Autor: Rok Klemše
Izvođač: Megadeth
Izdavač: Capitol Records
Izlazak: 2008
Trajanje: 2:33:58
Ocjena: 4/5
Megadeth. Već samo ime svakom ljubitelju thrash metala, a zapravo i dobrog metala općenito, budi strahopoštovanje. Priča osnivača i vođe benda Davea Mustainea dobro je poznata, ali uz izdanje poput Anthology: Set the World Afire zaslužuje kratak rezime. Mustaine je Megadeth osnovao 1983. nakon što su ga zbog alkoholizma, prekomjerne zloupotrebe droga i nasilnog ponašanja izbacili iz Metallice. Megadeth je u tom pogledu zapravo sastav nastao iz osvete, a i sam Mustaine je o tome rekao ovo: “Htio sam krv. Njihovu. Htio sam biti brži i teži od njih.”, a budući da je osveta jelo koje se servira hladno, već je prvi album Killing is My Business… and Business is Good bio hladan tuš za Metallicu, iako nikad nije dosegao uspješnost Metallicinih izdanja. Cijela Mustaineova karijera tako je od samog početka veliko rivalstvo s Metallicom u tome tko će biti prvi i najveći, a iako Megadeth vjerojatno nikad neće dosegnuti veličinu (negdašnje) Metallice, u komercijalnom su smislu s više od 20 milijuna prodanih ploča jedan od najuspješnijih metal bendova, sa šest platinastih ploča zaredom i sedam nominacija za Grammy još su i favorit fanova i kritike. U gotovo četvrt stoljeća dugoj karijeri Megadeth su nanizali 11 studijskih albuma i ovaj put četvrtu kompilaciju zaredom, koja je vjerojatno prvi pravi presjek karijere ovog thrash velikana. Ono što nisu uspjeli Capitol Punishment: The Megadeth Years i Greatest Hits: Back to the Start, kojima je do definitivne Megadeth kompilacije falilo poprilično, nadoknadio je boxset Warchest, no on je ipak izdanje za sladokusce, pa je tako Anthology: Set the World Afire prvo pravo izdanje uz Warchest koje gotovo posve obuhvaća Megadeth.
Prvi manji minus ovog izdanja je to što opet obuhvaća samo godine koje su Megadeth proveli kod izdavača Capitol, pa dva CD-a s 35 skladbi nude samo materijal (zaključno) do albuma Risk, a ni ovaj put se ne mogu čuti hitovi poput Moto Psycho, Die Dead Enough ili Return to Hangar. Najveća kritika ide na to što Anthology nudi samo dvije dosad neobjavljene skladbe, a jedna od njih već je bila objavljena u državi izvan SAD-a. Anthology je tako kompilacija koja pravom fanu, koji već posjeduje sve albume sastava, ne koristi baš ničemu, pa je zbirka prikladna samo za opsesivne kolekcionare i ‘Deth početnike koji možda još ne poznaju ranija djela sastava. I upravo u tome je Anthology imenu primjerena zbirka, jer niže skladbe kronološkim redom, od prvijenca Killing is My Business… and Business is Good do kontroverznog albuma Risk. Vrlo prikladno, Anthology počinje skladbom Mechanix, koju je Dave napisao još u svojim Metallica godinama. Poznato je da je Metallica navodno usprkos njegovim molbama skladbu iskoristila na svom prvijencu Kill ‘Em All s promijenjenim tekstom i pod naslovom The Four Horsemen. Mechanix je tako na Megadeth prvijencu zaživio u svom pravom svjetlu, s originalnim tekstom saseksualnim aluzijama i u mnogo bržem tempu nego Metallicini Četiri jahača. Peace Sells nas vodi na drugi album Peace Sells… But Who’s Buying, koji se i danas smatra jednim od najuspješnijih thrash metal albuma, Megadeth je zacrtao na thrash karti, a naslovna skladba i danas ostaje jedna od najpoznatijih skladbi sastava, čije su uvodne bas linije korištene čak i kao špica MTV News. Peace Sells govori o temi koja se kod Megadeth često pojavljuje, a to su ratni sukobi, hladni rat, a Mustaine je dodao još i svoje odbojno mišljenje o negativnim stereotipima o metalcima. Wake Up Dead s istog albuma bio je prvi singl benda uopće, ostaje koncertni favorit, a govori o Mustaineovu strahu od osvete bivše cure. Obrada legendarne punk himne Sex Pistolsa, Anarchy in the UK, vodi nas na album So Far, So Good… So What!, na skladbi gostuje gitarist Sex Pistolsa Steve Jones, a tekst