Afraid Of Sunlight

0 4

Autor: Peter Podbrežnik

Izvođač: Marillion
Izdavačka kuća: EMI Records
Izlazak: 1995
Trajanje: 51:25
Ocjena: 4.5/5

Marillion su se u trenutku izlaska “Afraid Of Sunlight” našli na kraju jednog razdoblja. Njihova tadašnja izdavačka kuća EMI, očekivano (opet), nije znala cijeniti umjetničku kvalitetu prethodnog remek-djela “Brave” (1994), jer je album, usprkos tome što je bio jedno od najboljih postignuća u progresivnom rocku devedesetih, u koje su članovi grupe uložili sav raspoloživi potencijal, doživio relativan komercijalni neuspjeh. Zato nimalo ne čudi da je “Afraid Of Sunlight” bio posljednji studijski album ove kultne britanske art rock grupe koji je izašao kod spomenutog izdavačkog giganta.

Iako većinu tekstova na “Afraid Of Sunlight” povezuje zajednička tema samodestruktivnosti koju može donijeti pretjerana, iznenadna slava, album nema koncept. Pojedine skladbe odnose se na tragične sudbine slavnih ljudi iz svijeta zabave i sporta; u ovom slučaju nogometaša, brzinskog vozača na vodi, boksača, rock’n’roll pjevača i ‘kralja popa’. Većini pozornih slušatelja i poznavatelja svakojakih društvenih kronika neće biti teško iz tekstova iščitati o kojim se imenima radi. Nakon mračnog i dubokog koncepta koji je obilježio “Brave”, Marillion su se na ovom izdanju odjenuli u ambijentalno znatno šarenije boje, pa je riječ o prilično slojevitom uratku kojem ni načas ne nedostaje izuzetne emocionalne dubine. Album je na trenutke ambijentalno gotovo po američki ‘tulumarski’, ali je s druge strane vrlo dobro uravnotežen brojnim melankoličnim trenucima.

Usprkos ne baš ružičastim prilikama u kojima se bend tada nalazio, jer su htjeli na svoju ruku, što dalje od EMI-ja, a još nisu znali kamo ih vodi budućnost, svježih ideja nije im nedostajalo. Steve Hogarth, odnosno gospodin ‘H’ (kako ga zovu pristaše grupe), bio je nakon završetka turneje za “Brave” energetski i emocionalno potpuno iscrpljen, pa mu je trebao odgovarajući ventil da bi se mogao isprazniti. Upravo je to, uz malu pomoć prijatelja i povremenog tekstopisca Johna Helmera, utjecalo na uspješnu stvaralačku i lirsku pozadinu “Afraid of Sunlight”

Za prve dvije kompozicije na albumu moglo bi se reći da sadrže satiričan prizvuk. Otvaračka “Gazpacho”, čiji tekst pripovijeda priču o nekoć slavnom, kasnije propalom boksaču (inače je gazpacho i španjolsko nacionalno jelo – neka vrsta rajčicine juhe), kako i priliči, izvrstan je, iznimno dinamičan i energičan uvod u srednjem tempu. Simfonijsko-akustični aranžmani lijepo su razvedeni u pozadini kroz središnju melodiju, koju profinjeno grade Rotheryjeve suptilne gitarske fraze i Trewavasove galopirajuće bas linije. Mosleyjevi bubnjarski prijelazi ovdje su iznimno dinamični i izvedeni nevjerojatnom mekoćom. ‘H’ u ovu klasiku kroz pjevanje unosi natprosječan emocionalni naboj, što inače vrijedi i za ostala djela na ovom albumu. Prema njegovim riječima, glavna inspiracija za tekst “Gazpacho” bio je Scorsesejev Razjareni bik s Robertom De Nirom u glavnoj ulozi.

Još i danas zabavan, duhovito zvučeći eksperiment “Cannibal Surf Babe” skuhan je po psihodeličnom rock receptu s višeglasnim vokalnim harmonijama u pozadini i iznenadnim slijedom elektroničkih uzoraka na Kellyjevu sintesajzeru. Takav neobičan stilski zaokret u psihodelične rock’n’rollerske vode nije toliko neobičan ako se zna da je tekst nadahnut upropaštenom, samodestruktivnom karijerom bivšeg pjevača Beach Boysa Briana Wilsona i posljedicama koje donosi zloupotreba (psihodeličnih) supstanci.

Slijedi ga zadivljujući kontrast s hit singlom “Beautiful”, jednom od najljepših balada u povijesti grupe, koja se po emocionalnoj snazi može svrstati uz bok evergreenima poput “Easter” i “No One Can”. Utopijski tekst govori o tome kako bi na svijetu sve moglo biti drukčije i bolje kad bi ljudi pridavali veću važnost unutarnjoj nego vanjskoj supstanci/ljepoti. H-ovo pjevanje i ovdje ponovno postaje riznica zapanjujućeg emocionalnog bogatstva, osobito tijekom hipnotičnog refrena, dok ga u pozadini prate Kellyjeve šuštave Hammond orgulje i Rotheryjeva karakteristična gitarska suptilnost kojom je već toliko puta u povijesti grupe dočarao nezaboravnu ambijentalnu magiju.

