Autor: Rok Klemše
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Beč (Wien) / Szene / Austrija
Datum koncerta: 24.10.2013
Broj posjetitelja: 500
O, Kanado. Nisi samo zemlja hladnoće, hokeja, losova, drvosječa i javorova sirupa, nego i zemlja koja nam je dala Voivod, Strapping Young Lad, Devina Townsenda, Rush, Exciter. Ok, dala si nam i Justina Bieberja, Celine Dion, Nickleback i Avril Lavigne (i, o užasa, kako izgleda i njihov duet), ali opraštamo ti. Jer si nam dala i Annihilator. Legendarna postava iz Britanske Kolumbije prije dobrih mjesec dana izdala je već svoju češtrnaestu studijsku ploču Feast, a malo prije toga, unatoč kratkom koncertu, oduševila je na tolminskom festivalu MetalDays. Tada je skupina pod vječnim vodstvom nezamjenjivog Jeffa Watersa već predstavila skladbu s nove ploče, a sada je Annihilator promociju albuma odveo na turneju Feast On Europe, koja se opet zaustavljala tek poprilično sjeverno od nas, nama najbliže u staroj znanki, bečkoj dvorani Szene.
Annihilator su za predgrupu na ovoj turneji pozvali švedski death ‘n’ roll sastav The Generals, koji je na pozornicu dvorane Szene stupio točno u najavljeni sat. Tri četvrt sata švedski su Generali dobili na raspolaganje i svoje vrijeme iskoristili su optimalno, namjestili dobar zvuk i zagrmjeli death ‘n’ rollom koji je zvučao blizu glazbe njihovih sunarodnjaka Entombed. The Generals dakle sviraju prljavi death metal s rock ‘n’ roll rifovima, poduprt zvečećim basom, udarnim bubnjevima i brutalnim vokalom. Švedi su doista dobro iskoristili mjesto predgrupe, u odličnom svjetlu predstavili aktualni album Blood For Blood, sa švedski distorziranim gitarama bili prava mana za uši obožavatelja švedskog death metala, a prije svega energičnim nastupom bili su predgrupa koju se isplatilo poslušati, a ne a) zaobići ili b) propiti ispred dvorane. Napokon predgrupa koja nam nije zapela u ušima kao kost u grlu.
Publika je dvoranu lijepo napunila i točno u petnaest do devet ugasila su se svjetla, a iz zvučnika je zabubnjao đavolski intro odlične scene istjerivanja đavla iz filma The Exorcism of Emily Rose. »We are the one who dwell within… And I am Lucifer, the devil in the flesh,« bičevalo je iz zvučnika, a kanadska četvorka pomalo iznenađujuće je publiku pozdravila kar svojim najvećim hitom Alison Hell s legendarnog prvijenca. Na pozornici je od prve sekunde sve djelovalo savršeno, a udar otrovnog kanadskog thrash metala već je prvim tonovima eksplodirao poput atomske bombe. Udarnim valovima nije bilo kraja, jer su Annihilator rušilice i klasike nizali jednu za drugom, a među njima je prije svega Waters djelovao kao klinac koji prvi put stoji na pozornici, a ne kao muškarac koji je navršio već zrelih 47 godina! Jeff Waters je ljudska konzerva Red Bulla! Ono što taj čovjek radi na pozornici nevjerojatno je, jer ga je dva sata bilo posvuda – na lijevoj i desnoj strani pozornice, posve iznad publike, rame uz rame s vokalistom Daveom Paddenom ili basistom Albertom Campuzanom, za mikrofonom ili posve u zraci sredine pozornice. I to cijelo vrijeme usred podivljalog soliranja i slalomiranja po gitarskim žicama. Da, Jeff je doista čovjek čije prste i njihovu divlju, neumornu energiju skakanja po žicama bi mogao u transu gledati satima, pogotovo kad uživo između solaža uz koje čeljusti padaju na pod izvodi grimase od kojih te hvata smijeh. Čovjek koji i nakon trideset godina na pozornici i dalje djeluje poput Jeffa ne zaslužuje ništa drugo doli duboko poštovanje i divljenje. No