Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Kaipa
Izdavač: Inside Out Records
Izdanje: 2007
Ocjena: 3/5
”Angling Feelings” deveti je studijski album kultnih švedskih simfo progresivaca Kaipa, a četvrti iz njihova drugog razdoblja, koje je počelo nakon 2002. Istodobno je to ukupno treći album bez Roinea Stolta, gitarista The Flower Kings, koji je još sedamdesetih počeo svoju glazbenu karijeru upravo u Kaipi. Roine je naime odlučio da će se od sada posvetiti isključivo The Flower Kings. Zamijenio ga je Per Nilsson, prije najpoznatiji kao član metal benda Scar Symmetry.
Nakon te važne promjene logično slijedi neizbježno pitanje: kakav je vjetar u zvuk grupe donio novi gitarist, koji dolazi s tako drukčijeg žanrovskog područja. Razlika se na pozitivan način čuje već nakon prvog slušanja, a Roineovi fanovi nemaju nikakva razloga za paniku. Nilsson je naime odličan gitarist, i tehnički i kad je riječ o stvaranju dobre atmosfere. Ne da pritom dovodim u pitanje izvanredne sposobnosti njegova puno profiliranijeg prethodnika, ali mogu reći da je u glazbu grupe unio posve novi pristup sa svojim dah-oduzimajućim solažama i melodičnim pasažama, koje su puno bliže jazzu nego metalu. Iako se upustio u potpuno novi glazbeni teritorij, u njemu se snalazi kao riba u vodi i glavni je faktor više nego potrebne svježine koju je unio u njihov već pomalo ispjevan i repetitivan glazbeni izričaj, koji se snažno oslanja na tradiciju simfonijskog proga sedamdesetih s usputnim jazz, folk i pop umetcima. Nilsson se ujedno odlično nadopunjuje sa šefom grupe, klavijaturistom Hansom Lundinom, koji kao i obično najradije koristi elektroničke klavijature. O sposobnostima basista Jonasa Reingolda (The Flower Kings, The Tangent) nemam što dodati jer su njegove izvanredne tehničke vještine dobro poznate većini slušatelja modernog prog rocka. Na bubnjevima je i ovaj put majstor Morgan Ǻgren, koji je u karijeri surađivao s takvim imenima kao što su Frank Zappa, Steve Vai, Glenn Huges, Tony Iommi, Terry Bozzio, Mike Keneally i Dweezil Zappa. Za svakoga tko je u karijeri svirao sa Zappom (u svoj sastav ga je pozvao u dvadesetima) doista nema potrebe za nikakvom sumnjom u njegove glazbene sposobnosti. Ǻgren je inače poznat i po vlastitom projektu Matts/Morgan.
Iako su svi prepoznatljivi elementi grupe na “Angling Feelings” i dalje prisutni, to jest jazzerski ritmovi, orkestralni aranžmani, kompleksne instrumentalne pasaže, folk rock začini i melodične vokalne linije s izmjenjivanjem muškog i ženskog vokala, ovaj su put odsvirani na puno opušteniji način i uz manje demonstracije solističke virtuoznosti. Jazzerske improvizacije osjetno su kraće nego prije i ne udaljavaju se od središnje melodije kao što su to rado činile u prošlosti. To je često bio jedan od glavnih razloga zašto su se njihove simfonijski i folk rockerski usmjerene melodijske linije često izgubile u poplavi najrazličitijih instrumentalnih pustolovina.
Drugi razlog koji je, po mom mišljenju, Kaipu oduvijek vukao prema dolje jesu vokali, koje ni na ovom albumu još nisu naučili koristiti kako treba. Solidna Aleena Gibson, koja je zacijelo jedna od boljih pjevačica u suvremenom progresivnom rocku, i ovaj je put premalo iskorištena, unatoč tome što ne bi bilo ništa loše da je sama otpjevala cijeli album. Njezin baršunast i topao vokal naime se u glazbu Kaipe puno bolje uklapa nego tehnički kompetentni, ali bojom posve bezizražajni Patrik Lundström (Ritual), koji pri izrazima bijesa često zvuči kao neka trećerazredna verzija Freddieja Mercuryja (Queen). Aleena pak blista jasno prepoznatljivom bojom koja se odlično nadopunjuje s melodičnim dionicama. S druge strane, kad pjevaju u duetu, dobro se nadopunjuju i brinu se za emocionalne vrhunce albuma.
