Autor: Rok Klemše
Fotografije: Nina Grad
Mjesto: Ljubljana / Orto bar / Slovenija
Datum koncerta: 13.12.2012
Broj posjetitelja: 90
Cijena karte: 16,00€ (u pretprodaji) / 20,00€ (na dan koncerta)
Kraj (svijeta) je skoro tu, a ove se godine zbio nevjerojatan broj odličnih koncerata. Među one bolje će se bez sumnje upisati i četvrtkov koncert četiriju sastava u Orto baru, koji su se okupili na turneji pod imenom »And now for something completely different 2012.« Prikladnije ime ova četvorka nije mogla odabrati, jer su se na jednom mjestu okupila četiri ekstremna, avangardna metal sastava, svi osim jednog iz Norveške. Svaki sljedeći nastupajući djelovao je naime kao uglazbljenje sve otkačenijih skečeva Monty Pythona.
Prvi sastav koji je stupio na pozornicu bio je još najprizemljeniji i najuobičajeniji, jer se Nizozemci Monvolland kreću u manje-više provjerenim vodama folk/black metala. No taj sreći nije potkrijepljen idiotskim humppa i polka trenucima uz koje bi rado plesali petnaestogodišnji Austrijanci odjeveni u bunde i majice Korpiklaani. Ne, kod Mondvolland je folka tek za uzorak, i to samo u obliku refrena otpjevanih čistim vokalom te tekstova koji opjevavaju lokalne legende i povijest. Inače je sastav čvrsto usidren u klasičnom black metalu, koji je bio izveden vrhunski, pogotovo jer je riječ o posve prvom predbendu, koji je u većini slučajeva glazbeni ekvivalent diplomi naših pametnjakovića sa Šubićeve. Sve do ovogodišnjeg kolovoza kod sastava je bubnjao Ask iz žanrovski srodnih norveških velikana Kampfar, koji su nedavno nastupili u Channel Zero, a sa sastavom je snimio i aktualni EP Pestvogel. S njega su Mondvolland odsvirali naslovnu skladbu i Onzalige Bossen te na inače tek dvadesetak glava brojnu publiku ostavili dobar dojam, zbog tekstova na nizozemskom pak i zanimljivo i rijetko slušano iznenađenje. Kako drukčije nego s dinamičnim i raznolikim black metalom (koji je na trenutke podsjetio na Windir, što može biti samo dobro), bubnjajućom ritam sekcijom (s dobro čujnim rikćućim basom!), epskim, poput čekića snažnim rifovima te raznolikim Mickaelovim vokalima koji sežu od black metal vriska do čistih, epskih vokala u refrenima.
S idućim nastupajućima, norveškim sastavom Krakow, koji dolazi iz kolijevke black metala, grada Bergena, plovili smo već konkretnije prema naslovu turneje. Na pozornicu su pred već poprilično brojnijom publikom ukoračili Troy Sanders (Mastodon), Paul Masvidal (Cynic) i Artur Felicijan (Dekadent)… Šalim se, ali istina je da su basist i oba gitarista izgledali kao vrlo dobri dvojnici prije spomenutih, a začudo Krakow u svojoj glazbenoj juhi miješaju glazbene elemente koji se mogu naći kod sva tri spomenuta sastava. Krakow su ovu turneju iskoristili za predstavljanje aktualnog albuma diin, koji je izašao u rujnu, a Ljubljanu su prekrili dekom masnih stoner ritmova, brutalnijih black metal izleta i hipnotičnih mantri. Dobar zvuk ovaj je put išao na ruku svim sastavima (tonski majstor se zapravo više puta prošetao ispod pozornice), tako da su nas lako prodrmali i Krakow. Gitaristi su pucali pilastim, ponavljajućim rifovima i obiljem efekata potkrijepljenim svemirskim gitarskim linijama, za odličnu podršku uz bas-treskanje pobrinuo se energični i nasmiješeni Frode Kilvik. Taj je sirovim i robusnim vokalom predstavljao brutalnije lice benda, gitarist Rene pak je hipnotičnim, robotskim vokalima podsjetio na eteričnost Cynic. Unatoč tome što su žanrovski Krakow vjerojatno predstavljali još najveći žanrovski skok od preostala tri, svojim su nastupom uspjeli i Orto bar zagrijati na radnu temperaturu.