nije samo Jeff taj koji se istaknuo, jer su izvanrednu scensku prisutnost i odličnu formu pokazali i trojac Dave Padden te novajlije, basist Alberto Campuzano i bubnjar Mike Harshaw. Padden je definitivno postao savršena druga Watersova polovica, jer je vokalno snažno napredovao, istaknuo se i u skladbama koje na albumima pjeva on, kao i u skladbama koje su se u pamćenje urezale i zahvaljujući odličnim vokalnim izvedbama Randyja Rampagea, Aarona Randalla ili Coburna Pharra. Fantastično se Dave snalazio i u vokalnim harmonijama s Jeffom, a kao sjajan vokalist u pravim se trenucima dokazao i Alberto, kojemu je pozornica, kao i Jeffu, bila premala punih dva sata. Za bubnjevima je briljirao još jedan novajlija, Mike Harshaw, koji je tresao dvoranu »trademark« annihilatorskim sinkopiranim bubnjevima, razigranim prijelazima i solo točkom koja je doduše bila pomalo nepotrebna, ali izvedena savršeno. Fantastičnu predstavu pak Annihilator su nadogradili slasnim setlistom, koji je bio pun željeznih klasika, a još više smo se mogli nauživati u divnim slatkišima kojih je bilo napretek – Knight Jumps Queen, ekološki intoniranom biseru sa Set the World On Fire, No Zone, pa gotovo neslušanom Fiasco te Bliss/Second to None. Sredinu koncerta Annihilator su posvetili austrijskim obožavateljima i njihovim željama za skladbama s prošlih koncerata, pa su nam Kanađani poslužili bogato obložen trostruki Set the World On Fire tanjur, vijenac prekrasne balade Phoenix Rising, »feel good« komad Sounds Good To Me i akustičnu ljepoticu Snake in the Grass. Tek u posljednjoj trećini koncerta došla je na red promocija nove ploče, koju su predstavili s dvije skladbe, a između ubacili Carnival Diablos hit Time Bomb i rušilicu s prethodne ploče, Ambush, redovni dio zaključili su pak najbrutalnijom novom skladbom, Deadlock. Publika je očekivano zahtijevala »one more song« i momci se nisu dali dugo moliti, samo što se Jeff Waters na pozornicu vratio riječima »You want one more? Fuck you… We’ll give you three more!« I za kraj smo dobili još Ultra-Motion, King of the Kill i Phantasmagoria!
Kombinacija bombastično raspoloženog benda, dah oduzimajućeg Watersova soliranja (koje predstavlja savršeno stapanje instrumenta i glazbenika) , savršenog zvuka, dvosatnog koncerta s čak dvadeset i dvije skladbe te vruće publike može imati samo jedan rezultat – bez sumnje jedan od najboljih koncerata ove godine! Iako Annihilator studijski već duže vrijeme ne dosežu kvalitetu prvih studijskih ploča uživo im jednostavno nema ravnog i jedan su od rijetkih bendova koji uživo jednostavno ne zna razočarati, štoviše, gledao bih ih opet i opet. Ako su u South Parku pjevali »Blame, Canada«, ja bih radije zacvrkutao »Hail, Canada«, jer Jeff Waters naprosto JEST točno ono što mu je pisalo na majici. METALHEAD!
Setlista
ANNIHILATOR:
1. Alice in Hell
2. W.T.Y.D.
3. Knight Jumps Queen
4. Reduced to Ash
5. Set the World on Fire
6. Refresh the Demon
7. Never, Neverland
8. No Zone
9. The Fun Palace
10. Fiasco
11. Bliss
12. Second to None
13. I Am in Command
14. Phoenix Rising / Sounds Good to Me / Snake In the Grass
15. Drum Solo
16. No Way Out
17. Smear Campaign
18. Time Bomb
19. Ambush
20. Deadlock
—dodatak—
21. Ultra-Motion
22. King of the Kill
23. Phantasmagoria
THE GENERALS:
1. Dig Two Graves
2. Stand Up Straight
3. Blood For Blood
4. Shotgun Serenade
5. Hunger
6. My Own Demise
7. Consulting With The Sinner
8. The Illusionist
9. Blessing In Disguise
10. Evil Trancsends
Galerija slika
