The Longest Kiss – jedna od najlucidnijih skladbi novog albuma, dobiva obilje pažnje u repertoaru. Izlazni dio The Longest Kiss produžen je u jam u kojem je Justin pokazao svoju snagu gitarskog solista! Tijekom Givin’ Up skaču svi redom, a i Friday Night pouzdano obavi svoju funkciju održavanja fenomenalnog ugođaja! Klasici su klasici. Postali su narodni!
Justina je svugdje dovoljno. Taj odlični glazbenik je ponovno potvrdio kakav je izniman komedijant. Druženje s grupom prošlo je ekspresno brzo! Odjednom smo bili kod glavnog hita grupe! I Believe in a Thing Called Love, naravno! Bend je izveo skladbu do uključivo prvog refrena, a onda prekinuo predstavu. Nakon nekoliko sekundi Justin se vratio na pozornicu držeći u ruci pametni telefon. Nije mu bilo pravo što ljudi snimaju videe telefonima umjesto da uživaju u glazbi. Tako je konkretno zanjakao i zamolio publiku da jednostavno uživa na koncertu, bez petljanja s telefonima. Krenulo se iznova! Do kraja! Kao i uvijek – luda skladba! Uživo grabi osobito intenzivno! Tu je dakle nova I Hate Myself nakon koje je narod definitivno držao čvrsto uvjerenje da koncert nikako ne može biti gotov. A upravo je to značilo ono što uvijek slijedi. Nenadano, ali neizbježno! Kraj! Nažalost! Bez tipičnog bisa.
Međutim, koncertne predstave iz potencijalnih minusa uvijek izvlači ono odlično raspoloženje koje ovaj kvartet stvara s perjanom lakoćom kad se popne na pozornicu. Što se koncertnog zvuka tiče, kao i izvedbe, grupi ne možeš prigovoriti ništa. Što se tiče izuzetno dobrog vedrog duha i raspoloženja, za što se brine svojom superiornom jezičavošću nabrijani Justin, još manje! Kad The Darkness izađu na pozornicu, znaš da ćeš se s njima fenomenalno provesti! Uvijek je tako i tako će ostati i nakon ponovnog susreta s grupom u Majanu! The Darkness i nakon ovog susreta ostaju koncertna atrakcija vrijedna svakog grijeha!
Fotografije: Aleš Podbrežnik & Edita Klemen
Autor: Edita Klemen & Aleš Podbrežnik
The Darkness – setlista:
1. Arrival (orig ABBA)
2. Rock and Roll Party Cowboy
3. Growing on Me
4. Get Your Hands Off My Woman
5. Mortal Dread
6. Motorheart
7. Barbarian
8. Walking Through Fire
9. Love Is Only a Feeling
10. The Longest Kiss
11. Givin’ Up
12. Heart Explodes
13. Japanese Prisoner of Love
14. Friday Night
15. I Believe in a Thing Called Love
16. I Hate Myself
