Mjesto: Trnovo / Ljubljana / Slovenija
Datum intervjua: 27.05.2009
Adam je bend koji pod svojom zastavom okuplja gitarista Petera Deklevu, poznatog kao člana grupe Srečna mladina, i pjevača Damira Lisicu iz grupe Anavrin, koji će se odazvati i ako ga oslovite skraćenicom njegova imena – Dado. Tu je i ritam sekcija, koju čine Damirov suborac iz Anavrina, basist Anej Kočevar, koji svira i u sastavu Gušti in Polona, te bubnjar Gregor Jakac iz grupe Tide. Riječ je o iskusnim glazbenicima koji su osnovali novi bend kako bi se posvetili nekim idejama koje ih kao pojedince povezuju u shvaćanju glazbe! Tako se piše i nastaje glazbeni jezik benda Adam. Pogledajmo izbliza što su nam imali reći gitarist Peter Dekleva i pjevač Damir Lisica – Dado o svojoj novoj zajedničkoj avanturi, čiji studijski prvijenac svi već nestrpljivo iščekujemo.
RockLine: Adam je novo ime na slovenskoj glazbenoj sceni. Jesu li sada Srečna mladina i Anavrin možda otišli na sporedni kolosijek?
Peter: Srečna mladina su još uvijek moj prvi bend, ali jedna od namjera osnivanja benda Adam bila je da neke svoje ideje možeš podijeliti i s drugim ljudima. To su one ideje koje, recimo, ne možeš dijeliti s ljudima u grupi Srečna mladina.
RockLine: Dakle, aktivnost spomenutih bendova ostaje nepromijenjena?
Peter: Naravno. Srečna mladina sada radimo novi album.
Dado: I Anavrin smo zapravo završili sa snimanjem novog albuma.
RockLine: Često se događa da novi projekt traži 100% usredotočenosti umjetnika na njega. U ovom slučaju to nije nužno?
Peter: Ne. Uopće ne. Uostalom, to je posve individualno. Teško je unaprijed određivati dok stvar ne počne teći sama od sebe. Neki imaju više cura, drugi samo jednu. Opet, jedni imaju jedno dijete, drugi više, neki jednog kućnog ljubimca, drugi ih imaju više… Smatram da ako svoju višestranost pokušavaš proširiti i na druga područja, onda tu uopće ne bi smjelo biti nikakvih prepreka da ne djeluješ zajedno s drugim glazbenicima u drugim bendovima, drugim projektima. Često se dogodi da čuješ mišljenja drugih glazbenika, dogodi se da shvatiš da je neka ideja koju ti netko pokaže vrlo kompatibilna s tvojim shvaćanjem glazbe. Zato se isplati isprobavati dijeliti te ideje. Ako si pak glazbenik koji se može izraziti samo u jednom smjeru, onda se moraš držati tog smjera.
Dado: Ja bih ovdje dodao da Adam nismo nastali zato da bismo težili tome da napravimo nešto veliko, da bismo izvršavali neki medijski pritisak, nego smo počeli djelovati po principu kojeg se dotaknuo već Peter u jednoj od prethodnih misli. Sastali smo se i rekli: “Što ako bismo napravili jednu pjesmu zajedno? Nađimo se na jednoj probi i isprobajmo što će biti.” Bez planiranja, samo da vidimo kako stvar funkcionira i može li se negdje razvijati. To je bilo prije tri godine.
RockLine: Misliš li da ste sada sazreli za nešto više?
Dado: Svakako, iz tih se spontanih početaka, gdje zapravo nije bilo nikakvih vremenskih pritisaka i prepreka, cijela stvar razvila do te mjere da smo zreli za pozornice, zreli za prihvaćanje šire kritične mase da kaže tko i što smo. Zreli smo dakle da se predstavimo javnosti.
RockLine: Je li Gregor Jakac vaš stalni član?
Peter: Da. Prije otprilike godinu dana napustio nas je Andrej Zavašnik, koji je bubnjao prije njega, jer nije mogao više izdržati kod nas zbog obveza prema drugim projektima. On je inače bubnjar Srečne mladine i Guštija te Polone.
RockLine: U Orto baru je Gregor Jakac svirao odlično kad ste tamo nastupali, 04.04.2009.
Peter: Slažem se. Osim toga, bitno je utjecao i na sam timski duh benda. Kad je došao k nama, Adam smo preskočili na novu kvalitetnu razinu. Podigli smo se za stepenicu više.
Dado: Nakon što nam se pridružio i Gregor, naš je projekt nekako prerastao u bend. Odjednom smo osjetili veću povezanost među nama. To je bilo prije pola godine. I aranžmane je radio s nama. Sve pjesme smo zajedno krenuli od nule kad smo ih radili.
RockLine: Nakupilo se već poprilično autorskog materijala. Je li vaš studijski prvijenac već na vidiku?
