Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Maiden uniteD
Izdavač: Samizdat
Izdanje: 2012
Trajanje: 50:59
Ocjena: 4.5/5
Maiden uniteD, ekipa britkih transformatora lika i djela Iron Maiden, koja je od velikog šefa Iron Maiden i basista Stevea Harrisa dobila blagoslov i zeleno svjetlo za takve pothvate, nakon odlično primljenog prvijenca »Mind the Acousitc Pieces« (2010), odnosno kompletne ploče »Piece Of Mind« odsvirane u akustičnom i neoklasicističkom ruhu s magnifikacijom keltsko-pastoralnog elementa, čemu pritom nisu oduzeli tragiku, dramu kazališta i povremeno »zlobnjikavo okultno« raspoloženje većine Iron Maiden, nakon uspješne europske turneje u sklopu koje su Maiden uniteD nastupili i na festivalima Wacken Open Air i Download, poduzela je sve korake da prvijencu priušti studijskog nasljednika.
Sastav je ovaj put ponovno mudro promislio što, kada i kako. Iron Maiden bili su u jesen 2012. na sjevernoameričkoj turneji sa slavnom scenskom nadogradnjom »Seventh Son Of A Seventh Son« kulise, a Maiden UniteD su, naravno, svoj novi album nazvali »Across the Seventh Sea«. Za uvodnu skladbu postavili su Only the Good Die Young (s otvarajućim napjevom »Seven Deadly Sins…«), u sredinu ubacili Infinite Dreams, a prema repu albuma smjestili The Evil That Man Do. Iako su odabrani originali za obradu pomiješani iz različitih albuma Iron Maiden, težište albuma ovaj je put na skladbama s albuma »Seventh Son Of A Seventh Son«. Album »Across the Seventh Sea« izašao je krajem rujna 2012., a nova turneja Maidena tada je već bila u zamahu. Vjetrovi su dakle bili povoljni, emotivno »razdraženi« fanovi Iron Maiden dodatno na oprezu i lako ih je bilo zainteresirati za sve što se događalo i bilo na ovaj ili onaj način povezano sa sastavom Iron Maiden, uključujući i novi album Maiden United. S te strane vrlo mudar potez glede vremena izlaska albuma.
A »Across the Seventh Sea« bolji je album od prethodnika »Mind the Acoustic Pieces«. Zašto? Maiden uniteD kao ekipa na njemu djeluju još dovršenije, samouvjerenije, još su bolje uigrani. Dakle, album djeluje još koherentnije. Kemija među članovima porasla je još za stepenicu. Album djeluje još samouvjerenije odsviran. Prva stvar je produkcija, koja je puno življa, još šarenije kontrastirana. Druga stvar je vrlo važna. Skladbe su preuzele još više iskrenih emocija, to jest u strasti djeluju snažnije i još ponosnije. Čvrstog interpretativnog fokusa s voljom »isporučiti najbolje što se može« na ovom je albumu još više. Tom je elementu zasigurno pridonijela činjenica da je izbor skladbi glazbenicima još bolje pisan po mjeri, osobito vokalistu Damianu Wilsonu, koji je vokalnim nastupom »procvjetao« u punokrvnom izdanju. Damian je mjesec dana prije s kolegama iz Threshold objavio novi studijski album »March Of Progress« (2012). Dakle, studio mu je u to vrijeme bio drugi dom i o njegovoj svakodnevnoj vokalnoj formi nema sumnje. Djelovala je naime na vrlo visokoj kvalitativnoj razini. Toliko strasti i raznolikih emocija, u tako uvjerljivom svjetlu, Damian nije isporučio na prethodniku, iako je i tamo odradio posao s najvišom ocjenom. Na albumu od devet skladbi pojavljuje se puno više trenutaka koji u općem pristupu Maiden UniteD preuređivanju (ono se nije promijenilo ni za pedalj u odnosu na prethodni album) još uvjerljivije pale. Jednostavno je riječ o golој činjenici tako sretno odabranog skupa skladbi da taj atribut kvalitete dolazi utoliko više do karakternog izraza.
Jeste li ikada zamišljali da ćete dobiti devetominutnu verziju skladbe 22 Accacia Avenue, s pravom ultra dramom završnog razvoja događaja, a pritom vas nova verzija skladbe neće ni načas dosađivati, nego naprotiv? Dapače, u punoj mjeri zabavljati? A tek gotovo petominutnu strogo baladnu obradu Children of the Damned, gdje je Wilson posebno izniman. Gdje Maiden uniteD dolijevaju ulje na vatru… Čovjek se teško odlučuje u kojoj skladbi nove Maiden uniteD je sve više osjećajno i baladno koliko god može, svjestan da što mekše sviraš, to jače pali iznos strasti, kad se strogo držiš akustike. No uvjet je da je intonacija cijelo vrijeme »u točku« ispravna. Teško je naći favorite. Morat ćete ih izabrati sami, jer ovo je tip albuma koji jednostavno cijelo vrijeme oduševljava. Jednostavno u golој činjenici kako je moguće isporučiti tako preinačeno lice originala, koje istodobno tako savršeno funkcionira!
