Mjesto: Faak Am See / Austrija
Datum koncerta: 08.09.2006
Broj posjetitelja: 3500
Ovo mi se još nikad nije dogodilo: da slučajnim razgovorom saznam dan prije da sutradan negdje kod Villacha nastupa Alvin Lee. Bilo je tik pred početak koncerta British R & B All Star Banda u St. Veitu, kad je u razgovoru austrijski kolega pitao našeg glazbenog starinu Dragana Buliča hoće li doći i sutra na Alvina Leeja u Austriju. Svi smo se zgledali: “Što, tko, gdje!?!?” Faak Am See, Harley Davidson Biker’s Weekend 2006. Prokleta bila i tristo dlakavih pregaženih gusjenica. Pa naravno. Lani sam tamo bio na Uriah Heep. A sutra veliki “finger flicker” Alvin Lee, kojeg u životu nikad nisam imao priliku vidjeti uživo!
Ide li netko sa mnom? Stari su ga već vidjeli, mladi ga više ne slušaju,… i opet sam ostao sam, baš kao i s Uriah Heep prošle godine. A da je iskušenje preda mnom bilo još sočnije, pobrinula se prijepodnevno-podnevna avantura na Grintovec.
Sat pokazuje 20:20! Stojim u koloni vozila između izlaza za Tržič i Bleda. To je onaj prokleti dio gorenjske autoceste koji naša preljubazna vlast, koja tako revno brine o plodnosti i dobroj kondiciji slovenskog naroda, još uvijek nije dovela u red. Opet sam sastavio cijeli rječnik psovki dok sam čekao u koloni, na račun države i njezinih cesta, ali što ćeš. Isto je bilo i lani. A tko zna dokad će tako biti.
E, slika je bila potpuno drugačija u Faak Am Seeju. Ušao sam u “biker” selo. Djelovalo je poprilično praznije nego prošle godine. Nakon 20 minuta šetnje progurao sam se u prvi red ispred pozornice. Lani sam ga euforično tražio, ove godine to je bila samo rutina. Ispod pozornice se tiskalo nekih dobrih 3500 ljudi, a preda mnom je u prvom redu grupica francuskih bikera već žustro raspravljala o nadolazećem događaju. S lijeve se čuo austrijski, s desne talijanski, ispred mene francuski, iza mene češki… ukratko, savršen međunarodni festival. Na pozornici je i ove godine narod zamarao “bebastim” najavama tamnoputi voditelj programa, koji je isprva vodio izvlačenje motocikla marke Harley Davidson. Uslijedila je dodjela nagrade i slatkorječive riječi unuka konstruktora motora Harley Davidson i naravno samog časnog predsjednika tvrtke Harley Davidson, koji je još jednom naglasio da je riječ o najvećem bikerskom skupu ne samo na starom kontinentu, nego u cijelom svijetu. Nakon napada šećera i zamorenog zijevanja, napokon je sve bilo spremno da počne koncert Alvina Leeja. I stvarno. Točno u 22.30!
Rock And Roll Music To The World i gledaj ti njega, korjenjaka. Crvena Gibson ES 335, havajska košuljica smeđe boje s otiscima gitara, traperice – Alvin Lee glavom i bradom. Na pozornici su mu društvo pravila samo dva glazbenika, ali su bili vražje dobri! Pete Pritchard (bas gitara) i Richard Newman (bubnjevi). Klasični udarni trio! Nakon mlake reakcije publike, ova se vrlo brzo probudila kad je Alvin nastavio koncert klasikom Ten Years After pod naslovom Hear Me Calling. “Hello you rockers and riders!” bio je dobro raspoložen Alvin. Uslijedio je prvi mini vrhunac, opet legendarna, ako ne i jedna od najvećih klasika Ten Years After, I Can’t Keep From Cryin’ Sometimes, koju je Alvin odsvirao s mnogo većom dozom crnog bluesy dašaka nego današnji Ten Years After. Potrošio je puno manje nota, ali je motivima koje je birao u srednjem dijelu (improvizacija) stvarao posebno ozračje koje je još nešto uspješnije oživljavalo stara sedamdeseta. Bilo je bliže delti Mississippija i bilo je mračnije. Alvin je bio odličan. Slijedio je preokret. Basist je zgrabio kontrabas, uzjahao ga i počeo gnječiti žice, koje je vukao tako snažno da su žestoko udarale o drvo vrata i tijelo kontrabasa. Trio je udario s pravim rock n’ roll udarcem How Do You Do It. Za njom je došla That’s All Right Mamma (orig. E. Presley) i publika je postala pomalo nestašno nabrijana, pa duhovita Don’t Want You Woman i boogieom začinjena I Don’t Give A Damn. Publika je ponovno poskočila uz izvedbu I Am Writting You A Letter, koja je sadržavala dugi bubnjarski solo, stupnjevan iz kruga u krug. Set bubnjeva bio je sasvim klasičan za R & B komade. Dva tom toma i dva kotla! (kao dan prije Pete York u St. Veitu). Ali ovaj put pred nama je bio bubnjar koji je koristio cijelo tijelo i duge zamahe te nije imao nikakve posebne milosti prema svom setu bubnjeva niti nježne