Uriah Heep, Bonnie Tyler i Nazareth – nostalgična večer klasika rocka u austrijskoj Koruškoj (2025)
Nastupaju: Tobbaco Road Blues Band / Nazareth / Bonnie Tyler / Uriah Heep
Datum: petak, 25. 7. 2025, od 17.00 do 23.00 sati
Lokacija: Moosburg / Schlosswiese / Austrija
Uriah Heep i Nazareth stari su znanci. Dvije legendarne grupe koje su svojom uspješnošću učvršćivale format svjetske rock kulture sedamdesetih i dvije grupe koje su vidjele baš sve. Raj i pakao. Obje se još uvijek drže. Nevjerojatno, stvarno. Uriah Heep ove godine slave 55. obljetnicu djelovanja, a Nazareth čak godinu dana više. Njemačka i Austrija oduvijek su im koncertni dom i u prošlosti smo ih više puta gledali zajedno. No u kombinaciji s jednim od najprepoznatljivijih ženskih vokala pop rocka osamdesetih, Bonnie Tyler, ipak nikad. Ne, nije prvoaprilska šala, već smo početkom kolovoza!
Na idiličnoj dvorskoj livadi dvorskog kompleksa u mjestu Moosburg kraj Celovca (Klagenfurt) cijelim je događajem opet ravnala kiša. No bez razornog pljuska koji je prošle godine na istom mjestu doslovno isprao nastupe Toto i upravo Uriah Heep. Ipak, kabanice su unatoč svemu bile vrlo dobrodošle. Višetisućna se masa sa svih strana slijevala na livadu na kojoj je stajala golema konstrukcija pozornice – a nju su malo poslije pet popodne zauzeli domaći Tobacco Road Blues Band, svedeni za ovu priliku na akustični duo. Slušali smo ih na pola uha, a tijekom njihova nastupa još smo stajali duboko u redu da se probijemo do prizorišta.
U 18.15 na pozornici stoje naši stari znanci Nazareth. Dobili su lijepo vremena za svoj nastup. Legendarna grupa nastupa u postavi u kojoj je jedini originalni član sa svojih 79 godina danas još samo basist Pete Agnew. Njegova druga – nezamjenjivog Dana McCaffertyja više nema, a vokalne dužnosti u današnjim Nazareth već duže vrijeme obavlja Carl Sentance, poznat po suradnji, među ostalim, i s Krokus. Na bubnjevima je Peteov sin Lee Agnew, a na gitari Jimmy Murrison. Bend je u sat vremena programa isporučio materijal iz svojih klasičnih dana, koji funkcionira vječnozeleno i u svemu posebno. Kao što je posebno mjesto ove grupe u rock’n’roll svemiru. Sentance naravno ne može biti McCafferty, ali čovjek se trudi koliko god može povlačiti paralele s pokojnom legendom. Jednom mu uspije malo bolje, drugi put lošije. Možda bi bilo čak bolje da pjeva po svome, jer Sentance je inače odličan vokalist, ali je McCafferty prevelik unikat da bi mu itko mogao prići blizu.
Kako god, bend je u svemu zavidno grmio, uzde čvrsto drže Lee i Pete, dok je Jimmy, koji se na pozornicu dovukao s pozdravom i pivom u ruci, opet poslužio nekoliko aljkavosti. Bend si je priuštio i nekoliko jammova kojima je kupovao vrijeme. Ti dijelovi koncerta zapravo nisu vodili nikamo. Bolje bi bilo da su nastup skratili ili izbacili još štogod, primjerice My White Bycicle, koji je ovaj put prilično čudesno ispao iz setliste. Hair Of The Dog Nazareth po novom, odnosno otkad je Sentance njihov pjevač, izvode bez škotskih gajdi. Svi su čekali Love Hurts (originalno izvodi tu skladbu The Everly Brothers) i taj su komad dobili u drugom dijelu koncerta. Bend je poslužio i fantastičnu baladu Dream On, a svoj osjećaj za zafrkantski crni humor Nazareth su potvrdili s Holiday te pred kraj spomenutim Hair Of the Dog. Razamanaz i nakon svih godina prkošenja grupe ostaje i u 2025. izvanredna rock’n’roll himna. Kako rekoh, čovjek bi očekivao malo više udarca s pozornice, ali kako god okreneš, korektno! Legende su legende. Ako Nazareth još niste gledali uživo, hajte brže na njihov najbliži koncert. To je grupa koja će se sa svojom prkosnošću jednog dana na jednoj od širokih pozornica planeta definitivno i ispuhnuti, jer koncerti su njezin život!
