Amor Vincit Omnia
Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Pure Reason Revolution
Izdavač: Superball Music
Izdanje: 2009
Trajanje: 44:22
Ocjena: 1.5/5
Moderni britanski art rockeri Pure Reason Revolution prvi su put na sebe skrenuli pozornost odličnim prvijencem “The Dark Third”, jednim od najboljih izdanja 2006. godine, koje je oduševilo jedinstvenom mješavinom space rocka, psihodelije i alternativnog rocka. Na albumu su se mogle uživo diviti prije svega moćnim muško-ženskim vokalnim harmonijama, veličanstvenim ambijentalnim zvučnim zavjesama te sveopćoj nepredvidljivosti pojedinih aranžmana. Osim toga, mladi se sastav mogao pohvaliti da je na njemu ravnomjerno rasporedio izuzetnu energičnost i suptilnost, zbog čega je slušatelja lako ostavio s željom za višestrukim uzastopnim slušanjem albuma. Jedini nedostaci na koje sam upozorio u općenito vrlo naklonjenoj recenziji bili su repetitivnost pojedinih motiva i ritmova te premala raznolikost klavijatura.
U najboljoj želji za njihov daljnji artistički razvoj nadao sam se da će u budućnosti popraviti ta dva nedostatka, no “Amor Vincit Omnia” dokazuje da sam gajio prazne nade. Pure Reason Revolution ovaj su put popustili na cijeloj liniji. Umjesto da smanje repetitivnost zvučnih uzoraka i prošire profinjene harmonije, pretvorili su se u prilično usko usmjeren elektro pop rock bend. Uz iznimku prepoznatljivih vokalnih harmonija između pjevačice i pjevača, čovjek tijekom slušanja često ima dojam kao da je riječ o nekom posve drugom bendu. Nekadašnju zvučnu profinjenost i organičnost zamijenili su generičnim i ponavljajućim elektronskim zvučnim uzorcima te poprilično velikom potrošnjom ritam mašine. Osobno nemam ništa protiv kvalitetnog elektro popa, ali ne razumijem zašto su se odlučili odbaciti profinjenost i kompleksnost da bi postali slični legijama elektro pop bendova. Vjerojatno je u prvi plan probila želja za što većom zaradom i prepoznatljivošću, koja je prevladala nauštrb inače prisutnog artističkog potencijala.
Dramatična promjena zvučne orijentacije ne bi još bila razlog za nezadovoljstvo da su izvedbe u skladu s njihovim inače odličnim instrumentalnim sposobnostima. Sastav kroz album zvuči nenadahnuto i umorno, mjestimice čak i traljavo. Ništa bolja nije ni struktura pojedinih skladbi, jer one zbog produkcijske sterilnosti i ponavljajućih elektroničkih ritam uzoraka zvuče međusobno slično kao jaje jajetu. U takvoj robotiziranoj ritmičkoj ravnolinijskosti ima poprilično razloga za dosadu svih onih koji su sastav počeli istraživati zbog pozitivne uloge koju je prvijenac odigrao na području progresivnog rocka i eksperimentalne glazbe. Čak ni njihove zaštitne vokalne harmonije ne zvuče uvjerljivo i ne uspijevaju popraviti žalosno stanje. U najboljem slučaju podsjete na to kako su u manje od tri godine nazadovali na razinu posve prosječne elektro pop grupe i potpuno zatajili svoju pustolovnu narav. Na albumu nema niti jedne skladbe koja bi ostala u sjećanju dulje od nekoliko sekundi.
“Amor Vincit Omnia” je latinska fraza za “ljubav pobjeđuje sve”. Nažalost, Pure Reason Revolution s ovim albumom neće požnjeti nikakve pobjede. Mnogo je vjerojatnije da će izgubiti zamjetan dio razočaranih sljedbenika. Iskreno se nadam da je ovaj album samo privremeni posrtaj te da će se već sljedećim uradkom pokupiti i vratiti na visoke standarde svojeg prvijenca, jer još uvijek imaju izniman potencijal da se jednoga dana probiju u elitu suvremene progresivne i eksperimentalne rock glazbe. Album nije loš ako ti je drag ravnolinijski elektronski pop s kvalitetnim vokalnim harmonijama, ali s obzirom na to što su pokazali na prvijencu predstavlja velik artistički pad i jedno od većih razočaranja ove godine.
Postava
Jon Courtney – vokal, gitara, sintesajzer
Chloe Alper – vokal, bas gitara, sitetizator, tamburin, gitara
Jamie Willcox – gitara, vokal
Paul Glover – bubnjevi
Produkcija
Pure Reason Revolution
Popis skladbi
1. Les Malheurs (5:02)
2. Victorious Cupid (3:39)
3. i) Keep Me Sane/Insane (0:55)
4. ii) Apogee iii) Requiem For The Lovers (5:22)
5. Deus Ex Machina (5:40)
6. Bloodless (4:55)
7. Disconnect (5:54)
8. The Gloaming (9:10)
9. AVO (4:47)