AKA Neomi: Beautiful Disasters
Izdavač: Vlastita naklada
Datum izlaska: 18.01.2020
Trajanje albuma: 39.18 min
Producent: Mario Babojelić
Žanr: indie-rock / art pop
Ocjena: 9.5 / 10
AKA Neomi je slovenski indie-art-pop (i rock) sastav koji je prije nekog vremena »osvježio« ime i malo ga »produljio«. Pod imenom Neomi 2011. izašao je album »Poglej« – RockLine recenzija OVDJE. Iza riječi Neomi zapravo stoji umjetnička karizma i narav pjevačice Saše Vipotnik. Na njezinu pečatnom vokalu, kao i na idejama, počiva većina izražajnosti skladbi grupe. Osam godina između albuma »Poglej« i novog »Beautiful Disasters« dugo je razdoblje i u međuvremenu se dogodilo puno toga. Tako se polako mijenjala i glazbena vizija, koja je sazrela do te mjere da se Saši i ekipi činilo smislenim prilagoditi ime nove grupe novim vremenima, kako to obrazlaže sadržaj albuma »Beautiful Disaters«.
Važan gradivni element, koji je generator novog artizma grupe i jasno odražava srž promjena, jest i izvrsni glazbenik Mario Babojelić. Da. Kad god govorimo o Babojeliću, rastu očekivanja od potrage za neotkrivenim glazbenim dimenzijama. To pokreće glazbenikovo, često osjetno intuitivno istraživanje glazbene informacije u eteru, recimo to otvoreno: očekivanje obilne doze eksperimentiranja zvučnim kolažima pri stvaranju zvučnog krajolika (Britanci zahvaljujući fenomenu Robert Fripp za to imaju sjajan izraz »soundscapes«). Saša Vipotnik je na albumu »Poglej« očarala javnost svojim prepoznatljivim vokalnim šarmom snažne i sveprisutne soul estetike, a na novom albumu vokalnu narav zrelo proširuje i njeguje. Saša posjeduje osebujnu vokalnu karizmu, koja je zarazna i, što je bitno, prepoznatljiva. Ovaj put je za AKA Neomi napisala tekstove na engleskom, a zanimljivo je da se vokal (uz činjenicu novih karakteristika u uporabi metrike) u novim glazbenim aranžmanima istodobno ponaša znatno drukčije nego na albumu »Poglej«. Bitna razlika je odlučan odmak albuma »Beautiful Disasters« u polja elektroničke zamisli aranžiranja, što ga odlučno udaljava od pretežno akustičnog sadržaja albuma »Poglej«.
Album »Beautiful Disasters« vrlo uspješno traži priključak na svjetsku (novu) pop soul i indie rock estetiku, pri čemu njezin ispovjedni »konglomerat samoniklosti« diktira jasnu i neopterećenu notu stroge art premise. To znači da, iako album radijskim frekvencijama zvuči itekako prihvatljivo, nije opterećen time da njegov sadržaj mora nužno tamo i završiti. »Beautiful Disasters« djeluje u estetici delikatnih zahvata finomehanike oblikovanja zvučne naravi te u produkciji ne samo aktualno, nego i vrlo atraktivno, jer je u aranžmanima, izrazito naglašenim kontrastima gradivnih elemenata zvučne slike, iznimno dovršen, dotjeran, izbrušen, što znači da je, kao manifest zaljubljenog perfekcionizma, prošao kroz dug proces nastajanja. Da ekipa ulazi u nova vremena najavile su već skladbe Istanbul, She Knows i White Dove, koje je sastav još pod imenom Neomi postavio na YouTube 2015. godine. Od te tri na album »Beautiful Disasters« put je našla samo skladba White Dove. Uklještena je između točaka Interlude i Outro, ima dašak jazza i, za razliku od šuštavog valovanja sintesajzerskih pastela i pastela gitarskih linija, zadržava više »tradicionalne zvučne prizemljenosti«. Zato razlog odluke grupe da je stavi na rep popisa skladbi albuma valja tražiti upravo u tome što se aranžiranjem donekle udaljava od ostatka albuma.