Bonnie Tyler bila je velika nepoznanica prije koncerta. Gospođa ima 71 godinu i za svoje godine drži se vrlo dobro. Prati je odlično uigrana grupa dlakocjepačkih majstora koja je poslužila skladan i vrlo dobar zvuk. Gradivni elementi zvučne slike bili su sretno raspoređeni. Nažalost, ikona pop rocka osamdesetih što se tiče vokalne snage u zrelim je godinama prilično oslabila. Sukladno tome prilagodila je vokalne linije, a u tome joj je uvelike pomogla i publika, kojoj je češće prepuštala stihove. Uvodna CCR-ova klasika Have You Ever Seen The Rain? savršeno se uklopila u kišni ambijent. Tu je fenomenalna Hide Your Heart (komad je napisao Paul Stanley – Kissovu verziju možete naći na njihovu albumu “Crazy Nights”), pa onda obvezne: preljepa It’s a Heartache, Total Eclipse of the Heart (tu nikako nije bilo jasno jesu li muški vokali snimljeni unaprijed ili ne), pa razorni finale s The Best (svoju verziju ima i Tina Turner) i Holding Out for a Hero. Svi su komadi potvrđivali da Bonnie više ne može, ali kako god. Velika je čast sresti takvu legendu na pozornici! Prilika neće biti još mnogo, ako ih uopće bude!
Glavno mjesto ove večeri na popisu nastupajućih pripalo je Uriah Heep. To je grupa koja i dalje proživljava pravu renesansu. Mick Box, središnja figura, originalni i osnivački član te gitarist koji drži grupu na životu, ove je godine napunio 78 godina i na pozornici djeluje naprosto fantastično. A s njim i cijeli Uriah Heep! Oni nastupaju od 2013. u nepromijenjenoj postavi. Uz Boxa su nerazdvojni drugovi, i to klavijaturist Phil Lanzon te vokalist Bernie Shaw, koji su se gitaristu pridružili u drugoj polovici osamdesetih, pa topovska ritam sekcija: bubnjar Russell Gilbrook i basist Dave Rimmer – potonji je uskočio u postavu nakon smrti nezaboravnog Trevora Boldera!
Uriah Heep osjeti se golema kilometraža! Kroz godine postali su toliko nauljen stroj da im teško što može poći po zlu. Jednostavno! Rutina i iskustvo. Brzo se prilagode na bilo što. Na brze i nenadane promjene. I na uvjete kad je vrijeme hirovito. Tijekom koncerta naime i dalje je nemilosrdno padala kiša, a bend je isporučio najbolje. Bez kočnica. Prišli su punom parom. Zvuk odličan, gitarske fraze uz potporu krepkih Hammond orgulja ruše, Bernie, kojemu se glas s godinama snizio, u svojoj značajnoj maniri potpaljujuće komunikacije s publikom, pa samouvjeren i autoritativan! S Russellom Gilbrookom na bubnjevima neke su klasike iz sedamdesetih doista dobile na vatrenosti, točnije na doslovno razornom karakteru.
