Akustični Kotzen razgalio Bluesianu (2013)

0 6

Mjesto: Vrba na Koroškem (Velden Am Wörthersee) / Bluesiana Rock Cafe / Austrija
Datum koncerta: 06.07.2013
Broj posjetitelja: 170
Cijena karte: 33,00€ (u pretprodaji) / 37,00€ (na dan koncerta) / 27,00€ (studenti) / 19,00€ (do 20 godina)

Ljetni zrak koji vlada u srpnju nije pogodan samo za izležavanje na plaži i hlađenje u hladu uz more, nego i za posjete koncertima. Izbor ih je i ovog ljeta prilično šarolik, pa ako ne u našoj maloj državi, onda se sigurno nađe nešto zanimljivo s druge strane granice. Na primjer u Austriji, u Veldenu, u malom klubu Bluesiana, koji iz godine u godinu sve više jača svoj dobar glas i prepoznatljivost. Naravno, ponajprije zahvaljujući dobrim koncertima.

Olujno nebo iznad Krškog polja nije baš najavljivalo ugodnu vožnju, i doista nas je vrijeme cijelim putem iznenađivalo u svim svojim oblicima (osim zimskih). No, kao naručeno, nebo se nad Veldenom razvedrilo, možda u iščekivanju jedinstvenog koncerta, a možda smo i mi na putu kroz dugu uhvatili komadić sunca i dovezli ga sa sobom, tko zna. Uostalom, to uopće nije bitno.

U Veldenu je turistička sezona na vrhuncu. Ulice su pune šetača, terase hotela savijaju se pod težinom uživatelja koji se dive lijepom, malom i prijaznom gradiću uz jezero. No mi u Velden naravno nismo došli zbog toga. Čekao nas je puno bolji gušt – akustična fantazija gitarskog virtuoza baršunastog glasa Richieja Kotzena.

Richie Kotzen sa svojim stalnim turnejama i čestim izdavanjem albuma sve je poznatiji i široj publici. Blues fusion gitarist izvanrednog vokala poznat je ponajviše po suradnji sa sastavima Poison i Mr. Big, a sam je izdao i 19 solo albuma, posljednji (24 Hours) 2011. godine. Tijekom svih godina samostalne karijere surađivao je i s brojnim drugim glazbenicima, a posljednjeg većeg projekta prihvatio se zajedno s Billyjem Sheehanom i Mikeom Portnoyem pod imenom The Winery Dogs. 15. svibnja ove godine izašao je njihov album, a u rujnu ih bude moguće poslušati zajedno i uživo u nekim gradovima po Europi.

Kad smo stigli, nekoliko minuta iza osam navečer, blues dvorana bila je još prilično prazna, pa smo bez problema dobili stol. Dok smo opušteno razgledavali nama tako dragi klub (sa sobom smo imali i nekoliko novih posjetitelja), u prolazu smo više puta opazili i velikog Kotzena, koji je moguće prolaznike i već pomalo stalne bluesianske goste ljubazno pozdravio, no onda se brzo povukao natrag u backstage. Uostalom, pretjeranu gostoljubivost od Kotzena ionako nije za očekivati. Posve drukčije na posjetitelje djeluje klub sa svojom toplinom, ugodnim dekorom i naravno vlasnicom Gudrun, koja si usprkos obilju posla oko organizacije koncerta i izvođača uvijek uzme vremena i za svakog posjetitelja, barem riječ-dvije. Dovoljno da u posjetitelju iznova i iznova probudi osjećaj domaćinstva i dobrodošlice.

Sat se već primicao pola deset kad je glazba iz zvučnika utihnula i na pozornicu je došao gitarist. Usprkos Kotzenovu novom imidžu, s trenutno kratkom kosom i obraslim licem, ipak je odmah bilo jasno da je na pozornici netko drugi. Sa sobom je donio akustičnu gitaru, priključio se, sjeo na stolicu, privukao mikrofon i počeo pjevati. Otpjevao je nekoliko svojih pjesmica, nekoliko obrada, ali mladi izvođač tijekom cijelog nastupa nije ni riječju natuknuo tko uopće je. Kasnije sam saznala da je riječ o mladom talijanskom glazbeniku imenom Andrea Gargioni. Momak je otpjevao šest pjesama, a onda se bez suvišnog pričanja uskoro povukao s pozornice. Publika u Bluesiani ljubazna je, kulturna i zahvalna svakome tko pokaže dio svojeg talenta ili znanja na pozornici, pa je mladića nakon svake odsvirane pjesme nagradila pljeskom, a Andrea je u kasnim noćnim satima priredio pravi after party, prvo pred ulazom u klub, a zatim i na bluesianskoj pozornici.