Kaipa su na “Angling Feelings” dobili ponajprije na melodičnosti, a povećali su i senzibilnost koju stvaraju pojedini “pop” motivi, što znači da se samo više od 12 minuta dugačak “The Fleeting Existence of Time” te folk rockerski začinjeni “Path Of Humbleness” (na kojem će na svoje doći i fanovi Mostly Autumn i Heather Findlay) približavaju staroj školi kompleksnih simfo prog epova. Zato ne manjka kraćih, već na prvu dostupnih stvari, poput zasanjane polubalade “Liquid Holes In The Sky” i gotovo posve ravnog popa “Pulsation”, što će razveseliti i ljubitelje ostalih melodiji sklonih progresivnih revitalista poput Spock’s Beard. Među pojedinim skladbama ponajviše se ističu one u kojima se lako uočava nasljeđe klasičnih majstora progresive, koji su svoja najbolja djela već stvorili kad se Kaipa tek rodila (to jest 1975.). To vrijedi ponajprije za naslovnu skladbu, koja u mnogočemu duguje ostavštini Yesa, “The Glorious Silence Within”, koja sadrži keltske aranžmane na gitari, klavijaturama i zviždaljci kojima se nekoć proslavio Mike Oldfield, i “The Fleeting Existence Of Time”, u kojoj se savršene harmonije između gitare i klavijatura i zvukom oslanjaju na glazbeni pečat Genesisa. Kaipa unatoč tome imaju dovoljno vlastitih prepoznatljivih virtuoznih elektroničkih i jazzerskih fines na klavijaturama i ritmu, poduprtih jedinstvenim vokalnim pristupom, da ih nije moguće pomiješati s nekim The Flower Kings ili ostalim skandinavskim progresivnim revitalistima, što im omogućuju stari mačkci kao što su Lundin, Reingold i Ǻgren. Lijep primjer tog klasičnog Kaipa fusiona je solidni “Broken Chords”, u kojem ga kvari samo Lundströmov vokal, u jednom od njegovih trenutaka “htio bih pjevati kao Freddy”, koji se nikako ne slijeva s općim pulsom kompozicije.
Moj konačni dojam o “Angling Feelings” prilično je podijeljen, iako je bez sumnje riječ o jednom od njihovih najboljih albuma (uključujući i one iz sedamdesetih). Na njemu ima dosta vrlo dopadljivih stvari koje jamče da se u više od polovice albuma sasvim dobro može uživati. Kaipa za razliku od većine svojih skandinavskih kolega, zaljubljenih u tehničku nadmoć, imaju smisla za poetiku i stvaranje višebojnih atmosfera, koje zrače ponajprije iz dobrog ženskog vokala i primjerenog spajanja melodičnosti i virtuoznosti. S druge strane, neki instrumentalni eksperimenti nikako ne postižu željeni učinak, pa ih se nakon višekratnog slušanja razmaženi ljubitelj klasičnog simfo proga i jazz fusiona brzo zasiti. Da su Kaipa na cijelom albumu koristili ženski vokal, zacijelo bi zaslužio dosta višu ocjenu jer je to njihov najzreliji album nakon ponovnog uskrsnuća, koji ih napokon opet predstavlja kao kompetentnu grupu koja se, ponajviše zahvaljujući iskustvu i osjećaju za melodiju, posve ravnopravno nosi s mladim progresivnim revitalistima predvođenima Spock’s Beard.
Postava
Hans Lundin – električne, akustične & virtualne klavijature,
prateći vokal
Per Nilsson – električna gitara
Jonas Reingold – bas gitara
Morgan Ågren – bubnjevi
Patrik Lundström – vokal
Aleena Gibson – vokal
GOSTUJUĆI GLAZBENIK:
Fredrik Lindqvist – frula & zviždaljka (1, 2, 8-10)
Produkcija
Hans Lundin
Popis skladbi
1. Angling Feelings (6:43)
2. The Glorious Silence Within (7:17)
3. The Fleeting Existence Of Time (12:37)
4. Pulsation (4:01)
5. Liquid Holes In The Sky (4:42)
6. Solitary Pathway (4:05)
7. Broken Chords (6:26)
8. Path Of Humbleness (9:29)
9. Where’s The Captain? (4:23)
10. This Ship Of Life (4:40)
Trajanje albuma: 64:23