Već uvodna Only the Good Die Young predstavlja pjevača Damiana Wilsona kao gospodara rijetke vrline! Čovjek posjeduje izniman profinjenost osjetilne predispozicije za gipko prilagođavanje stihovima koji zahtijevaju brojne »akcente« prenošenja poruke poezije. A Wilson doslovno potpuno osjeća što rade ostali kolege u formaciji odabranog aranžiranja. U povremenoj mekoći i suptilnosti Wilson je toliko uvjerljiv i snažan da bi mu dio te vrline zasigurno zavidio i sam Bruce Dickinson.
Maiden United isporučili su još dva elementa koje nismo imali na prethodniku. Prvi je integracija čela u skladbama Infinite Dreams i The Evil That Man Do od strane posebnog gosta i člana Apocalyptice Perttua Kivilaakse, a drugi su muške višeglasne vokalne harmonije koje se punom snagom pale u fenomenalnom završetku s Wasted Years. I dalje vrijedi da ćete skladbu prvo prepoznati po tekstu, toliko su lukavo Maidne uniteD preinačili originale u aranžmanima.
Ekipa se ovaj put potpuno razmahala. Isporučila je više uključaka improvizacije u instrumentalnim dijelovima, što vrijedi osobito za klavijature, koje na prijašnjem albumu nisu postizale takav solistički zamah. Prvu pobjedu na albumu zasigurno odnosi instrumentalna dionica u repnom dijelu skladbe Infinite Dreams, gdje razvoju događaja posebnu milozvučnu kvalitetu daje integracija čela. Njoj uz bok dolazi dramatičan instrumentalni završetak u Wasted Years, a u istim se karakteristikama zasigurno ističe obrada klasika s albuma »Number of the Beast« 22 Accacia Avenue. Začinjeno iznenađenje broj jedan ovog albuma, koje se doista nije moglo očekivati, zasigurno je uključivanje obrade originala skladbe Prowler sa studijskog prvijenca sastava Iron Maiden, koja povremeno djeluje čak i šaljivo u velikoj dosjetljivosti idejnih rješenja.
Slobodno možemo reći da su s »Across the Seventh Sea« Maiden uniteD nekako sazrijeli. Isporučili su snažan paket briljantnih obrada nekih od najistaknutijih i najprepoznatljivijih originala Iron Maiden, i to na još samouvjereniji i strogo fokusiran način. Ponajprije su si dali duška i začinili instrumentalne dionice s više solističkih akrobacija, pritom zadržali neoklasicizam originala te istodobno strogu distanciranost od slučajnih jazzovskih ili kakvih drugih »neumjesnih glazbenih izleta«, za koje se u takvom aranžiranju uvijek nađe obilje prostora. Keltsko-pastoralni element snažno je naglašen, a istodobno je s originala preuzeta ona prava poguban drama atmosfera s dašak okulta, kakvu poznaje kultura glazbe Iron Maiden. Fascinantna kreacija, koja će vas zabavljati i oduševljavati svaki put kad album uvrstite u player. Zanimljivo će biti promatrati što će od materijala Iron Maiden odabrati sastav za svoj sljedeći album, ako ga se odluči izdati. Bilo bi naime više nego poželjno.
Nebitan završni odlomak, ali ipak. Na budućem izdanju, ako do njega dođe, možemo očekivati još veću razigranost aranžiranja, na temelju više gostovanja i uključivanja više različitih instrumenata. Postoji naime opasnost da Maiden uniteD upadnu u zamku repeticije kalupa aranžiranja. Njega su do sada upotrijebili dvaput. Za prvi i drugi album.
Postava
Damian Wilson (Threshold, Headspace) – vokal
Ruud Jolie (Within Temptation) – gitara
Joey Bruers (Up the Irons – tribute to Iron Maiden) – bas-gitara
Marco Kuypers (Cloudmachine) – klavir
Mike Coolen (Witihn Temptation) – bubnjevi
GOSTUJUĆI GLAZBENIK:
Perttu Kivilaakso (Apocalyptica) – čelo na skladbama br. 06. i 08.
Produkcija
Maiden UniteD
Popis skladbi
01. Only The Good Die Young
02. 2 Minutes To Midnight
03. Prowler
04. Flash Of The Blade
05. Children Of The Damned
06. Infinite Dreams
07. 22 Acacia Avenue
08. The Evil That Men Do
09. Wasted Years