osjećajnosti. Svirao je iz petnih žila, a na kraju je svoj broj stupnjevao do te mjere da je izgledalo kao da je na pozornicu dogrmjela parna lokomotiva. Druga dva člana se vraćaju i bend odsvira izlaz te zaključuje I Am Writting You A Letter. Slijedi jedan od dojmljivijih dijelova koncerta, Slow Blues In C. Alvin se tom prigodom samo ukratko obratio publici: “Everybody gets the blues sometimes!” (kad te boli duboko u tebi). Odličan solo, majstor se uživio i pobrinuo za prelijepi osjećajni solo. Nakon te skladbe opustio je prste kratkim “rag time” brojem, koji je potpuno začinio “fingerpickingom” i tako je opet bio spreman. Sada je opet slijedila ubrzana I’m Gonna Make It, no osjetnije se zagrijalo ispod pozornice kad je trio započeo Love Like A Man. To je bio vrhunac koncerta, jer je sadržavao enormno razvučenu improvizatorsku središnju točku. U njoj se Alvin poslužio usnom harmonikom. Kad je prestao puhati u nju, upotrijebio ju je kao naprstak u ruci i žustro nastavio strugati i vući po žicama. Zatim je harmoniku spremio u džep i hitro se zaputio nekoliko koraka unatrag do bubnjeva, gdje je zgrabio bubnjarsku palicu i njome izveo gitarsko “tapkanje”. Potom je prešao natrag na standardni “prstni” solo, kasnije u njega duhovito ispleo još i glavni motiv jednog od hitova Roberta Palmera, te nastavio gnječiti i mljeti gitarske žice. Kad je bio na vrhuncu, stao je do mikrofona i klizio vratom gitare duž stalka (to bi trebao vidjeti Eric Sardinas!). Postalo je vruće koliko god može i ljudi su se ludo zabavljali. No to nipošto nije bio kraj. Alvin je rekao da odlazi kući (I’m Going Home), ali je prije toga još podžegao publiku: “Now we are gonna take you back to the Woodstock!”. Nije išlo bez I’m Going Home, nikako. Ljudi bi ga živog oderali da je zaboravio na nju. Naravno, to više nije tako brzo kao u sedamdesetima, a ipak je dovoljno divlje da je za završno slavlje ispod pozornice bilo pobrinuto. U I’m Going Home naravno nije izostao rock n’ roll medley s Hound Dog i Blue Suede Shoes. Koncerta je za sat i pol bilo gotovo. Alvin se vraća za bis i odsvira Choo Choo Mamma te se potom oprašta s “Rock on!” Ipak se vraća i za drugi bis i odsvira još jednu krajnje nabrijanu rock’n roll stvar – Rip It Up. Sat i 45 minuta sve skupa!
Alvin Lee je sa svojim triom pokazao da nakon svih tih dugih godina nipošto nije za staro željezo. Naravno, s godinama je izgubio nešto ručne spretnosti i glas mu sigurno ne služi kao nekad, ali je čovjek nekoliko puta priredio pravi scenski šou solističkim odmacima kojih je tijekom koncerta kar vrvjelo. Prava atrakcija bio je basist, koji je s perjanom lakoćom neprestano melodično nadopunjavao osnovne linije, razvijajući u njima pravu gurmansku atrakciju. Potpuno školsko držanje i, kako rečeno, preciznost i brzina na mjestu. Čovjek je bio izvanredan u ovladavanju sviranjem kontrabasa, koji je u zvuk unosio posebnu magiju, a s njom je rock n’ roll dobio dodatan šarm, čega je bio svjestan i sam Alvin Lee, koji se nekoliko puta naklonio svom basistu. Kako rečeno, silno energičan i uvjerljiv nastup. Alvin Lee s prepoznatljivim stilom i prepoznatljivim vokalom drži formu i u novom tisućljeću te uvjerljivo razveseljava mase, koje mogu uživati u majstorstvu ovog rock n’ roll i blues velikana. Zvuk je bio potpuno čist, trio je priredio odličan žur, a ni Alvinovih “yeaha” tijekom nastupa, koji su njegov zaštitni znak, nije nedostajalo. Jedini nedostatak bio je to što je pozornica od publike opet bila odmaknuta za cca. 10 m. Zašto takva politika organizatora festivala, nije jasno. Valjda se ne boje da bi neki ludi biker punom brzinom projurio kroz publiku preko skakaonice i sletio na pozornicu usred nastupa grupe? Ta distanca naprosto ubija kontakt grupe s masom i i ovaj put sam pogrešao pristniji i neposredniji kontakt. Inače, posjet koncertu legende pravi je pun pogodak. Je li netko već skužio gdje se kupuje karta?
Setlista
1.Rock And Roll Music To The World
2.Hear Me Calling
3.I Can’t Keep From Cryin’ Sometimes
4.How Do You Do It
5.That’s All Right Mamma
6.Don’t Want You Woman
7.I Don’t Give A Damn
8.I’m Writting You A Letter
9.Drum solo (incl. outro I’m Writting You A Letter)
10.Slow Blues In C
11.I’m Gonna Make It
12.Love Like A Man
13.I’m Going Home
—bis I.
14.Choo Choo Mamma
—bis II.
15. Rip It Up
Galerija slika
