Autor: Sandi Sadar Šoba
Mjesto: Cvetličarna VPK, Ljubljana
Datum intervjua: 20.11.2010
Amorphis – bezobličnost, neuhvatljiva i izmičuća glazbena ideja ili samo ime koje već dva desetljeća konstantno donosi čvrst zvuk, uz sve savršeniju i progresivniju metalsku glazbu, ali i uvid u finsku tradiciju te interpretaciju finskog epa Kalevale? Upravo to rađanje uvijek novog i uvijek svježeg, odnosno zagledanje u vremena kad su svijetom hodali hrabri muževi i junaci, kad su se kovali temelji kulture, a u rodnu grudu hladne zemlje tisuću jezera vraćale sve dublje korijene, može biti prikladno polazište za upoznavanje i produbljivanje u materiju Amorphisa – polazište za onog neupućenog slušatelja ili čitatelja koji si još nije uspio uliti u dušu njihove pjevne melodije i koji je zapravo uspio čitavih dvadeset godina preslušati i previdjeti ime bez kojeg skandinavska scena ne bi bila to što jest. Ovaj put su staroste i majstori mekanih zvukova i tvrde melodike stigli u Sloveniju u društvu stonerskih sunarodnjaka Ghost Brigade i jeruzalemskih nekonformista Orphaned Land, a pred koncert smo pred mikrofon namamili staru i novu os sadašnje postave – osnivača i čuvara starog nasljeđa, gitarista Esu Holopainena, te dugokosog, pletenicama ukrašenog karizmatičnog pjevača Tomija Joutsena, nezaobilaznog centra pozornosti na pozornici posljednjih pet godina. Skrivene garderobe u utrobi ljubljanske Cvetličarne bile su ispunjene iščekivanjem i velikim spektaklom koji su Amorphis namjeravali ponuditi slovenskim obožavateljima, a u toplom zaklonu backstagea odvijale su se posljednje pripreme pred pedantno i do apsolutnog savršenstva dotjerano osvajanje pozornice i srca slušatelja. Unatoč natrpanom rasporedu, vremena je bilo taman za još jedan medijski razgovor i otkrivanje velova tajanstvenog.
Ovo vam je drugi posjet Sloveniji, jer ste prvo vatreno krštenje pred slovenskom publikom već prije nekog vremena uspješno odradili na granici Slovenije i Italije u Mostovni. Vratimo se najprije u prošlost, na taj vaš prvi susret s ovdašnjom publikom. Kakve uspomene nosite s tog koncerta?
Esa Holopainen: Zapravo se svog nastupa u Sloveniji jedva sjećamo, jer je od tada prošlo more vremena – mislim da je to bilo oko 2000. godine. Sjećam se, međutim, da je prijem publike bio izniman. I ovdje imamo priličan broj slušatelja i to je sjajno. Danas će biti još bolje, a ono čemu se doista veselimo jest činjenica da smo konačno dobili potvrdu za nastup na ovogodišnjem Metalcampu.
Zapravo su nam dugo bile samo pobožne želje da vas vidimo kako osvajate pozornicu Metal Campa i prije. Pa prijeđimo na korijene i na neuhvatljivije stvari, koje su sve prije nego empirijski provjerljive činjenice. Kako se koncipirate kao grupa, kao Amorphis, kao glazbenici? Koja je ideja koja prožima sve zajedno? Jeste li umjetnost, glazbena doktrina kojoj slijedite od prvog dana ili nešto sasvim treće?
Esa: Što bismo na to rekli i dodali? (smijeh) Nedvojbeno smo grupa koja nije podređena niti sklona nikakvom političkom stajalištu. Lirski smo oduvijek slijedili bogato nasljeđe priča i pripovijedanja naše finske folklore. Riječ je o starim mitovima i naš bi se sadržaj mogao sažeti u Kalevalu. Što se tiče glazbene strane, nadahnjuju nas tisuće zvukova i mnogobrojni glazbeni utjecaji. Neku posebnu skrivenu poruku našoj publici zapravo ne šaljemo. Važno je samo da se uživa u predstavi i glazbi.
20 godina na sceni, stvaranja glazbe te evolucija od melodičnog death metala prema blažem, progresivnijem, a prije toga još i folkom začinjenom zvuku, ostavili su velik pečat na Amorphis. Kako gledate na taj svoj put razvoja, procvata i evolucije?
