Izdavač: Napalm Records
Datum izlaska: 26. 4. 2024
Produkcija: Andy Sneap
Trajanje albuma: 48.13 min.
Žanr: Heavy Metal
Ocjena: 8.0/10
Accept su vrlo dobra heavy metal postava. Spoznaja stoljeća? Ne. Jednostavno činjenica. “Humanoid” je njihov ukupno sedamnaesti studijski album, a vibracijom, energijom i produkcijom naravno najsnažnije slijedi izraz prethodnih pet studijskih albuma. Svakako je prepoznatljiva veza s osamdesetima, ali to nas ne smije zavarati, jer magija s Dirkschneiderom ostaje apsolutni unikat i jedan od krunskih dragulja procvale ere metala tijekom osamdesetih.
Ostavimo to po strani. Wolf Hoffmann, u postavi današnjih Accept posljednji ‘preživjeli’ član svih era te dugovječne teutonske metal postave osnovane 1976. u njemačkom Solingenu, naprosto predobro zna i razumije kako se to radi. Idejni vođa, vizionar, glavni skladatelj i naravno prije svega odličan gitarist, u razdoblju od tri godine od izlaska vrlo dobrog prethodnika “Too Mean To Die” (2021, RockLine recenzija) uspio je ponovno skrpati dovoljno nabrijanih, izravno usmjerenih i žarko jurišnih gitarskih fraza za novi monolitni studijski album, koji ga ne pomiče ni milimetra od recepture i formule koje se Hoffmann vjerno i vrlo spretno drži i u zrelim godinama djelovanja, a koja je naravno stilski sažetak osamdesetih ostavštine te ikonske grupe, premda ekspresivna energija današnjih Accept, kao što rekosmo, zamjetno odzvanja drugačije. Hoffmann i na ovom albumu ostaje glavni adut trenutne stilske prepoznatljivosti unikuma grupe (ne računajući ‘šutiranje’ kćerinske formacije zvane U.D.O., gdje je danas, iskreno rečeno, više Acceptovske DNK nego u samim Accept). Po samom stilu komponiranja i naravno onoj točki na ‘i’, koju donose njegove solaže, po kojima je zapravo trenutno prepoznatljiv. I ovaj put iz njih vire umetci neoklasicizma. Na novom albumu solaže su njima posijane. Prvi takav umetak pojavljuje se već odmah u solaži otvaračkog kovačkog manevra, to jest u bijesnoj Diving Into Sun.
Kako god, “Humanoid” slijedi stilski format prethodnih pet albuma. Accept ponovno nude nekoliko izuzetno spretno satkanih kompozicija koje u kombinaciji izravne razornosti i glazbene grabežljivosti hvataju odmah. Odstupanja u razini nadahnutosti među skladbama zasigurno postoje. Uz činjenicu da se Straight Up Jack može odmah shvatiti kao prvorazredna posveta AC/DC, čemu ulje na vatru dolijeva i Tornillov hrapavo-vrištavi vokalni pristup, vrhunci albuma su nemilosrdno nazubljena, kotrljajuća završna točka Southside Of Hell (što znači da se album zaključuje visoko vibrantnom pljuskom, što je odlično), apsolutno naslovna skladba mračne naravi potpunog dehumaniziranja, pa zabavni nastavak albuma sa singlom Frankenstein, a krajnje razarajuća The Reckoning lovi magiju odličnih prethodnih Tornillovih tvorevina, poput Pandemic ili Teutonic Terror. Tu (u strofi) gotovo u rock’n’roll odvedena Nobody Gets Out Alive i također u baladnoj Ravages of Time, stvari stoje točno tamo gdje moraju. U Man Up, Diving Into Sun i zlobno razuzdanom nestašluku s Unbreakable svjedoci smo opremanja refrenskih napjeva čuvenim muževnim harmonijama (poklici rulje), što je oduvijek bio zaštitni znak Accept. Mind Games, srednje brza skladba koja donosi dobrodošao preokret atmosfere, smatra se jednom od najzanimljivijih i najdotjeranijih kompozicija novog albuma, uključujući vrhunska rješenja u mid-eight dionici.
“Humanoid” je mračan, okultan, također apokaliptičan i u trenucima zlobno zubat album. Nosi dakle sve elemente pravog klasičnog heavy metal albuma kojemu je u okviru predobro poznatog Accept formata teško što dodati i što oduzeti. U idejnoj nadahnutosti mu se ne može prigovoriti baš ništa i u tom pogledu održava barem razinu prethodnika “Too Mean To Die”. Slabih trenutaka nema i album od prve do zadnje minute održava visoku razinu dinamičnog razvoja događaja.
“Humanoid” je još jedno vrlo, vrlo dobro postignuće Accept u zreloj eri djelovanja, u kojoj dirigentsku palicu drži Wolf Hoffmann. Potpuno će zadovoljiti i usrećiti sve prave sljedbenike grupe koji nemaju nikakvih problema s premošćivanjem izražajnosti grupe između Udo i Tornillo era. Accept dakle i s novim studijskim albumom ostaju samosvojan pojam heavy metala, pri čemu je jasno da će i na nadolazećoj koncertnoj turneji novi komadi u repertoaru fenomenalno surađivati s klasicima željezne ere djelovanja grupe. Unbreakable spada među prve koje bi išle ravno na pozornicu. Album je to koji obožavatelju ove grupe donosi točno ono što želi i očekuje. Dakle nikakve umjetničke promjene, samo novo, ali ujedno prvorazredno ‘poigravanje’ s unikatnom sebi svojstvenom kreativnom glazbenom formulom koju Hoffmann naprosto posjeduje i vlada njome u malom prstu lijeve ruke.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Diving Into Sin
2. Humanoid
3. Frankenstein
4. Man Up
5. The Reckoning
6. Nobody Gets Out Alive
7. Ravages Of Time
8. Unbreakable
9. Mind Games
10. Straight Up Jack
11. Southside Of Hell
Postava:
Wolf Hoffmann – gitara
Mark Tornillo – vokal
Uwe Lulis – gitara
Christopher Williams – bubnjevi
Martin Motnik – bas-gitara
