Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Gong
Izdavač: Virgin Records
Izlazak: 1973
Trajanje: 45:14
Ocjena: 4.5/5
»Angel’s Egg« odnosno »Angels Egg«, kako je ovaj neobični album pri izlasku nazvao ekscentrični poglavar sastava Gong Daevid Allen, bio je drugi dio ozloglašene spacerock trilogije »Radio Gnome Invisible«. Allen, koji se tada odazivao na bizarno ime Dingo Virgin, na prethodniku »Flying Teapot«, objavljenom u svibnju 1973., stvorio je prvo poglavlje psihodelične mitologije sastava Gong, koja je artistički vrhunac doživjela s trilogijom »Radio Gnome Invisible«. »Angel’s Egg« bio je još zabavniji i zvučno raznolikiji uradak od prethodnika, »Flying Teapot«, jer je lisac Allen tada u Gong privukao izvanrednu ritam sekciju u liku fidžijskog basista Mikea Howletta, koji je kasnije sa sastavom Strontium 90 utro put rođenju legendarnih The Police, nakon čega je znatno obilježio novovalnu scenu osamdesetih, te francuskog bubnjara Pierrea Moerlena. Potonji je dvije godine kasnije preuzeo kormilo sastava, a kasnije je, nakon Allenova povratka, vodio vlastitu, jazz fusion verziju sastava Gong.
Allenovu spacerock posadu međunarodnih glazbenih imena, koja je na »Angel’s Egg« ostavila snažan pečat, upotpunjavali su engleski gitaristički velemajstor i važna ikona canterburyjske scene Steve Hillage, engleski klavijaturistički čarobnjak Tim Blake (kasnije Hawkwind), francuski saksofonist Didier Malherbe te francuska udaraljkaašica Mirreille Bauer (kasnije Art Zoyd). »Angel’s Egg« predstavljao je sljedeće poglavlje spacerock zgoda i nezgoda antijunaka imenom Zero the Hero, koji s letećim čajnikom i u društvu dobre vještice Shakti Yoni, koju glumi Allenova družica Gilli Smyth, istražuje planet Gong na kojem žive psihodelični gnomi sa zelenim kapicama. Da su na stvaralački proces ovog uratka utjecale razne opojne supstancije, nema sumnje, a neki dijelovi pojedinih skladbi bili su potpuna mantranja s bizarnim zvukovima ‘dobre vještice’ Yoni. U instrumentalnom i aranžerskom smislu pak je zahvaljujući novoj, izuzetno snažnoj ritam sekciji u usporedbi s prethodnikom »Flying Teapot« ‘anđeosko jaje’ predstavljalo korak naprijed u artističkoj evoluciji prvaka tzv. canterbury scene.
Elementi jazz rock fusiona zahvaljujući ponajprije Moerlenu postupno su se počeli probijati u prvi plan, no »Angel’s Egg« je što se tiče prevladavajućeg stila i dalje bio prije svega spacerock odlijepljenost s hrpom psihodeličnih ‘seansi’ i brojnim grotesknim zvukovima. Allen se osobno uz Hillageovu sve važniju ulogu gitarista na »Angel’s Egg« malo povukao u pozadinu, ali je i dalje imao glavnu ulogu kao središnji pjevač i skladatelj, a to se osjećalo na gotovo svakoj skladbi. Daevidov neobičan smisao za humor obilježava većinu tekstova, koji su prožeti društvenom kritikom i nekim erotskim fantazijama razigranog ‘stričeka’ sa smiješnom pojavom.
»Other Side of the Sky«, otvaračka i najdulja skladba na »Angel’s Egg«, spacerock je ep s dugim, improvizacijskim uvodom u kojem vladaju brojni bizarni zvukovi Smythove, Allenova psihodelična mantranja te eksperimentiranje sa sintisajzerima, dok u nastavku inicijativu preuzimaju Hillageove gitarske pasaže, Malherbeove saksofonske ludorije i eklektična ritam sekcija. Allenov nestašni, a melodični pjevački pristup, koji se prvi put pokazuje na »Sold to the Highest Buddah«, brine za lucidnost pojedinih dijelova, dok ne manjka šarenih psihodeličnih i jazzovskih improvizacija koje osiguravaju neprestano kruženje zanimljivih stvaralačkih ideja. Između se nalaze i kraće, uglavnom instrumentalne kompozicije poput »Castle in the Clouds«, u kojoj oduška si daje ponajprije Blake sa svojim eksperimentiranjem s elektronski obojenim VCS3 sintisajzerom.