Esa: U dva desetljeća bilo je glazbenih zaokreta i promjena podosta, a na posljednja tri albuma (Eclipse, Silent Waters i Skyforger, op. a.) linija zvuka i sadržaja prilično je konstantna. Do tada je bilo dosta izmjena u postavi, a onda dolazi vrijeme kad smo postali prilično čvrsta i prije svega stalna cjelina. Do tada je svaka izmjena ostavila trag, drukčiju interpretaciju i zvuka i onoga što Amorphis jesmo, odnosno što smo bili. Naravno, snažan je bio i faktor toga da smo uvijek težili tome da pokušamo nešto novo i neiskorišteno. Riječ je o izazovu i testiranju naših granica. Naravno, konstanta kojoj smo mi, odnosno vi, svjedoci na posljednjih nekoliko albuma samo je privremeno stanje, ali ipak – sad smo, nakon dolaska Tomija (sadašnjeg pjevača Tomija Joutsena, op. a.), konačno zazvučali kao sinteza svega što smo bili, što jesmo i što ćemo biti.
Kad smo već kod toga, Tomi, tvoj je dolazak bio ključan za novi izgled i novi zvuk grupe. Onog dana kad si stao pred publiku i iza mikrofona postao prepoznatljivo lice grupe. Kakav je splet misli i osjećaja biti dio te postave, stvarati Amorphis glazbu i nakon pet godina i tri albuma savršeno se uklapati u koncept Amorphisa? Bez tebe si Amorphis danas mnogi teško mogu zamisliti …
Tomi Joutsen: Dosadašnji put bio je doista zanimljiv i izniman. Tih pet ili šest godina otkako sam dio svega ovoga, postaje mi nekako vrlo jasno da su se snovi ostvarili. Oduvijek sam želio biti death metal vokalist, a Amorphis su, barem u tom najranijem ekstremnom razdoblju, bili doista važan gradivni element mog identiteta. Kad smo prvi put 2005. otišli u studio, imao sam doista veliku želju u čisto pjevanje upletati malo više growlova i vratiti dio stare slave. Svi su me u tom nastojanju podržali i rezultat je takav da smo svi u postavi zadovoljni onim što smo čuli.
Dio čari zagledanja u prošlost otkriva i zbirka starih skladbi na albumu Magic & Mayhem – Tales From The Early Years, na kojem si bio postavljen u ulogu interpreta materijala koji su ranije napisani iz Pasijeva pera (raniji pjevač Pasi Koskinen bio je član grupe od 1996., a grupu napušta 2004., op. a.). Je li se bilo teško uživjeti i uspostaviti tijesan osobni kontakt s Pasijevim tekstovima?
Tomi: Ja to uzimam kao izniman dar, jer sam obožavatelj Amorphisa od prvog dana. Ipak, dio privikavanja bio je i u tome što sam velik, lavovski dio tih skladbi tisuću puta izveo na nastupima prije i tako se sve poklopilo i palo na svoje mjesto već neko vrijeme unatrag. Dolazak u studio i snimanje bili su samo točka na i, kojoj smo se svi veselili. Tako smo mogli zaključiti dio ciklusa prošlosti, dati mu svoj pečat i okrenuti posve novu, svježu stranicu u svojoj povijesti.
Novi trag je i izlazak prvog službenog DVD-a Forging The Land Of Thousand Lakes, kojim se dokumentira cjelokupan dosadašnji put.
Esa: Doista nam je golemo zadovoljstvo i sreća što smo konačno ipak objavili taj dugo iščekivani DVD. Odgađanje do sada bilo je u skladu s nama, nismo željeli žuriti i objavljivati nešto napola i po svaku cijenu. Sada je estetska razina proizvoda mogla zadovoljiti i naša i očekivanja naših obožavatelja i to je sjajno. Prije toga smo morali pretresti doista malo more stvari. Željeli smo dodati puno materijala. Obogatiti ga i dati mu i dokumentarnu i oblikovnu dodatnu vrijednost. Mislim da DVD Forging The Land Of Thousand Lakes sva ta očekivanja ispunjava i lijepo zaokružuje naš dosadašnji put, koji se još nastavlja. (smijeh)
Kalevala je nešto na što se tako intuitivno oslanjate od prvog dana. Posljednja tri albuma nekako zaključuju dio priče. A što je s materijalima za nadolazeći album u 2011.? Nešto ste već snimili, dio još tek … Možete li reći nešto više o tom albumu, koji ćemo dobiti tek u svibnju iduće godine? Što je s produkcijskom stranom? Otkrijte nešto i o tome, molim vas.