Peter: Album je vrlo blizu. Krajem lipnja idemo snimati.
RockLine: Ljeti. Bez odmora?
Peter: Naravno.
Dado: Odmora će biti minimalno.
Peter: Album ćemo snimiti u starom studiju koji je preuređen tako da ćemo istodobno moći testirati kako zvuk u njemu funkcionira. Album će biti snimljen u vlastitoj produkciji.
RockLine: A miks?
Dado: Uglavnom ćemo sve napraviti sami. Novac smo uložili u opremu, u stvari koje su nam nedostajale. Ovdje jako računamo i na našeg basista Aneja, koji se u tim vodama dobro snalazi, vrlo je dobar tehničar, tako da će Anej biti uključen prvenstveno i u miksanje, a ostali ćemo mu pomagati.
Peter: Čini mi se da je pri snimanju ploče važno prije svega to koliko je materijal već pripremljen kad dođe do te faze i koliko si se spreman udubiti u materijal koji želiš snimiti. Ako se nisi spreman udubiti, nužno je da uzmeš producenta. Ako si pak spreman spustiti se na neku intimnu razinu, producent u današnje vrijeme više nije toliko nužan. Nekad su producenti bili nužni, osobito zbog tehničke strane. Danas su stvari lakše dostupne, nisu više teške da ih se ne bi moglo svladati i da ne bi mogao sam producirati album.
RockLine: Načelno, ako imaš viziju i znanje, onda producent ne treba?
Peter: Da. Međutim, producent je važan kod onih bendova koji, recimo, nemaju neku viziju općenito, nego se možda hvataju kod točno određenog projekta koji žele snimiti, možda ne znaju baš u toj točki pristupiti kako bi bilo najbolje. Na neki način onda netko tko shvati trik može taj bend lakše usmjeriti na put kojim bi on tako ili tako krenuo, prije ili kasnije. U biti na taj način bendu može jako olakšati cijelu stvar. To vrijedi i za veće bendove. Npr. Depeche Mode. Oni promijene producenta, pa onda nije teško primijetiti da je zvuk među albumima drugačiji. Ovdje je važno “treće uho” koje pomaže udahnuti ono ono što stavlja točku na “i”, da se stvari ne ponavljaju, zvuče različito, svježe,…
Dado: Što se tiče našeg materijala, faza preprodukcije je već iza nas. Pjesme su vrlo dobro pripremljene za snimanje. Više smo puta potpuno srušili aranžmane, slagali pjesme iznova. Sve se temeljito oblikovalo u neke zaokružene slike…
Peter: U biti, kad bismo sada zvali u pomoć nekog tonskog tehničara, taj bi nam čovjek nehotice samo otežavao stvar, jer je bend dosegnuo neku razinu intimnosti sa samim sadržajem naših skladbi. Kad bismo sada čekali nekoga dodatno da shvati naše ideje, objašnjavali mu poantu naših pjesama od samog početka, bio bi to potpuni gubitak vremena.
Dado: Drukčije je bilo s našim prvim singlom Odnosi med srečnimi. Tu smo se hvatali, nije nam bilo posve jasno što hoćemo, pa se na jednoj od proba pojavio Žare Pak i dao nam nekoliko savjeta. To nam je jako pomoglo da smo pjesmu mogli graditi i razvijati dalje. Ponekad je dovoljno da te netko samo lagano usmjeri.
RockLine: Kako vas prihvaća publika? Kakvi su odjeci na vašu glazbu?
Dado: Ima puno oduševljenja. Ne govorim to iz samohvale, nego je zaista tako da su iznimno pozitivni odjeci publike na to što radimo. Ljudi su došli iz znatiželje, nisu znali što mogu očekivati. Čuli su naš prvi singl. Onda su vidjeli i to da naše stvari nisu samo “nužno mirne”, nego da od nas mogu čuti i “epske” stvari, preko 7 minuta duge stvari, kao i mnogo stvari koje mirišu na glazbeni eksperiment. Ljudi su u pripravnosti za naš album, a i sa zanimanjem iščekuju kada i gdje ćemo se pojavljivati na pozornicama.
RockLine: Odakle vam ideja za videospot za skladbu Odnosi med srečnimi?
Dado: Tu je prste umiješao Petrov dobar prijatelj Urban Pekle. S Peterom je vodio jedan od vrlo konstruktivnih razgovora u tom smjeru. Urban je mlad i vrlo perspektivan redatelj koji bi se želio dokazati i već je imao ideju u glavi da bi u kadrovima umjesto članova benda bile cure koje sviraju skladbu Odnosi med srečnimi. Sam nisam puno očekivao, a nastao je vrlo posrećen videospot kojim smo jako zadovoljni. Onda je bilo zabavno čitati po forumima kako ljudi reagiraju na sam spot, kako ga komentiraju, sami shvaćaju. Zaista su se postavljala pitanja pjevaju li doista cure pjesmu ili ne. Neki su zaista mislili da skladbu u videospotu doista izvode cure.