je Mustaine preinačio u Anarchy in the USA. In My Darkest Hour je još jedna klasika koju je Mustaine napisao nakon što je saznao za smrt Metallicina basista Cliffa Burtona. Kad je saznao za njegovu smrt, Mustaine je navodno briznuo u plač, zgrabio akustičnu gitaru i skladbu napisao u jednom hropcu, a do danas je to jedina skladba koju je Mustaine napisao na takav način. Iako je glazbu inspirirala tragična Burtonova smrt, tekst govori o Mustaineovoj borbi s ovisnošću o drogama. Holy Wars… the Punishment Due dovodi nas do albuma Rust in Peace, koji i do danas ostaje jedan od najboljih i najutjecajnijih thrash metal albuma, a iznjedrio je lijep broj Megadeth klasika koji su i dalje velik dio koncertnog repertoara. Jedna od njih je spomenuti Holy Wars…, koji govori o sjevernoirskom sukobu, a druga je Hangar 18, koja dotiče SF temu NLO-a, Hangar 18 naime bi trebao biti vojna baza u koju su dovezeni ostaci letjelice koja se srušila u Roswellu 1947. Go to Hell je prva manja rarost, koju su Megadeth napisali za film Bill and Ted’s Bogus Journey s Keanuom Reevesom u ulozi metal zadrogiranca u glavnoj ulozi, a dosad neobjavljeni demo skladbe High Speed Dirt s albuma Countdown to Extinction zaključuje prvi disk. Sa Skin O’ My Teeth ostajemo na do danas najprodavanijoj Megadeth ploči, koja govori o neuspjelom pokušaju samoubojstva, autobiografski je tekst Davea Mustainea, a smatra se jednom od najbržih skladbi sastava. Zapaljiva Train of Consequences s Youthanasie tempom pobješnjele parne lokomotive govori o razornosti kockanja, hit balada A Tout Le Monde (“svima”) govori o posljednjim trenucima života i oproštaju s ovog svijeta. Pjesma je bila pogrešno protumačena kao pjesma o samoubojstvu, a 2006. je strijelac iz Dawson Collegea u Montrealu skladbu spomenuo na svom blogu pa su Megadeth doživjeli žestoke napade puritanaca. Sa Trust se pomičemo na album Cryptic Writing, koji do danas ostaje posljednji koji je još dosegnuo platinastu nakladu, a singl za skladbu i do danas je najuspješniji singl sastava. S Insomnia doplovimo do albuma Risk, koji se smatra najkritiziranijim albumom sastava, jer je predstavljao odmak od speed/thrash korijena benda prema eksperimentalnim vodama. Dread and the Fugitive Mind zahvaća još kompilaciju Capitol Punishment za koju je snimljena, a Anthology u velikom stilu zaključuju do sada u SAD-u neobjavljena live snimka labuđeg pjeva Symphony of Destruction, snimljena 1992. u San Franciscu, i Peace Sells s istog koncerta.
Anthology: Set the World Afire neće starom Megadeth fanu predstavljati apsolutno ništa novo, a mlađim fanovima koji žele upoznati nešto klasičnog metala jednog od najvećih imena thrasha ne bih mogao preporučiti bolji početak.
Postava
Dave Mustaine (vokal, gitara na svim skladbama)
Marty Friedman (gitara 10-17 na CD1, 1-13, 17, 18 na CD2)
Chris Poland (gitara, 1-5 na CD1)
Al Pitrelli (gitara, 14, 15 na CD2)
Jeff Young (gitara, 6-9 na CD1)
David Ellefson (bas na svim skladbama)
Nick Menza (bubnjevi 10-17 na CD1, 1-11, 17,18 na CD2)
Gar Samuelson (bubnjevi, 1-5 na CD1)
Jimmy Degrasso (bubnjevi 12-15 na CD2)
Chuck Behler (bubnjevi na 6-9 na CD1)
Produkcija
Mike Ragogna i Kevin Flaherty
Popis skladbi
CD 1
1.Mechanix
2.Rattlehead
3.Peace Sells
4.Wake Up Dead
5.Devils Island
6.Anarchy in the U.K.
7.Set the World Afire
8.Into the Lungs of Hell
9.In My Darkest Hour
10.Holy Wars … The Punishment Due
11.Tornado of Souls
12.Hangar 18
13.Take No Prisoners
14.Go To Hell
15.Sweating Bullets
16.Crown of Worms
17.High Speed Dirt (Demo)
CD 2
1.Skin O’ My Teeth
2.Ashes In Your Mouth
3.Breakpoint
4.Angry Again
5.Train of Consequences
6.Reckoning Day
7.A Tout Le Monde
8.The Killing Road
9.New World Order
10.Trust
11.She-Wolf
12.Insomnia
13.Prince of Darkness
14.Kill the King
15.Dread and the Fugitive Mind
16.Foreclosure of a Dream
17.Symphony of Destruction (Live)
18.Peace Sells (Live)