Tomi: Lirski se priča Kalevale nastavlja i popunjava praznine posljednja tri albuma. Kalevala je još vrlo važan faktor i dio toga će nedvojbeno na svoj novi način ispričati i novi album.
Esa: Zapravo će zvučati prilično slično onome što smo do sada napravili na posljednja tri albuma. Većinu instrumentarija već smo snimili. Sada ostaje samo snimanje klavijatura i vokala. Ostajemo vjerni studiju Sonic Pump u Helsinkiju, a Tomijevi vokali bit će snimljeni uskoro. Strpljenja. Sve dolazi u svoje vrijeme, ali se novom proizvodu doista jako, jako veselimo.
Možemo li dobiti još kakav nagovještaj radnog naslova ili nečega što bi bilo konkretnije u vezi s očekivanim? Dajte nam nešto za sanjarenje do svibnja iduće godine …
Esa: (smijeh) Svih 15 skladbi koje smo do sada snimili vrlo su melodične i bude puno različitih emocija te ih crpe iz njih. Ne mogu tvrditi da smo otkrivali nešto revolucionarno novo – kad budete čuli skladbe, jednostavno ćete znati da je to Amorphis sound! O drugim je detaljima još prerano govoriti, jer nas na šutnju do dana D obvezuje dogovor s izdavačkom kućom …
Hoće li na albumu biti puno growlova?
Tomi: Iskreno – još ne znam! Kad se zatvorim u studio, na vidjelo će izbiti i ona prava točka na i, koja bi mogla biti grleni zvuk, ali i ne mora … (smijeh) Neke osnovne zamisli već imam, ali sve je u fazi izrade, kovanja i završnog brušenja, a kad stanem pred studijski mikrofon, može se dogoditi nešto sasvim neočekivano. Nazovimo to kreativnim naletom nepoznatog …
Pa zadimo u nešto malo manje škakljivo. Mnogo je grupa koje se idejno i sadržajno povezuju i nadovezuju na korpus vašeg stvaranja. Kakva je vaša percepcija suvremenog metala i koja su imena koja i sami pratite?
Esa: Grupa je danas doista golemo mnoštvo i situacija današnjeg vremena prilično se razlikuje od vremena naših začetaka i početaka. Tada smo imali demo kasete i šaku imena koja su pomicala granice slušanog naprijed. Danas imate internet i od novotarija ste udaljeni samo jedan klik. Riječ je o inflaciji grupa i glazbenih eksperimenata, a mnoga dobra ideja gubi se u moru prosječnosti, nažalost. Umjesto slijeđenja nekih smjernica i zapovijedi ili događanja u vama dragim grupama, trebalo bi posegnuti za onim što vas nadahnjuje, ispunjava i daje vam polet, što vas usrećuje. Kopiranje ostalih grupa je … Treba li dovršiti rečenicu? Danas je teško naći nešto novo i još nečuveno, a i postojeće se grupe bore za svoj komad kolača, za svoje mjesto na glazbenom nebu i za svoj izvor nadahnuća. Teško je …
Već su AC/DC napisali “It’s a long way to the top if you wanna rock’n’roll” …
Esa: Tako je! (smijeh)
Tomi: Ja smatram da je metalska scena puna zanimljivih i dobrih glazbenih fenomena. Pa neka je riječ o death metalu, avangardi ili bilo čemu trećem. Uzmite za primjer Spiritual Beggars ili bilo što drugo što ne puni baš sve police supermarketa.
Pa zaključimo intervju tradicionalnom posljednjom porukom, punchlineom našim čitateljima, sa summa summarum ovog intervjua.
Esa: Jako smo sretni što smo ovdje i veselimo se ovom nastupu i ljetnom povratku na Metal Camp. Pokušat ćemo opravdati vaše povjerenje i vaše vrijeme, koje ćete nam darovati.
Tomi: Ja sam samo sretan što mogu biti dio cijele priče i što ću vidjeti i Metal Camp, jer sam o tom divnom mjestu čuo toliko lijepih, divnih priča. Puno lijepih djevojaka i glazbe … A istodobno vam obećavamo nešto sasvim novo i udarno. Amorphis vas nećemo pokušati razočarati, nego vas glazbom pridobiti na svoju stranu!
intervju vodio: Sandi Sadar Šoba
tekst preveo i uredio: Sandi Sadar Šoba
Intervju je nastao u suradnji s RockHard Slovenija i RockLine.
Galerija fotografija