Sat je već poprilično prešao deset navečer kad je na pozornicu polako ipak izašetao i Richie Kotzen. Bombastičan pljesak izmamio je osmijeh pjevaču i gitaristu dok je sjedao na stolicu i prebirao po svojoj akustici. Metalni zvuci žica ispunili su prostor, a ubrzo se gitari pridružio i nježan vokal u pjesmi I would. Jednako pronicljivom preciznošću kao električnu gitaru Richie vlada i svojom akustičnom prijateljicom. Kad je odpjevao prvu pjesmu, rekao je da je sretan što je opet ovdje u Bluesiani te da će ovaj put predstaviti svoje pjesme onako kako ih i sam čuje prvi put, kad su tek u fazi nastajanja – uz brenkanje na akustičnoj gitari i pjevanje. Rekao je i da često čuje prigovore kako među koncertima premalo priča te da će zato ovo vrijeme iskoristiti da otpjeva nekih 5 pjesama, a između njih će dugo i široko raspravljati o raznim temama s publikom. Tko god Richieja barem malo poznaje, mogao je odmah zaključiti da je riječ o šali, jer gitarski majstor nije baš poznat po svojoj brbljavosti na pozornici, bez obzira na to koliko se tamo domaće osjeća. A kad je riječ o glazbi, Richie ne zna za šalu, njegova otmjenost i istodobno ljupka lirika na akustičnom nastupu došle su do još većeg izražaja, a isto vrijedi i za njegove vokalne sklonosti. Veću udarnost zbog naravi nastupa naravno nije bilo za očekivati, ali Richie je glatko klizio kroz setlistu bolnih ljubavnih iskustava, koja su se uz nježne zvuke gitare još dublje usidrila u srca publike. Uz skladbu Everything good Richie se ponovno malo razgovorio o »sportskom« nastanku imena Wilson Hawk (projekt s Richiejem Zitom), a onda je opet zaplovio u svoje balade. Mnoštvo pod pozornicom ponovno je probudio pjesmom Until you sufer some (Fire and ice), uspješnicom iz vremena s Poisonom. Publika je glasno pjevala refren, a Richie je odlučio da je sad napokon vrijeme da bluesiansku publiku upozna i sa svojom trenutnom životnom suputnicom Julijom Lage, koja njegovu europsku akustičnu turneju cijelo vrijeme prati na basu. Julia je pomalo plaho stupila na pozornicu i pridružila se Kotzenu u sviranju. Kroz nadolazeće pjesme zajedno su se probijali, a to je još povećalo Richiejevu opuštenost na pozornici. Kotzena rijetko viđamo kako svira sjedeći i bilo je jasno da mu na stolici nedostaje prostora za pravo izražavanje osjećaja dok svira. Za razliku od električne gitare, po kojoj u zadnje vrijeme brenka samo prstima, Richie si je ovdje pomagao trzalicom. Nije bilo straha da bi se zbog toga izgubili njegovi prirođeni osjećaji za instrument, meki tonovi odveli su Bluesianu u pravu gitarsku bajku. Koja se, nažalost, kao i uvijek prebrzo završila. Uspješnicom Mr. Big Shine Julia i Richie prvi su se put oprostili s pozornice, ali su nakon bučnog dozivanja došli natrag. Ispunili su glazbenu želju iz publike i odsvirali Go faster, a definitivno su se oprostili skladbom Stand.

Usprkos ustrajnom čekanju, Juliju i Richieja nakon koncerta nažalost više nismo uhvatili u klubu. Očito su nakon posljednjeg koncerta duge turneje poželjeli samo još odmor. Iako veza s Julijinom pratnjom pomalo podsjeća na vezu Lennon – Yoko Ono, oboje su dokazali da su na pozornici pravi profesionalci. Julia je svojom simpatičnom sramežljivošću odmah osvojila bluesiansku publiku, a Richie je ljubimac te publike već prilično godina. I svi naravno jedva čekamo da se ponovno otisne na put – možda ovaj put opet u električnoj izvedbi.

Setlista

1. I would
2. Rust
3. Lose again
4. Paint it on
5. What is
6. Everything good
7. Where did our love go
8. Until you sufer some (Fire and ice)
9. Doing what the devil says to do
10. Fear
11. Change
12. High
13. Don’t ask
14. Shine
—dodatek—
15. Go faster
16. Stand

Galerija slika

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići