Datum izlaska: 26.04.2019
Izdavač: Frontiers Records
Produkcija: Alan Parsons
Trajanje: 48:31
Žanr: art rock
Ocjena: 8.5/10
Alan Parsons, kultni engleski glazbenik, producent i zvučni inženjer, trebao je čak petnaest godina da nakon pretežno elektronički usmjerenog »A Valid Path« (2004) snimi novi studijski album pod nazivom »The Secret«. Njegovi sljedbenici nestrpljivo su čekali i konačno dočekali »The Secret«, koji u tradiciji Alanovih prošlih studijskih projekata sadrži zavidan broj sjajnih gostujućih glazbenika. Među njima se najviše ističu bivši Genesis gitarist Steve Hackett, bivši Foreigner pjevač Lou Gramm, kultni bubnjar Vinnie Colaiuta, basistički virtuoz Guy Erez, vrhunski gitarist Jeff Kolman i popularni pjevač Jason Mraz. Od Alanovih dugogodišnjih suradnika na »The Secret« vratili su se gitarski majstor Ian Bairnson, koji je Alanu vjeran još od početaka The Alan Parsons Project, te pjevač P.J. Olsson, koji je posljednjih godina glavni vokalist na Alanovim koncertnim turnejama.
Odmah na početku treba reći da »The Secret« baš i nije jedan od vrhunaca Alanove glazbene karijere, ali je svejedno vrlo dobar album koji je ispunio neka visoka očekivanja. Pritom tradicionalni produkcijski perfekcionizam uopće nema smisla posebno isticati. Alan se nije posve izjasnio nastavlja li »The Secret« njegovu tradiciju konceptualnih albuma, no u većini tekstova može se naslutiti Parsonsova omiljena tematika: vječno pitanje gdje je granica između magije i znanosti.
»The Secret« odmah na početku poslužuje progresivnorockovsko, neobično eksperimentalno iznenađenje u obliku instrumentala »The Sorcerrer’s Apprentice«, koji zbog Hackettovih karakterističnih gitarističkih poteza više podsjeća na neka solo ostvarenja legendarnog gitarista nego na Alanove prošle instrumentalne podvige. Sve skupa ispada vrlo pustolovno i prilično drukčije od onoga što je većina vjerojatno očekivala, a Alana je ujedno potrebno pohvaliti što se povremeno sjeti svojih progrockovskih korijena.
Sljedeća tvorevina, »Miracle«, s Jasonom Mrazom na glavnom vokalu, prilično je komercijalnije usmjerena i sadrži klasičan, prepoznatljiv Alanov skladateljski pristup s karakterističnim, melankolično-melodičnim aranžmanima, suptilnim ritmičkim nijansama na granici između art rocka i pop rocka te zarazim, ultramelodičnim refrenom.
Dugogodišnji sljedbenici će već pri slušanju »As Lights Fall«, gdje glavnu vokalnu inicijativu preuzima sam producentski majstor, u trenutku osjetiti neke srodnosti s najvećim hitom The Alan Parsons »Eye in the Sky«. Središnji aranžman i vokalna melodija doista pomalo podsjećaju na taj nezaboravni evergreen, no prevladavajuće akustične dionice i refren odvode ga u posve drukčije ambijentalne vode. Alanov vokal bojom pomalo podsjeća na njegova pokojnog The Alan Parson Project kompanjona Erica Woolfsona pa zato odlično ispada na baladnije usmjerenim stvarima.
Pompozni »One Note Symphony« je, kako kaže već i sam naslov, simfonijski usmjereni art rocker, na kojem odličnom pjevačkom izvedbom oduševljava Todd Cooper. I power balada »Sometimes«, na kojoj se briljantnim pjevanjem iskazuje Lou Gramm, sadrži moćne orkestralne aranžmane. Tko se u osamdesetima pitao kako bi ispao bliski susret The Alan Parsons Project i Foreigner, sada će konačno dobiti svoj odgovor.
»Soiree Fantastique«, na kojem vokalne harmonije na hipnotičnom refrenu dijele gospodin Parsons i Cooper, svojom tajanstvenom atmosferom spada među vrhunce »The Secret«. Na simfonijsko-psihodelično začinjenom »Fly to Me« ističu se melankolično gitarsko solo i vokalni pristup Marka Mikela (ex-The Pillbugs), koji svojom bojom glasa podsjeća na križanca između Paula McCartneyja i Johna Lennona. To što je na »The Secret« prisutna barem jedna The Beatles zvučna referenca uopće nije iznenađenje s obzirom na to da je Alan u mladim godinama kao zvučni inženjer sudjelovao na oba oproštajna albuma najvažnijeg sastava u povijesti rock glazbe.
Blago jazzy »Requiem« s Cooperom, koji se ovaj put nije pobrinuo samo za glavni vokal, nego je odsvirao i strastvene saksofonske dionice, spada među najenergičnije trenutke »The Secret«. Orkestralna balada »Years of Glory«, na kojoj pjevačku štafetu ponovno preuzima P.J. Olsson, svojom će eteričnom atmosferom i refrenom mnoge podsjetiti na neke nezaboravne The Alan Parsons Project balade. »The Limelight Fades Away« s Jordanom Huffmanom za mikrofonom oduševit će sve ljubitelje AOR-a i većine sastava koji imaju potpisan ugovor s Alanovom trenutačnom izdavačkom kućom Frontiers Records. »I Can’t Get There from Here«, na kojoj pjevačko zapovjedništvo preuzima Jared Mahone, oproštajna je balada s veličanstvenim orkestralnim aranžmanima i iznimno ukusnim gitarskim solom, koje ambijentalno čini nadasve lijep završetak albuma.
Gospodin Parsons je s »The Secret« stvorio vrlo dopadljiv album, koji je ispao gotovo posve po željama i očekivanjima većine sljedbenika. Iako visoke standarde iz zlatnih vremena The Alan Parson Project uglavnom ne dostiže, riječ je o jednom od boljih trenutaka njegove samostalne karijere, pogotovo u usporedbi s prethodnikom »A Valid Path«, koji je bio poprilično razočaranje. S iznimkom uvodnog eksperimenta, Alan je u skladateljskim podvizima ovaj put bio prilično ‘oprezan’ da slučajno ne bi previše odstupio od očekivanih smjernica, ali mu to ne treba zamjeriti. »The Secret« je unatoč nekim manjim manama vrlo slušljivo ostvarenje, koje dokazuje da je Alan, uz pomoć nekih sjajnih gostiju, i skladateljski još uvijek vrlo vitalan umjetnik.
Autor: Peter Podbrežnik
Popis skladbi:
1. The Sorcerer’s Apprentice (Instrumental)
2. Miracle
3. As Lights Fall
4. One Note Symphony
5. Sometimes
6. Soiree Fantastique
7. Fly to Me
8. Requiem
9. Years of Glory
10. The Limelight Fades Away
11. I Can’t Get There from Here
Glazbenici:
Alan Parsons – gitara, klavijature, udaraljke, glavni vokal (3,6)
Jason Mraz – glavni vokal (2)
Todd Cooper – glavni vokal (4,6,8)
Lou Gramm – glavni vokal (5)
Mark Mikel – glavni vokal (7)
P.J. Olsson – glavni vokal (9)
Jordan Asher Huffman – glavni vokal (10)
Jared Mahone – glavni vokal (11)
Steve Hackett – gitara (1)
Jeff Kollman – gitara
Dan Tracey – gitara
Tony Rosacci – gitara
Ian Bairnson – gitara (9)
Andy Ellis – klavijature
Tom Brooks – klavijature
Dan Tracey – klavijature
Pat Caddick – klavir
Angelo Pizzaro – klavir
Nathan East – bas gitara (1)
Guy Erez / Bass
Jeff Peterson / Bass
Vinnie Colaiuta – bubnjevi (1)
Danny Thompson – bubnjevi
Carl Sorensen – bubnjevi
Todd Cooper – saksofon
Michael Fitzpatrick – čelo
ake Shimabukuro – ukulele
Oscar Utterström – trombon
Vinnie Ciesielski – truba