Nakon dvaju relativno umjerenih sastava napokon je došlo vrijeme i za nešto potpuno drugačije. U Ljubljanu su se nakon deset mjeseci (od koncerta uz proslavu desete obljetnice Dirty Skunks) ponovno vratili norveški avangardni black metalci Vulture Industries. Još kako se dobro znalo da nas opet čeka nešto posebno. Jedan od najinovativnijih metal sastava trenutno u dobrih je sat vremena priredio bizaran, izbrušen i spektakularan nastup tijekom kojeg su prošetali od prvijenca The Dystopia Journals do njegova nasljednika The Malefactor’s Bloody Register, a između su vratili i djelić 25-minutne suite kultnih slovensko-talijanskih progresivaca Devil Doll, Eliogabalus. Otkačenom frontmenu Mr. Vultureu mogao bih inače lako pripisati da je veliki fan djela i lika Mr. Doctora, jer sastav u svoju glazbu unosi snažan teatralni pristup, pun groze i đavolskih programiranih klavijatura koje zvuče kao da su uzete ravno iz kakvog staroškolskog horora s Vincentom Priceom u glavnoj ulozi. Bend je ovaj put oduševio još i više nego u Kinu Šiška ovogodišnjeg veljače! Na ruku im je išla ponajprije odlična zvučna slika i nepogrešiv, jedinstven pristup, koji u ortodoksnom black metalu nismo navikli vidjeti, izostao je klišejski corpse-paint, umjesto njega Vulture Industries radije izuju cipele, navuku bijele košulje i preko njih crne naramenice. Vulture Industries su pod psihotičnim vodstvom ludog Bjornara Nilsena oduševili brutalnim black metal dijelovima i fantastičnim epskim dijelovima s višeglasnim vokalnim linijama, nastup je cijelom paletom otkačenih grimasa začinio Nilsen, pobrinuo se i za rekvizite na koje smo kod Vulture Industries već navikli. Ovaj put je svjetlo nažalost zakazalo, nije pak nedostajalo stolca i Nilsena ispod pozornice, koji je tri četvrtine dvorane gurnuo bliže pozornici. Sastav je nedavno potpisao ugovor s izdavačkom kućom Season of Mist – otvorenih ruku i sa štrikom u ruci čekamo novu ploču!
Za kraj su za potpuni glazbeni odfuk pobrinuli još jedni Norvežani, avangardisti Virus. Sastavu kojem od sva četiri nastupajuća još najlakše možemo prišiti montypythonovsko »And now for something completely different« upravo su izdali novi EP, Oblivion Clock, s kojim su premijerno nastupili i u Ljubljani. Virus pak čine članovi koji našim pozornicama nisu toliko nepoznati, jer je upravo vođa sastava Czral ljetos na Metal Maniji kao Aggressor nastupio s norveškim black/thrash sastavom Aura Noir. S Virusom Carl-Michael Eide istražuje posve druge sfere svoga uma, onih dijelova koje pri stvaranju glazbe za Virus najvjerojatnije drži uz arsenal iz Thompsonova Straha i prezira u Las Vegasu. U dobrih sat vremena Virus su nas prošetali po psihodeličnim ravnicama zadrogiranih, nagruvanih bas linija, hipnotičnih i ponavljajućih gitarskih rifova, a sve je zabijelio jedinstveno ispovjedni Czralov vokal, koji kao i glazba povremeno podsjeti na eksperimentalnu narav kanadskih Voivod. Na prvi pogled jednolična i jednostavna glazbena slika Virus u sebi skriva mnoštvo neočekivanih zavoja, koji sastavu daju snažan prizvuk jazzovskih »free« formi, neobično eksperimentiranje pak je nešto što je od benda koji je prvu ploču Carheart napisao o psima i automobilima posve normalno očekivati. Nekako kao da će te svakog trena zgaziti velika crtana noga iz Letećeg cirkusa Monty Pythona, a uz to će za glazbenu podlogu pobrinuti se fanfare u koje će puhati stražnjice iz The Holy Grail.
Setlista
VULTURE INDUSTRIES:
1. Crooks & Sinners (intro)/Race for the Gallows
2. The Bolted Door
3. This Cursed Flesh
4. The Benevolent Pawn
5. Blood Dont’ Flow Streamlined/Eliogabolus
6. A Path of Infamy
VIRUS:
1. The Black Flux
2. Be Elevator
3. Oblivion Clock
4. As Virulent As You
5. Red Desert Sand
6. Road
7. Carheart
8. Chromium Sun
9. Stalkers of the Drift
10. Queen of the Hi-Ace
11. Strange Calm
Galerija slika