Uriah Heep, koji su u koncert krenuli s dvije nove skladbe, obje singlovi s aktualnog albuma “Colour & Chaos” (2024) – Grazed By Heaven i Save Me To Night, u tren oka izgradili su svoju unikatnu zvučnu kulisu, a još je više grmljavine s pozornice počelo dolaziti kad se bend late dragulja Shadows of Grief s “Look At Yourself”, koji zbog svoje progresivne naravi ima posebno mjesto na spomenutom albumu izašlom davne 1971. Za sladokusce prvi od dva koncertna vrhunca nastupa Uriah Heep. Nakon nezaboravne klasike The Wizard, bend je preselio na album “The Magician’s Birthday” (1972) i najprije upalio drvećim singlom Sweet Loraine, nakon čega je uslijedila epohalna naslovna skladba spomenutog albuma! Dakle, drugi vrhunac koncerta. Posebno smo bili usredotočeni na središnji dio koji se naprosto nije htio završiti, Mick Box bio je u fenomenalnom kreativnom zamahu, elementu. Bio je na vrebanju i žestoko je solirao kao da je sudnji dan. Njegovoj gitarističkoj ludosti nije bilo kraja, a izvrsnu potporu u tom dijelu pružao mu je izniman Russell Gilbrook – prava bubnjarska zvijer! Gotovo dvadesetominutna progresivno-rockerska suita zapravo se ističe u aktualnoj setlisti, koju, uz iznimku Shadows of Grief, čine isključivo klasici čelična repertoara i komadi novog albuma!
Kad ti u finalu nanižu tri skladbe koje spadaju među najjače trenutke karijere, počevši s Gypsy, nakon koje slijedi fantastična July Morning u kojoj bend još jednom potvrdi vrhunsku skladnost i uigranost, a sve to kruni u velikom finalu još vrela izvedba hita Easy Livin’, koji Heep odsviraju takoreći zatvorenih očiju, znaš da si se s legendama i ikonama rocka ponovno našao u pravom trenutku na pravom mjestu. Obuhvaćen iskrenom vibracijom rock’n’rolla klasičnih dana! Dublje i iskrenije od ovoga naprosto ne ide! Takvu magiju uvijek čara samo generacija glazbenika koja je orala ledinu velikog pionirstva! Ta se vibracija pojavi samo kad su na pozornici ovi ljudi. I koncert Uriah Heep opet je potvrdio upravo to.
Sat i pol dugo druženje na kraju su donijele preljepa Sunrise, a za njom je uslijedilo opće cvrkutanje i zabava s očekivanom Lady In Black, komadom koji se temelji na samo dva akorda i koji ostaje najpoznatiji hit grupe i nakon 55 godina njezina nepokolebljivog djelovanja. Komad je gromoglasno pjevala sva publika, a osjećaji su na tom mjestu bili posebno pojačani! Kiša nikome nije stigla do živog!
Ovogodišnja večer s klasicima rocka na dvorskoj livadi u Moosburgu dakle je u potpunosti uspjela. Kiša nije zaustavila ovo za mnoge sveto rockerско pričešće na kojem nije smjelo nedostajati. Svatko tko je stigao tamo napio se upravo onoga po što je došao. U Austriji Uriah Heep i Nazareth imaju svoj drugi dom, a ovo mini festivalsko druženje s grupama, koje je zasladio i dolazak Bonnie Tyler, samo je potvrdilo kakvo poštovanje uživaju legende rocka s onu stranu naše sjeverne granice. Zato već sada nestrpljivo gledamo prema sljedećoj godini i našem sljedećem posjetu ovom iznimno ugodnom prizorištu u krilu austrijske Koruške!
Autor: Edita Klemen & Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Nazareth – setlista:
1. Miss Misery
2. Razamanaz
3. Shanghai’d in Shanghai
4. Dream On
5. This Flight Tonight
6. Holiday
7, Beggars Day
8. Love Hurts
9. Hair of the Dog
10. Morning Dew
Bonnie Tyler – setlista:
1. Have You Ever Seen the Rain? (orig. Creedence Clearwater Revival)
2. To Love Somebody (orig. Bee Gees)
3. Hide Your Heart
4. It’s a Heartache
5. Straight From the Heart (orig. Bryan Adams)
6. Yes I Can
7. Total Eclipse of the Heart
8. Faster Than the Speed of Night
9. The Best
10. Holding Out for a Hero
Uriah Heep – setlista:
1. Grazed by Heaven
2. Save Me Tonight
3. Shadows of Grief
4. Stealin’
5. Hurricane
6. The Wizard
7. Sweet Lorraine
8. The Magician’s Birthday
9. Gypsy
10. July Morning
11. Easy Livin’
—dodatak—
12. Sunrise
13. Lady in Black