RockLine: Kao glazbenici, gdje osjećate najveće promjene u umjetničkom izražavanju kroz glazbu koju stvara Adam, kad uspoređujete svoje djelovanje u Anavrinu ili Srečnoj mladini te ostalim projektima u koje ste na bilo koji način uključeni?
Dado: Sam se glazbom bavim deset godina. Anavrin su bili moj prvi srednjoškolski bend. Tada nam je bilo 17. Svi smo krenuli od nule, rasli, sazrijevali zajedno. Onda je u bend došao basist Bernard Pajk. On je cijelu stvar podigao na malo višu razinu, da smo počeli i razmišljati. On me vodio, učio sam od njega. Ne kao basist, nego je jako utjecao na moje glazbeno razmišljanje. Kao glazbenik se razvijaš, razvijaš, jednostavno rasteš. Dođeš i do neke točke kad možeš odlučiti hoćeš li od te točke dalje ili ćeš sve skupa ostaviti. Ima trenutaka stagnacije, ili trenutaka kad se baš ništa nikamo ne pomakne, stoji na mjestu. No u nekoj takvoj točki upoznao sam Petera, koji mi je predstavio svoju viziju i svidjela mi se. Taj je trenutak za mene bio vrlo važan, jer mi je otvorio pogled na sam svijet glazbe. Proširio se u svemu.
Rockline: Kako nastaju vaše pjesme? Gradite ih na tekstu, rifu ili čemu drugom?
Peter: Kad kako. Kod dvije pjesme počeli smo s tekstom pa kasnije napisali glazbu, a načelno je na prvom mjestu melodija na akustici s približnom vokalnom linijom. Tome slijede tekst i aranžman. Ako pak stvar stoji već sama po sebi, ne forsiramo je posebnim aranžmanom.
Rockline: Dakle, prepuštate nešto prostora i slučaju.
Peter: Naravno. To se zove “nezgoda na radu” i te su nezgode često vrlo zanimljive, jer mogu biti prava začinska poslastica. Kad je tijekom snimanja npr. našem bubnjaru kod nekog prijelaza pala palica iz ruke, sve je zajedno zvučalo tako dobro da stvari nismo mijenjali. Spomenute nezgode na radu često na najbolji mogući način nadopune pjesmu.
Rockline: Počinjete li ikada i s naslovom, kao što to prakticiraju neki bendovi?
Peter: Ne, ali počet ćemo razmišljati u tom smjeru (smijeh).
Dado: Naslove obično mijenjamo i nakon što je pjesma već gotova i tražimo riječi koje bi najbolje sažele neku glazbenu ideju. Naslov dođe na kraju.
Peter: Prije svega treba poštovati svaku pjesmu, pustiti je da nesmetano teče i sve podrediti tome da ispuni svoj potencijal. Čini mi se da je pjesma veća od čovjeka, zato glazbenik mora često progutati svoj ego (npr. odsvirati skromniji solo ili, ako je pjevač, zaboraviti na svoj raspon glasa) i povući se u pozadinu. Vodilja našeg benda je prije svega iskrenost.
Rockline: Dakle, kreativnost i iskrenost ispred nekakve zanatske konfekcije kojje na domaćem tržištu svakako previše.
Dado: Apsolutno.
Rockline: Spomenuli ste album, što možemo očekivati od spomenutog projekta?
Peter: Naglasio bih prije svega to da će album biti snimljen uživo. Ako ćemo nešto snimiti naknadno, bit će to samo s razlogom da tu živost primjereno nadogradimo, jer takozvanim mašilima nismo skloni.
Dado: Album bi trebao izaći na jesen, a vjerojatno će uslijediti i neka klupska turneja. Inače je, kao što je već spomenuo Peter, u našoj glazbi uvijek u prvom planu kreativni proces. Spontani smo, a s druge strane i promišljeni. To znači da se ne bojimo eksperimentiranja i uporabe različitih aparata, kao što je npr. theremin (elektronski instrument na kojem se svira bez dodira), koji ste vidjeli u Ortu, ali s rezultatom moramo biti apsolutno zadovoljni. To vrijedi i za glazbu i za tekst.
Rockline: Imate li planove ponuditi album i stranim izdavačkim kućama?
Dado: Planovi doduše postoje, ali odlučili smo stvar prvo u miru dovršiti i predstaviti u Sloveniji. Naravno, kasnije ćemo snimiti i engleske vokale namijenjene stranom tržištu, ali trenutačno smo mislima doma.
Peter: Tako je. Stvari ćemo se latiti polako i promišljeno. Kad hoćeš glavom kroz zid, kasnije obično ustanoviš da su pokraj vrata. Najelegantnije rješenje je dakle uzeti ključ i otključati vrata.
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Galerija slika
