Mjesto: Rock Cafe / Postojna / Slovenija
Datum intervjua: 01.04.2010
Primorci Almost Rage lijepa su stečevina za razgranatu thrash metal scenu u Sloveniji, koja danas proživljava pravu renesansu. Možda je upravo podneblje najzaslužnije za to što su Almost Rage, koji su se prošle jeseni iz trija pretvorili u kvartet, razvili svoj prepoznatljivi thrash metal princip, koji je slikovita mješavina tradicionalne priče o Bay Area thrash metalu, doticaja Pantera rifova i zgodnih ukrasa modernih metal trendova. Uz neizostavan otrovno gunđav vokal, kakav takva glazba jednostavno traži. Almost Rage predstavili su se na intervjuu za RockLine u Postojni jači nego ikad. Dečki su sazreli u čvrst entitet, što je potvrdio i njihov odličan nastup u sklopu ovogodišnjeg Epic RockLine Contesta, a smjelo gledaju prema snimanju studijskog prvijenca.
RockLine: Nedavno ste narasli u kvartet.
Edi: Da. Ako se ne varam, to je bilo prošlog rujna. Večeras je nakon duže stanke ovdje za bas konačno opet novi koncert.
RockLine: Jeste li dugo tražili dodatnog gitarista?
Edi: Na Bojana smo zapravo čekali dulje vrijeme. Pozvali smo ga u bend već davno, ali tada nije imao vremena.
RockLine: Je li to bio i razlog zašto vas je u zadnje vrijeme tako teško uhvatiti na pozornicama?
Edi: I to. U zadnje vrijeme bavili smo se preradom postojećih skladbi, novim aranžmanima. Skladbe je trebalo do određene mjere restrukturirati i prilagoditi za sviranje s dvije gitare. Zato je za koncerte ostalo manje vremena. Nakon ovog ljeta planiramo više koncerata. Nadamo se barem nekih šest nastupa zaredom.
RockLine: Što je bila osnovna namjera da se prijavite na Epic RockLine Contest?
Edi: Trebao nam je dodatni koncert. A ako se dogodi da pobijedimo na natječaju, tim bolje. Snimanje albuma naime nije jeftina stvar.
Igor: Inače, već duže vrijeme nastojimo snimiti album. Nije to lak posao. I hvala bogu da ga nismo snimili. Upravo zato što smo se preoblikovali u kvartet. Kao kvartet smo stare komade preodjenuli i sad se puno bolje osjećamo s dvije gitare. Zato smo i zadovoljniji novim izgledom naših skladbi. Naša je glazba sada još izbrušenija. Osjećamo da je sada pravi trenutak da krenemo snimati album.
RockLine: Je li u vezi s tim predviđeno izdavanje kakvog demoa, kao što je to u običaju kod mnogih metal bendova koji su u fazi snimanja određenog albuma?
Edi: Sve ovisi o tome koliko će nam se novca skupiti. Sve komade za naš album moramo imati naštudirane “u nulu”. Vidjet ćemo kakva će biti spremnost benda.
Igor: Sviramo već pet godina. Imamo mnogo komada. Neki su ostali uglavnom takvi kakvi jesu, a neki su se dodatno razvili. Među tim komadima postoji neka prirodna selekcija. Neke skladbe nam se već sada čine dovoljno zrelima da bi ih mogli uvrstiti na album. Druge pak slušamo uvijek iznova i tražimo prave poticaje za njihovu dodatnu nadogradnju.
RockLine: Što je dovelo do odluke da promijenite ime benda iz The Fifth Season u Almost Rage?
Edi: Zato što je već postojao neki bend iz Italije s takvim imenom.
Igor: Dogodilo se da smo se sreli na festivalu u Gorici. Došli su do nas i rekli da postoje već 12 godina pod tim imenom….
Edi: Da smo nastupali samo u Sloveniji, s imenom The Fifth Season ne bi bilo nikakvog problema. Ali kako nastupamo i u inozemstvu, a svaki dan smo jako povezani s Italijom, to može biti neugodna stvar.
Igor: Da. Ponekad imam osjećaj da i na poštu idem u Italiju, ha, ha…
RockLine: Je li onda Almost Rage lakše doći do svirke u Italiji? S obzirom na to da ste s obale?
Igor: Naša je prednost u tome što znamo talijanski jezik. To nam otvara vrata.
Edi: Ali još se nismo ozbiljno primili toga da si organiziramo nekoliko klupskih svirki zaredom u Italiji. Vjerujem ipak da bi nam to uspjelo. Samo treba zasukati rukave.
Igor: Da. Uvijek smo radije vježbali nego se bavili bookiranjem naših koncerata. Trebao bi nam menadžer za to.
RockLine: Namjeravate li zadržati svoj thrash metal stav, koji spaja utjecaje Bay Area scene s Pantera rifovima, i ubuduće?
Edi: Da. To nam naime jako leži. Osobno su mi Pantera još i danas bend broj jedan. Nažalost, više ne postoje. Iskoristit ćemo i nove, svježe Bojanove ideje i zamisli i dalje djelovati u tom smjeru. Naravno, s aranžmanima za dvije gitare.
Igor: Ali je tako da kod nas komadi nastaju posve spontano. Tako da se ne trudimo zvučati kao Pantera. Očito neke veze s Pantera zaista postoje zato što smo oduvijek voljeli takvu glazbu i puno je slušali.
RockLine: Edi, kako održavaš svoj vokal na razini da djeluje svježe kroz cijeli nastup, da se ne istroši?
Edi: Za to nema baš nikakve formule. Na probama se doista malo pazim, komade i samo “markiram” na probama ako nema drugih potreba. Inače nikad nisam polagao na to nekakvu posebnu pozornost. Kad se vozim autom, navijem glazbu i pjevam uz nju. Jednom mi je otac kupio mikrofon i slušalice. Mislio je, ili samo skromno i tiho nadao se, to ti ne znam točno reći, da će od mene jednom nešto biti. Možda novi Pavarotti, ha, ha, ha,…
RockLine: Kako je s thrash metal scenom na slovenskoj obali?
Edi: Hm, kod nas? Pa ima puno black metal bendova. Thrasha pak ne možeš naći baš puno na ovom kraju. Sada se pojavljuju malo mlađi bendovi koji se opet vraćaju tradicionalnijim heavy metal zvukovima.
Igor: Tu su još Hiram.
Edi: Ah, doista. Na njih sam zaboravio. S njima bismo voljeli napraviti neku zajedničku turneju u budućnosti.
RockLine: Već ste jednom zajedno nastupili u Metelkovoj u Ljubljani.
Edi: Da. I u tvornici Rog. Pred pet ljudi, ha, ha, ha… ali je bio super žur.
RockLine: A kako vi doživljavate stanje thrasha u Sloveniji? Možete li ponuditi nešto posebno svojom glazbom?
Edi: Thrash metal je danas jako omiljen među metalskom gardom u Sloveniji. Prilično je tih slovenskih thrash metal bendova koji se oslanjaju na nasljeđe Bay Area thrash metala. Sam ne znam kamo bi nas strpao…
Igor: Mi imamo drugačiji pristup. Mi smo jedini thrasheri s kratkim frizurama.
Edi: Da. To je to. Mi smo šminker thrasheri, ha, ha,… Trudimo se biti simpatičan bend!
RockLine: A što je s razdobljem ljetnih festivala? Hoćete li ga iskoristiti za koji nastup?
Edi: Da. Ako ove godine bude Haliaetum festivala, jako bismo voljeli nastupiti tamo. Ostalo ćemo još vidjeti. Jako smo voljeli nastupati na festivalu kao što je bio Metal Mania Open Air u Komnu. To je bila prava domaća scena na kojoj su slovenski bendovi doista dobili pravu priliku da se pokažu ljudima svojom glazbom.
RockLine: Pitanje za Bojana: što očekuje od članstva u Almost Rage, s obzirom na iskustva koja je stekao svirajući u Root a’ Balluta?
Bojan: Almost Rage i Root a’ Balluta dvije su potpuno odvojene i različite stvari. Članstvo u Almost Rage za mene je osobno novi izazov. Sviđa mi se to što nas povezuje ljubav prema sličnoj glazbi, slušamo mnogo istih bendova. Kod Almost Rage je i tako da svi sudjeluju u pisanju komada, dok sam kod Root a’ Balluta većinom ja radio sve komade.
RockLine: Osjećaš li lojalnost i pripadnost bendu?
Edi: Oooo…. Pazi, Bojane, što ćeš sad reći!
Bojan: Pa već to što sam ih na početku ja morao dvaput nazvati da bi se oni jednom javili natrag pa smo se napokon mogli naći na probi, dobar je pokazatelj moje lojalnosti.
Igor: Znaš, naše su probe vrlo uzbudljive. Puno je zafrkancije, zabave, uživanja. Trebali smo nekoga tko će sve to podnositi, a istovremeno aktivno sudjelovati u kreativnom procesu nastajanja novih skladbi i brušenja postojećih. Ukratko, Bojan je osoba koja nas jako dobro podnosi.
intervju vodili: Rok Klemše & Aleš Podbrežnik
tekst uredio: Aleš Podbrežnik
fotografije: Martin Prezelj
Galerija slika