»Prostiute Poem« lijep je primjerak potpuno ‘zadimljene’ tvorevine u kojoj je u prvom planu saksofonski aranžman sa snažnim dahom francuske narodne glazbe, dok se vještica Yoni ovaj put našla u ulozi jako pripite prostitutke. »Selene« je ambijentalno jedno od lješih djela s »Angel’s Egg«, dok je »Future Salad/Oily Way« zahvaljujući flautističkoj solaži lijep primjer spacerock obješenjaštva. Među sofisticiranije radove spada instrumentalna »Inner Temple«, koja je nazoran primjer klasičnog, spacerock pristupa sastava Gong koji je obilježio njihov zvuk i na kasnijim albumima s Allenom kroz dva desetljeća i više. »Love Is How You Make It« s nježnim zvukom cimbala i Allenom u ulozi psihodeličnog ‘vrtnog patuljka’ lijep je primjer kako je Moerlen već tada počeo transformaciju zvuka sastava Gong u udaraljkama usmjeren jazz rock fusion. Šteta što Moerlen i Allen nisu imali više sličnih suradnji.
»I Never Glid Before«, klasik sastava Gong i čest dio njihovih koncertnih nastupa, obilježava vragolast saksofonski aranžman, inteligentni vremenski prijelazi te Allenova nestašna pjevačka vihorovitost. U sličnom je stilu »Eat That Phone Book Coda«, u kojoj ne manjka obješenjaštva i improvizacijske ludosti, među koju spada i smijeh nevidljivih gnomova, dok je CD bonus skladba »Ooby-Scooby Doomsday« s militarističkim ritmovima, ‘pokvarenom trubom’, vokalnim gunđanjem i sjajnom gitarskom solažom jedan od najluđih i najsmiješnijih eksperimenata u cjelokupnoj povijesti sastava Gong. Bonus skladba, ukusno rearanžirana »Oily Way«, s izdatnim jazz rock fusion pečatom i melodičnim refrenom zvuči gotovo komercijalno u usporedbi s većinom ostalog materijala s »Angel’s Egg«.
»Angel’s Egg«, jezgra trilogije »Radio Gnome Invisible«, bio je jedan od ključnih trenutaka u povijesti sastava Gong, kada je Allenova glazbena posada bila na vrhuncu stvaralačkih moći, a lude ideje dolazile su same od sebe. Već pri izlasku je »Angel’s Egg« znatno utjecao na spacerock scenu, koja je tada, i zahvaljujući sastavu Hawkwind, postajala sve zanimljivijom i netradicionalnoj, nešto manje zahtjevnoj publici. Time artistička evolucija tih ‘svemirskih hipija’ pod vodstvom najekscentričnijeg australskog glazbenika svojega doba još nije bila gotova. Trilogija »Radio Gnome Invisible« dobila je svoj završetak s »You« (1974.), progresivnorock remek-djelom koje i danas predstavlja vrhunac Allenova razdoblja sastava Gong.
Postava
Daevid Allen – vokal, gitara
Gilli Smyth – svemirski šapat
Steve Hillage – gitara
Tim Blake – VCS3 sintisajzer, prateći vokal
Didier Malherbe – tenor i sopran saksofon, flauta, prateći vokal
Mike Howlett – bas gitara
Pierre Moerlen – bubnjevi, udaraljke
Mireille Bauer – glockenspiel
Produkcija
Gong i Giorgio Gomelsky
Popis skladbi
1. Other Side of the Sky (7:40)
2. Sold on the Highest Buddha (4:25)
3. Castle in the Clouds (1:09)
4. Prostitute Poem (4:52)
5. Givin’ My Love to You (0:43)
6. Selene (2:09)
7. Flute Salad (2:09)
8. Oily Way (3:37)
9. Outer Temple (1:09)
10. Inner Temple (2:34)
11. Percolations (0:46)
12. Love is How You Make It (3:27)
13. I Never Glid Before (5:36)
14. Eat that Phonebook Coda (3:12)