“Afraid Of Sunrise” prožet je tajanstvenim i gotovo spokojnim ambijentom, plodom pastoralne melodije na akustičnoj gitari i suptilnih simfonijskih tekstura u pozadini kroz koje odjekuju vragolaste bas linije. Naravno, Marillion ne bi bili Marillion da ne bi do kraja stupnjevali takav enigmatični ambijent. Klasika “Out of This World” posvećena je sjećanju na Donalda Campbella, pokojnog brzinskog rekordera na kopnu i na vodi. Campbell je 1967. posebnim plovilom Bluebird K7 pokušao poboljšati vlastiti brzinski rekord na vodi, ali nije dobro procijenio opasnost i pritom se smrtno ponesrećio. Zanimljiv je podatak da su njegovo tijelo izvukli na površinu tek 2001., za što je najviše zaslužan ronilac Bill Smith, kojeg je na tu odluku nadahnulo slušanje “Out of This World”. Kod podizanja tijela nesretnog brzinskog rekordera bili su nazočni Steve Hogarth i Steve Rothery, dva najprepoznatljivija  i najvažnija lica grupe. Kako i priliči skladbi koja pripovijeda o tako tragičnom događaju, ona je prožeta nevjerojatnom melankolijom za koju je H-ov vokal kao stvoren. Pritom naravno ne smije izostati već gotovo tradicionalni ‘plačući’ Rotheryjev solo na slide gitari.

Naslovna skladba, još jedna kompozicija spokojnog ambijenta, ali brojnih živahnih prijelaza koji vode do energičnog refrena, nadahnuta je životnim putem samodestruktivnih, prerano preminulih filmskih glumaca poput Jamesa Deana. “Beyond You” je nadahnut i strukturiran tehnikom ‘zida zvuka’, koja je zaštitni znak nekoć cijenjenog, u posljednjim godinama, nakon odvratnog ubojstva glumice Lane Clarkson, pak samo još prezrenog i zloglasnog američkog producenta Phila Spectora. I ovaj put Marillionima je uspjelo stvoriti ambijentalno iznimno bogatu kompoziciju s očaravajućim multiharmonijama na gitari i klavijaturama te s H-ovim nezaobilaznim vokalnim patosom.

Zaključna klasika “King”, možda čak i najsloženije djelo na cijelom albumu, još je i danas među pristašama benda jedan od njihovih najcjenjenijih evergreena. Zacijelo je na njegovu veću popularnost barem donekle utjecalo to što se tekst odnosi na pokojnog (u trenutku izlaska albuma naravno još vrlo živog) kralja popa Michaela Jacksona, ali i na ‘njegova prethodnika’ Elvisa Presleya. No mogao bi se odnositi i na bilo kojeg današnjeg glazbenog zvijezdu ili zvijezdu, koji skandalima puni naslovnice žute štampe, dok mu/joj stvaralački put sve više klizi nizbrdo. Kellyjevi efekti na mini-Moogu i dodatni sintesajzerski začini zvuče kao da su izvučeni negdje iz sedamdesetih, dok Rothery daje oduška temperamentnim gitarskim solom. H-ovi klavirski aranžmani i melankolično pjevanje cijelo vrijeme lijepo brinu za harmoničnu prizemljenost. Ovdje bi se moglo govoriti i o trijumfalnom vrhuncu cijelog albuma.

Remek-djelo “Afraid Of Sunlight” jedan je od najboljih albuma u povijesti ‘najbolje čuvane britanske glazbene tajne’. Marillionima je ponovno uspjelo stvoriti nešto svježe, bez koketiranja s moćnom prošlošću, a uz očuvanje i čak poboljšanje svih dotadašnjih skladateljsko-lirskih kvaliteta. Usprkos tome što su nakon njega slijedila uglavnom sama odlična i usporediva studijska izdanja, progresivnorock inovatori sve do izlaska “Marbles” (2004) nekako nisu uspjeli nadmašiti njegovu kvalitetu i zvučno-emocionalni raspon.

Postava

Steve Hogarth – vokal, klavijature, udaraljke
Steve Rothery – gitara
Mark Kelly – klavijature
Pete Trewavas – bas gitara
Ian Mosley – bubnjevi

Produkcija

Marillion, Dave Meegan

Popis skladbi

1. Gazpacho (7:28)
2. Cannibal surf babe (5:46)
3. Beautiful (5:13)
4. Afraid of sunrise (5:02)
5. Out of this world (7:55)
6. Afraid of sunlight (6:50)
7. Beyond you (6:11)
8. King (7:04)

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići