Steve Hackett
srijeda, 3. 9. 2025., od 21.00 h do 23.50 h
Vicenza / Piazza Dei Signori / Italija
Maestro Steve Hackett! Jedan jedini! Tip čije stvaralaštvo spada u rubriku pionirskog značaja danas vrijedi kao časni stup i, slobodno možemo reći, svjetska ikona progresivnog rocka. Bez njega je nemoguće zamisliti lik nezaboravnih Genesisa kroz sedamdesete. S obzirom na časni staž ovog izvanrednog glazbenika i inovatora, treba dodati da ga stvaralačka želja ni u 75. godini nikako ne napušta. Gotovo svake godine izda koncertni album, jer neprestano koncertira. Usput snima i brine se za izlazak nove autorske glazbe (materijal za novi već nastaje).
Steve Hackett je tijekom godina u Italiji (u prenesenom smislu) davno dobio talijansko državljanstvo! Ondje je naime kod kuće na koncertnim pozornicama. Kad god potvrđuje koncertne turneje, među njima se nalazi pravi svežanj koncerata po Italiji. Nerijetko je takva turneja čak zasebna i obuhvaća samo koncerte na Apeninskom poluotoku. Budući da zanimanje za aktualnu turneju na kojoj cijenjeni glazbenik predstavlja ključne dijelove legendarnog Genesisovog albuma “The Lamb Lies Down on Broadway” (1974), zatim svoj posljednji studijski album “The Circus And The Nightwale” (2024, RockLine recenzija), a uz to dodaje i cvjetni buket skladbi iz svoje samostalne glazbene karijere, i dalje ne jenjava, Hackett je aktualnu turneju produljio za još godinu dana. Prošle smo ga godine uhvatili u Padovi. Bio je 2. 11. 2025. (Gran Teatro Geox, RockLine recenzija koncerta). Ove nam se godine pak posrećilo kad je tip u svežnju novih talijanskih termina za 3. 9. 2025. potvrdio i novi posjet Vicenzi, gdje smo ga zadnji put gledali 24. 4. 2013. (prostor Teatro Comunale, RockLine recenzija koncerta).
Gitarski heroj se ove godine nalazi na pragu promjena što se tiče pratećeg sastava. Tako su datumi koje izvodi i koje će još izvesti u sklopu ove turneje posljednji za dugogodišnjeg partnera, vrhunskog klavijaturista Rogera Kinga, koji nakon turneje napušta Hacketta. Što se tiče zamjene na mjestu bubnjara, ona je stigla još neočekivanije i mi koji smo ovaj put pogrešno očekivali Craiga Blundella na pozornici, glatko smo se prevarili. Za talijanske datume, među kojima je bio i posjet Vicenzi, u Hackettovu je pratnju tako već uskočio njemački bubnjarski as Felix Lehrmann. Lehrmann važi za bubnjara koji u svojoj zemlji slovi po tome da ima najviše studijskih suradnji, jer je njegovo ime upisano na više od 300 izdanih albuma. U karijeri je među ostalim surađivao sa sljedećim izvođačima: Dendemann, Sarah Connor, The Flower Kings, Jon Anderson, Martin Miller, Jan Böhmermann, Aloe Blacc, Jennifer Rush, Gloria Gaynor, Samy Deluxe, Haftbefehl, Torsten Goods, China Moses, Randy Brecker, Paul Gilbert i Dieter “Maschine” Birr. 2020. osnovao je vlastiti sastav Marriage Material, u kojem mu društvo prave još Thomas Stieger, Raphael Meinhart i Arto Mäkelä.
Vicenza inače važi za manji grad usred Padske nizine, koji ipak krasi izvanredna arhitektura još iz rimskih vremena, po kojoj slovi stara gradska jezgra. Srce toga je prelijep i vrlo velik trg zvan Piazza Dei Signori. Do njega je ovaj put bilo teže doći nego što smo isprva zamišljali. Vožnja kroz gradske jezgre po uskim talijanskim uličicama, gdje točku na i dodaje i svojevrsna prometna signalizacija, u Italiji je za RockLine oduvijek tražila svoj danak (i u obliku naknadnih pisama neugodna sadržaja koja te nemilosrdno udare po džepu). To smo godinama iskusili u Trstu, Veroni, Padovi, Bologni i naposljetku i u Milanu. I Vicenza u tome nije ni u čemu zaostajala. Da bi parkirao auto u strogoj gradskoj jezgri, trebaju ti željezni živci. Budući da sreća prati hrabre, i ovaj smo se put provukli kroz iglene uši i u zadnjim sekundama dopuhali pred pozornicu, koju je pratilo barem 3.000 popunjenih sjedala, gdje je vjerna talijanska publika već stvarala posebnu atmosferu, dobro poznatu po kipućem pozitivizmu široke radosti, što je tipično za njezin neznansko radoznali i ceremonijalni temperament! Upravo zbog takve publike Hackettovi su koncerti u Italiji uvijek nešto posebno! Veličanstveno, nezaboravno. Ono nešto što jednostavno moraš doživjeti!
Majstor Hackett svoj je nastup podijelio u dva dijela s usputnom 20-minutnom pauzom. U prvom je dijelu istaknuo temeljne trenutke koji oslikavaju njegovu samostalnu glazbenu (post-Genesis) karijeru te vrhunce najnovijeg albuma “The Circus And The Nightwale”. Ekipa u sastavu Hackett (gitara, vokal), pa Roger King (klavijature), Rob Townsend (puhači, klavijature, udaraljke), Nad Sylvan (vokal, prateći vokal), Jonas Reingold (bas-gitara) i novajlija Felix Lehrmann počela je postavljati kulisu nezaboravne i jedinstvene atmosfere koja te odvede u svojevrstan svijet – onaj sanjarski svijet iz kojeg se ne želiš nikad probuditi. Avantura će dakle biti duga. Dva i pol sata. S pauzom, gotovo tri sata! Zato se i vraćamo na koncerte gospodina Hacketta. Riječ je dakle o onim koncertnim susretima na kojima možeš do kraja napuniti prazne baterije!
Bend je nepogrešiv. Budući da sviraju neprestano i puno, to ne iznenađuje. Felix je opravdao status novopridruženog člana. S obzirom na reputaciju, to ne iznenađuje. Svirati kod Hacketta znači da moraš biti najbolji među najboljima. Felix je to isporučio! Sve sumnje i pitanja bili su posve suvišni! Žuta traka oko glave potvrđivala je pak ultimativnu njemačku pripadnost rocku, bilo to Nina Hagen ili Electric Callboy.
Uvodne skladbe najnovijeg albuma vokalno su pripale Hackettu (Sylvan ga je podupirao pratećim vokalom). U instrumentalnoj These Passing Clouds maestro Hackett preuzeo je apsolutno središte, koje je zauzeo svojom jedinstvenom gitarističkom igrom, u društvu razigranog sopran-saksofona vjernog Roba Townsenda. Tu je i The Devil’s Cathedral – mračna skladba s prethodnog Hackettova albuma “Surrender Of Silence”. Svakako puni blistav prijelomni trenutak u samoj atmosferi uvijek iznova fantastična klasika sa Spectral Mornings, Every Day, bez koje je svaki Hackettov koncert teško zamisliti. Remek-djelo koje zbog jednog od najljepših solaža Hackettove karijere (u drugoj polovici) uvijek izaziva naježenu kožu. Slijedi izuzetno zanimljiv dio. A Tower Struck Down, drama nad dramama Hackettova prvijenca “Voyage of the Acolyte” (Townsend je prešao na flautu i saksofon) i jedno od najvećih iznenađenja, Camino Royale (album »Highly Strung«, 1983). Ona u repertoaru ostaje već treću godinu zaredom. U odnosu na original donosi poseban artistički otklon, a znalcima pravu glazbenu poslasticu, kad je majstor Hackett s ekipom kroz produženu improvizaciju razvio pravo jazz-rock fusion „razaranje“. Veliki finale prvog dijela pripao je još jednoj klasici s “Voyage Of The Acolyte”, Shadow Of The Hierophant. S obzirom na to kako je taj komad postavljen, jasno je da prvi dio ide u svoj dramatično teatralni krešendo upravo u završnici! Slijedio je orijaški finale. Repeticija motiva koji raspoloženjski raste iz kruga u krug. Ta izuzetno mračna skladba isporučila je i ključan uvid u to čega je sposoban Felix Lehrmann, koji je tako baš pri kraju prvog dijela ove predstave dobio prilično prostora da se razmahne na bubnjevima, pri čemu ni časa nije mirovao na svojim tom-tomovima!
Nakon 20-minutne pauze uslijedio je drugi dio. Izrazito nostalgičniji. Odbacio nas je na klasični Genesisov album “The Lamb Lies Down On Broadway”. Bend je istaknuo ključne trenutke tog albuma i ponovno okrunio izuzetnu zahtjevnost njegove interpretacije nevjerojatno ubranom, takoreći savršenom izvedbom. U zvučnom i izvedbenom smislu. Drukčije ne smije i ne može biti. Razmazili smo se. Još od prvog susreta, onog davnog 1. 8. 2010. u Trstu (Piazza Unita d’Italia, RockLine recenzija koncerta)!
