Lokacija: San Dona Di Piave / Revolver Club / Italija
Datum: srijeda, 13.02.2019
Kiko Loureiro važi za jednog od najimenitijih gitarista metalskog svemira. Nije ni čudo da je 2015. ušao u veliki svijet titana thrash metala Megadeth, kamo pod okriljem nepokolebljive Mustaineove diktature mogu ući samo najbolji. Kiko je prije toga punih dvadeset godina (1994.-2014.) svirao u jednoj od najboljih svjetskih progmetalskih postava galaksije, brazilskim Angra, te s njima objavio osam studijskih albuma. Klasično školovani majstor shredda i munjevitih arpeggia, koji je u svoje vrijeme crpio inspiraciju iz djela dvojice velikih brazilskih klasika, Pedra Buena i Mozarta Mella, u džepu ima i četiri samostalna studijska albuma, i to »No Gravity« (2005.), »Universo Inverso« (2006.), »Fullblast« (2010.) i »Sounds Of Innocence« (2012.). Oni koje privlači instrumentalni gitarski rock, ili recimo kar gitarski art rock, a vrlo dobro poznajete aseve poput Martyja Friedmana, Tonyja MacAlpinea, Gusa G., Chrisa Impellitterija, Paula Gilberta, Joea Satrianija, Eddieja Van Halena,… sigurno ste prisustvovali njegovu posjetu ljubljanskom Orto baru 2007., kad je održao gitarsku kliniku, i 2010., kad je nastupio u društvu izvanrednog Guthrieja Govana (Steven Wilson) na tadašnjoj Kitarijadi.
Ukratko, kad se čovjek pojavi na solo turneji i povrh toga je »opterećen« pratećom ekipom dvaju aktualnih članova sastava Angra, to jest basistom Felipeom Andreolijem i bubnjarom Brunom Valverdeom, jasno je da se koncerte takvog trija ne smije zanemariti, a kamoli propustiti. Andreoli je u Angri još od albuma Rebirth, Valverde ima kraći staž. Kiko je pretežno svirao svoj autorski materijal. Koncert je bio u cijelosti instrumentalan.
Sat i pol čiste poezije u fuziji neoklasične glazbe s latino melosom, odnosno bossa novom. Već malo nakon osam, kad su se otvorila vrata kluba Revolver, koji se nalazi u industrijskoj zoni talijanskog mjesta San Dona Di Piave blizu Trevisa, najzagrijaniji su »profesori« gitare požudno zauzeli prvi red, nasloniti na rub pozornice, i tamo čekali još više od cijelog sata prije nego što je Kiko izašao na scenu. Kao što znate, kod naših zapadnih susjeda sve počinje sve kasnije. I ovaj put se prije pola deset nije dogodilo baš ništa posebno. I ljudi su na to navikli pa se polako skupljaju. Klub je inače prostran i u njega bi se moglo natrpati i kojih petsto glava. Pa, i dobrih sto, koliko ih se ovaj put skupilo, nije bila zanemariva brojka. Kiko nije puno govorio, samo je svirao. Nekoliko pristojnih gesta zahvalnosti kojima je osvajao naklonost zagrijane publike bilo je dovoljno. Dah je oduzimao njegov instinkt i osjećaj, fuzija brazilskog temperamenta, recimo kar salse, s elementima neoklasične glazbe. I takav paklenski shredding, koji u pucanju sonično brzih nizova ljestvica nije ni na tren popuštao, uz jezgrovit karakter fraziranja, dinamične preokrete u mirnim pasažama te činjenicu koliko je trio snažan na pozornici. U svemu. Kako jezgra ispunjava sav raspoloživ prostor. Lomljeni ritmovi, posve progresivnog karaktera, različite melodije koje istovremeno sviraju Andreoli i Loureiro i tako savršeno se povezuju međusobno u zadanoj kompoziciji. Da. Nipošto ne smije promaknuti oba Kikova pajdaša. Jednostavno. Briljirali su. I Valverde, koji je imao bubnjarski solo, njime nije ni na tren dosađivao. Eksplozija nezauzdane virtuoznosti.
Kiko je pretežno svirao komade s svog samostalnog studijskog prvijenca »No Gravity« te posljednjeg albuma »Sounds Of Innocence«. Uz to je uvrstio i dvije točke s albuma »Universo Inverso«, a iz programa je u cijelosti ispao album »Fullblast«. Prisutne je posebno raspalio u posljednjoj trećini koncerta, u koju je ušao najprije izvedbom Megadeth instrumentala Conquer Or Die! (»Dystopia«, 2016.), nakon čega je uslijedio shred tornado prerađene Angra klasike Angels And Demons (»Temple Of Shadows«, 2004.). Spektakl koji je razgorijevao od svega temperamenta, osjećaja, instinkta, strasti, ali i velike usredotočenosti među trojcem, čime se pobrinuo da nikoga ne »odnese« predaleko iz tog nevjerojatnog glazbenog tijela izvanredne tehničke potkovanosti i kompleksnosti. Predstava prožeta hipersenzitivnim osjećajem za implantaciju melodije, odnosno muzikalnosti. S isporučenim i visoko željenim teatrom nezauzdanih virtuoznih provala. Sve u jednom, na istom mjestu. U isto vrijeme. Krajnje zanosno, jedinstveno, nezaboravno i neponovljivo. Kiko se oprostio komadom Enfermo sa studijskog prvijenca »No Graviity«. No budući da ga publika nije tek tako pustila s pozornice, vratio se izvesti još jednu skladbu. Kratko ju je najavio: »Sada ćemo odsvirati nešto od Angre«. Bio je to prvi komad sa studijskog prvijenca »Angels Cry«. Razorna progmetalska oluja Carry On, s jednom od najprepoznatljivijih vodećih gitarskih fraza cijele Angra karijere. Vokalne linije koje su prisutne u originalu Kiko je slikovito adaptirao i preinačio za sviranje na gitari, pri čemu se u improvizacijskim vragolijama i mašti nikako nije suzdržavao te je upleo hrpu varijacija i dodatnih ukrasa. Ludo je kako vlada oblikovanjem tonova tremolom. Ukratko, Carry On je doista dodatno ugrijao sva srca ljubitelja sastava Angra, to jest, otvoreno rečeno, cijelo društvo posjetitelja ovog veličanstvenog koncerta i nastupa izvanrednog Kika Loureira i njegovih dvaju drugova, koji je jednostavno rečeno prebrzo prošao.
autor: Aleš Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista:
1. Pau-De-Arara
2. Reflective
3. Escaping
4. Grey Stone Gateway
5. No Gravity
6. El Guajiro
7, Feijao De Corda
8. Camino A Casa
9. Drum solo
10. The Hmyn
11. Samba Da Elisa
12. Conquer Or Die
13. Angels And Demons
14. Ray Of Life
15. Dilemma
16. Enfermo
—dodatak—
17. Carry On