»Beutiful Disasters« je od početka do kraja zahtjevan i dopadljivo razigran album, raznolikih ideja, koje neprestano održavaju simpatičnu notu muzikalne pristupačnosti, a istodobno sažetu notu sebi svojstvenog artizma. U stapanju svjetova zvučnog eksperimentiranja i trenutne muzikalne grabežljivosti (pristupačnosti), sedma skladba albuma Empty Bottles zacijelo je ispovjedni vrhunac glazbenog karaktera albuma »Beautiful Disasters«. U toj skladbi posebno do izražaja dolazi teatralno stupnjevanje atmosfere, koje u izlaznom atmosferičnom crescendu, što valja na slojevitom stapanju zvučnih kolaža sintetiziranja gitarskih linija, pri čemu Babojelić podmeće čak i nešto distorzivne lavinoznosti, postiže optimum sjedinjavanja dvaju svjetova. Druženja s dražesnim zvučnim eksperimentiranjem te pop i soul karizmom, koju u slikovitom kontrastu pomirljivo održava vokalna metrika.
Teško je naći paralele grupi. Zapravo ih nema. AKA Neomi ipak znaju privući bazu ljubitelja sastava od Silence, do Pliš ili pokojnih Melodrom. To ne govori ništa, odnosno upućuje na to da je razina međužanrovskog stapanja na »Beautiful Disasters« sveprisutna i da je riječ o nadžanrovskom albumu. Tu si u iznimno pomirljivom dijalogu neprestano pružaju ruke spomenuta karizma nove soul i pop frizure, kabaretni šansoni, naglašeno eksperimentiranje zvukovima elektroničke glazbe, u sve to ulazi lukavo zamaskiran element indie rocka, tu je prolazni dašak jazza. Stoga je jasno da su AKA Neomi unikatni glazbeni samouki talenti, s art retorikom koja je zamijesena od posve samoniklog glazbenog tijesta.
Nježno milujući, blag i lako čeznutljiv Sašin vokal, koji u aranžmanima nagovara s primjesom šapta, s učinkom kao da dolazi s onu stranu, oplemenjuju bogati zvučni kolaži izrađene estetike bavljenja elektroničkim zvučnim kolažima, pri čemu je neprestano osjetan jasan oslonac i u organskim tkaninama, što donosi integracija klavira, kao i dubina niskih tonova, za koju na bas gitari brine izvrsni Dejan Slak (Moveknowledgement, Dubzilla,…). Saša je ekipu za album »Beautiful Disasters« konkretno prozračila, što je povuklo za sobom promjenu glazbenih usmjerenja. To odražava slika supstance novog albuma, kojom zapovijeda nova četa vrhunskih slovenskih glazbenika, među koje se kao posebni gost na trubi uklopio i Igor Matković.
Album se drži provjerene artističke recepture i u njoj ne popušta. Cijelo vrijeme djeluje cerebralno, »transcendentalno«, pokušava odvesti slušatelja u polja u kojima isključiš racionalno i djelovanje takve glazbe postane posve novo i osebujno iskustvo. Nosi naime element psihodeličnosti. Ako se takvoj glazbi znate prepustiti i pritom se ne bojite isključiti racionalno, može vas odvesti daleko, daleko. Dalje nego što ste ikad ponadali. Zato je za takav album uvijek vrijedno odvojiti vrijeme i prepustiti mu se tako da isključite svijest i otvorite si prostor do nove dimenzije informacija, koja vas inače ne bi mogla doseći. Bogato ćete biti nagrađeni. Sve u svemu, jedan od najljepših slovenskih glazbenih uradaka, koji već u siječnju 2020. najavljuje da će među ovogodišnjim izdanjima slovenskih glazbenih albuma zacijelo postati jedan od najodjecnijih.
I na kraju. Napokon slovenski album čija naslovnica nije crna, bijela, siva ili kombinacija sva tri, što je inače naša neprolazna mantra, nego ga krasi prelijep šaren motiv, s neskrivenom porukom albuma, koji personificira vremena u kojima živimo. U ukočenom miru divimo se svoj ljepoti distopijskog raspada svijeta.
autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Silent
2. 19 Years
3. Moviestar
4. Beautiful Distractions
5. Yellow Pill
6. Family
7. Empty Bottles
8. Interlude
9. White Dove
10. Outro
Postava:
Saša Vipotnik – vokal
Mario Babojelič – gitara, klavijature, programiranje bubnjeva
Erik Marenče – klavir, klavijature
Dejan Slak – bas gitara, bas sintesajzer
Marko Grubar – bubnjevi
Gostujući glazbenici:
Jernej Kržič – bas gitara, bas sintesajzer na skladbama br. 3 i 4
Igor Matkovič – truba na skladbama br. 8 i 9
Boštjan Gradišek – bubnjevi na skladbi br. 4
Dorian Granda – bubnjevi na skladbi br. 3
Peter Jenko – sintesajzeri na skladbama br. 3 i 4