Hackettu se godine ne poznaju. Sijao je vedrinu, a tome je svakako pridonijelo i samo kazalište, kad je pristupao čas jednom, čas drugom glazbeniku, pri čemu su se češće postavili jedan uz drugoga u liniju upravo s Reingoldom. Pročelje pozornice posuto je pedalama. Hackettovim i Reingoldovim! Sylvan je opravdao ulogu nasljednika, kad je svojom profinjenom i osjetnom interpretacijom udarao vokalom upravo između Gabriela i Collinsa. I upravo je to ona točka na ‘i’ koja pridonosi cjelokupnoj vjerodostojnosti Hackettove interpretacije Genesisovih klasika! Dalje i dublje od onoga što Hackett isporučuje u novim vremenima, kod Genesisa ne možemo doći. Već samo s te strane posjet Hackettovim koncertima za ljubitelja starih Genesisa i u novim je vremenima naprosto obvezan!
Maestro Hackett ponovno je isporučio onaj jedinstveni ezoterični doživljaj. Profinjenom finomehanikom oblikovao je i dodavao zvučne efekte koji su izražajni domet njegove svirke intenzivirali, magnificirali,… Povremeno i teatralni tapping – u tom pogledu upravo je Hackett pionir, pa ‘vješanje’ o tremolo,… Hackett ostaje samonikli unikat. I još klasično školovan! Ovdje dakle nema mjesta za šalu. Osim Carpet Crwalers i naslovne skladbe čuli smo i Broadway Melody of 1974 i Fly On A Windshield (zadnji put izvedene na turneji 2014.), pa Hairless Heart (zadnji put izvedena na turneji 2015.), zatim The Chamber of 32 Doors, Lilywhite Lilith, The Lamia i It! Točke kojih se Hackett u solo karijeri rijetko laćao, ako uopće. Neprocjenjivo. Danas bliže klasičnim Genesisima ne možeš doći nego da odeš na Hackettov koncert. Kad zatvoriš oči, doista sve djeluje kao da na pozornici sviraju pravi Genesis.
Prešli smo u završni dio redovnog dijela nastupa! U toj je točki Hackett prilagodio repertoar. Ispale su Genesisove klasike Dancing With the Moonlit Knight, The Cinema Show i Aisle of Plenty, a vratio je u njega ultimativni progresivnorockovski ep s Genesisova albuma “Foxtrot” (1972) – remek-djelo Supper’s Ready! Žali li se netko na tu rokadu? Nikako. Komad je u Hackettovoj reinterpretaciji razvučen na gotovo pola sata, što znači da je produljen za barem pet minuta. Osjeti se, čuje se i naposljetku. Vidi se. Nema greške. Sve stoji na svom mjestu. Svi gradivni elementi. Točno ondje gdje moraju biti. Zajedno s produljenim izlaznim dijelom. Ta točka glazbenog svemira i 2025. ostaje nešto posebno! Dobra se dva sata okrenu u tren. S takvom magijom nije teško dovesti konzumenta u stanje hipnoze.
Bend se oprostio, a publika je prasnula u gromoglasne ovacije kojima se nije vidio ni čuo kraj. Naravno, gospodin Hackett s ekipom vratio se. Podgrijavali su nas još pola sata. Ovacije ne jenjavaju. Hackett je s ekipom morao malo pričekati da se temperamentna i ganuta publika smiri. Tu je klasika sa ‘Selling England By The Pound’, Firth Of Fifth! Nezaboravan uvod na klavijaturama genija Tonyja Banksa. Još jedan komad koji prebrzo prođe – pogotovo ona završnica s Hackettovim ezoteričnim linijama s motivom za koji ne želiš da u zadnjem tonu stigne na dur, jer znaš da će tada tog komada biti kraja! I Los Endos. Publika se prije dodatka natiskala između pozornice i prve linije sjedala. Hackett je zamasima ruku dodatno podgrijavao publiku.. Tu je Hackettov komad Slogans, koji uvijek upletu u Los Endos. Zadnji izdisaji koncerta u njegov definitivni vrhunac, kad se bend vratio u finale Genesisove klasike Los Endos i naposljetku zaključio nepogrešiv, veličanstven večer.
I priča se nastavlja. U nastajanju je novi studijski album. Pa nova turneja i tako dalje. Superlativi su premalo. Neka tako i ostane!
Tekst: Edita Klemen & Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik & Edita Klemen
Setlista:
Set 1:
1. People of the Smoke
2. These Passing Clouds
3. Circo Inferno
4. The Devil’s Cathedral
5. Every Day
6. A Tower Struck Down
7. Basic Instincts (Bass solo)
8. Camino Royale
9. Shadow of the Hierophant
—20 min. pauza—
Set 2:
10. The Lamb Lies Down on Broadway
11. Fly on a Windshield
12. Broadway Melody of 1974
13. Hairless Heart
14. The Carpet Crawlers
15. The Chamber of 32 Doors
16. Lilywhite Lilith
17. The Lamia
18. it
19. Supper’s Ready
—dodatak—
20. Firth of Fifth
21. Los Endos / Slogans / Los Endos
