Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Trieste (Trst) / Macaki klub / Italija
Datum koncerta: 18.11.2012
Broj posjetitelja: 150
Cijena karte: 15,00€ (u pretprodaji) / 17,00€ (na dan koncerta)
Ne bi mu dao 56 godina! Prije bih rekao da nema više od 35. Sjećate li se još prvog grla Mr. Big, Erica Martina? Ove je godine upisao novu samostalnu akustičnu turneju kojom se vrli vokalist prišuljao i na tlo stare europske celine. Čovjek koji je vidio gotovo cijelo rockersko doba u svom je poslu iznimno iskusan. Pozornica mu je drugi dom. Zarazan karakter i markantan vokal širom mu otvaraju vrata do srca ljubitelja glazbe.
Taj prekaljeni glazbenik učvršćivao je svoju reputaciju još od 1978., kada je osnovao svoj sastav Eric Martin Band, s kojim je do 1985. otvarao koncerte pred tako priznatim izvođačima kao što su: Foreigner, Rick Springfield, Hall & Oates, Marshall Tucker Band, Billy Squier, Moly Hatchet. To nije sve. Prvijenac skupine EMB »Sucker for a Pretty Face« iz 1983. otvorio je skupini vrata do brojnih dvoranskih turneja, u sklopu kojih su EMB otvarali koncerte pred ZZ Top, Journey i Night Ranger. Ukratko, do dana kada je Eric Martin udružio snage s Patom Thorpeyjem, Billyjem Sheehanom i Paulom Gilbertom u Mr. Big »cirkusu«, bio je na rockerskoj sceni sjevernoameričkog kontinenta već dobro uvriježeno i cijenjeno ime.
I tako se Eric našao ponovno u blizini naših krajeva. Već je 2008. nastupao po Europi kao posebni gost turneje skupine Twin Dragons, na kojoj ga je RockLine presreo u Bluesiani. Ovaj se put čovjek odlučio za putovanje s jednim jedinim koferom, u koji je nagurao svoju akustičnu gitaru (vjerojatno je ostalo mjesta i za zubnu četkicu).
Macaki klub ugodan je prostor noćnog opuštanja s ekstremno napuhanim cijenama pića. Unatoč tome, u njemu će vas uvijek primiti i pozdraviti iznimno ljubazno osoblje vlasnika kluba. Prostor u kojem je ovaj put nastupao Eric Martin nalazi se na kamen bacanja od famoznog kazališta Politeama Rossetti, gdje je RockLine ovog veljače i ožujka pogledao hrpu zanimljivih koncerata (Roger Daltrey, Johnny Winter, America).
Do deset sati navečer prisutne u klupskom prostoru razmazivao je akustični duet dviju gitara i odlične vokalne izvedbe, koji je u svom repertoaru obuhvatio obrade izvođača iz svijeta glam rock glazbe, hard rocka, melodičnog rocka, kao što su Skid Row, Gotthard, Whitesnake, Steelheart,… Vrlo ugodno, zapravo nitko si ne bi razbijao glavu da je duet svoj nastup produljio za dodatni sat.
Prostor kluba ima dva dijela, dulju »podolgovatu pistu«, koja se na kraju zaključuje šankom kod ulaznih vrata, te manji, koji je u obliku balkona podignut nad pozornicu. Na taj se dio popeo Eric Martin, opasao gitaru, stavio naočalice i počeo listati po pjesmarici, na temelju koje je usput sastavljao koncertni repertoar.
Odlično popunjen prostor, u kojem se naguralo kojih 150 ljudi, činilo je nekoliko posjetitelja iz Slovenije, a također i iz Hrvatske. Publika je pokazala da je još daleko od toga da zaboravi tko su Mr. Big. Ericov izvedbeni repertoar naime se pretežno temeljio na izvedbama klasika Mr. Big. Tako su se u njemu redom našle A Rose Alone, Electrified, Cat, Stevensova Wild World, Alive And Kicking, Next Time Around, Goin’ Where the Wind Blows, Shine, The Chain, Promise Her the Moon, Voodoo Kiss, Take Cover i nadobvezna To Be Wtih You. U sve to ubacio je i nekoliko solo točaka, kao što su između ostalih bile Kansas i Where Do I Fit In, a u završnici je prešao samo na pjevanje, jer je bio pokriven jednom od akustičnih gitara dueta, koji je prije Erica zagrijavao prisutne, kada se prihvatio Cream standarda Crossroads. Upravo je ta točka potvrdila da je Eric Martin prvenstveno pjevač. Kao da je zasjao kad je ustao s barskog stolca i odjednom imao slobodne noge i ruke.
Eric Martin je u prve dvije trećine nastupa odlično parirao svim registrima skladbi. Vokal mu je vrlo dobro služio. Blago grlen, a topao, i baršunast, a u njemu je u takvom akustično razodjevenom okruženju do izražaja dolazila ponajprije kvaliteta izražavanja emocija kroz prizmu blues glazbe, uz koju je Eric Martin odrastao i koja tako predstavlja temeljno polazište njegova umjetničkog razvoja i sazrijevanja. Za kemiju u prostoru nije mu trebalo mnogo truda. Ona je bila uspostavljena u tren, jer vrijedi, kao što je prije spomenuto, da se teško odupireš tako karizmatičnoj i zabavnoj osobi kao što je Eric Martin. U stankama je neprestano zabavljao publiku humoreskama na vlastiti račun, a ponajviše se nije mogao izbjeći dosjetkama koje su letjele na račun uporabe njegovih sklopivih naočala za čitanje. Ericove obrve nisu uspjele zadržati graške znoja! Bijeli snop reflektora jednostavno je tražio svoj danak i čovjek se tijekom koncerta doslovno kupao u znoju. No Eric je sve to već dobro navikao. Poteškoću je više puta izražavao dulje poluzatvorenim usmjeravanjem pogleda prema publici, kao i žmirkanjem. Bitka sa znojem jednostavno je jedan od dijelova njegova profesionalnog zanata. Danak svake zvijezde koja se nađe u sjaju reflektora.
U drugoj trećini koncerta glas je Ericu Martinu počeo vidljivo posustajati. Zato je vodeće napjeve sve češće prepuštao publici, koja se doista iskazala svojom podrškom i poznavanjem stihova glazbe Mr. Big. Uživljeni Eric, koji je u izvedbu koncerta doista zapakirao svoju dušu i srce, bio je nakon gotovo dva sata neprekidnog zabavljanja vidljivo umoran, no mega hitom To Be With You baš u završetku showa isporučio je jedan od vrhunaca koncerta, na čemu se mora ponovno u najvećoj mjeri zahvaliti srčanoj predanosti glazbi Mr. Big, koju je te večeri isijavala publika.
Nakon koncerta Eric je stao među obožavatelje, dijelio potpise i s svakim izmijenio nekoliko riječi. Za sve ljubitelje glazbe Mr. Big nedvojbeno doživljaj iz snova, a Eric je upravo svojom iskrenošću i punokrvnom uživljenošću otjerao crne oblake vokalne izlizanosti u završnom dijelu nastupa i dokazao da posjet njegovu solo akustičnom koncertu i u 2012. godini zadržava svu aktualnost.
Galerija slika
