Aperion u Roll baru predstavili novi videospot i odsvirali izuzetno lijep koncert (2007)

Arhiv Arhiv Zadnje ažurirano 12. listopada 2026.

Mjesto: Roll bar / Ljubljana / Slovenija
Datum koncerta: 22.02.2007
Broj posjetitelja: 100
Cijena ulaznice: 0,00€

Prošla je već poprilična hrpa mjeseci i dana otkako sam prvi put imao priliku gledati skupinu Aperion uživo. Prije skoro dvije godine. Tada nisam došao prvenstveno zbog njih. Na onom letku iz svibnja 2005., koji je zvao na žurku, velikim je slovima pisalo “striptiz”, a cura s obilnim oprsjem na letku uzročno je utjecala na slinavo zamagljen pogled na sve ostale detalje letka. Tako sam prije dvije godine došao u Roll bar posve bez pojma što se sve krije na tadašnjoj žurci motorista, izbuljio oči i naćulio uši kad su me tako iznenadili ti keltski rockeri iz Žalca. A sudbina je odlučila da je i večerašnji susret sa skupinom određen u Roll baru.

Nekako se odvrtjela prva burna godina našeg “dragog i predragog” rock portala RockLine i negdje smo se morali skupiti da kucnemo čašicama. Najavljeni nastup skupine Aperion u Roll baru praktički je zaokružio prvu obljetnicu postojanja RockLinea i dogodio se samo jedan dan prije. Ulaznice nije bilo, dodatan razlog za dolazak, jer ti ne treba nigdje cmizdriti za akreditaciju i slično…

U deset navečer glazbeni je program otvorio tip s izdubljenom dugom drvenom cijevi, odnosno didgeridooom, inače sin slovenskog naroda koji sluša na ime Jitendra. Prije toga je dodobra natopio zračni prostor paljenjem slatkastih tamjana najvjerojatnije hinduističkog podrijetla. Malo aboridžinskog vračanja i malo budizma. U duhu potonjeg imao je samo “dek’cu” na koju se, na tragu svojih skromnih, a duhovno bogatih uzora, udobno smjestio. Gitara s najlonskim žicama s ugraviranim slovima sanskrta. Pobrinuo se i za zvučne uzorke u pozadini, a čovjek je počeo puhati u didgeridoo i “recitirati”, odnosno držati propovijed koja je bila bliža recitalu nego pjevanju. Kako god, u Roll baru su svi već bili veselo nacvrcani, pijani i u raspoloženju daleko od unutarnje smirenosti izvođača, pa su se stihovi te večeri tek s mukom primili ili se na neki drugi način dublje dotaknuli posjetitelja. Svakako je lijepo slušati nekoga tko ti približi nešto istočnjačke filozofije i na izravniji način, i to onda kad to ne očekuješ. Toga nam svakako fali. Vezanost uz materijalno pojela nam je osjećaj za slavljenje svakog trenutka u kojem se zatekнемо u svakodnevici. Nema više vremena za to. Zgazi ili budi zgažen. Tako to ide u Europi, prožetoj kvazi moralizmom iz koje puše smrad nebeskih razmjera.

Pa ostavimo to. Bio je to dan velikog slavlja skupine Aperion. Promocija skupine s novim videom za skladbu Ü, simpatičnim filmom iz backstagea o samom snimanju videa i, što je najvažnije za glazbene znatiželjnike, s koncertom samim. Lijepo ih je bilo opet vidjeti. Lijepo da postoje. Lijepo da se razvijaju dalje i teže svojim ciljevima.

Aperion su opravdali očekivanja. Šef skupine i gitarist Črt Birsa djelovao je kao poveznica nastupa u svojim obraćanjima još odlučnije i uspravnije, a sama skupina kao cjelina djelovala je izrazito radosno i uživljeno, što je samo dokazivalo da su samopouzdanje i vjera u cilj mnogo snažniji i jasniji nego prije dvije godine.

Sedmeročlana ekipa nakon dvije godine, otkako sam ih prvi put vidio, djeluje još sigurnije, samouvjerenije, scenski kompaktnije, dakle još izvedbeno dovršenije i snažnije. Aperion su posebnjaci za slovensku glazbenu scenu. Jedna su od rijetkih skupina koje se strogo zavedu koliko je važan izgled – image u cjelokupnoj slici izvođača. Briga za gotičku opravu daje onaj djelić potrebne autoritativne nepristupačnosti i uzvišenosti koji slovenskim skupinama nedostaje, dok je izraz “odštekanost” već nepotreban, jer u usporedbi sa svijetom ima tona skupina u takvim opravama. Ali u Sloveniji još ne. Glazba gotičko-keltskog prizvuka, postavljena na čvrste elemente gitarskog riffa u koji se uklapa većina melodija koje zajednički grade viola, flauta i gitara. Odličan začin i popunjavanje prostora krije se i u integraciji čela u njihovu glazbu, a za razbijanje šablona brine i duhovitost raznobojnog pristupa na bubnjevima.

Aperion u skladnu slagalicu spajaju više vidova glazbe. Klasicizam, koji posebno izražajno izlazi iz simfonijskog elementa ženskog školovanog glavnog vokala, a koji cjelokupnom izrazu daje posebnu veličanstvenost i svečanost i zapravo je jedan od najvažnijih zaštitnih znakova skupine, kao i keltski folk interludiji koji provjetravaju osnovni riffovski šablon, dva su od najvažnijih članova stilski varijabilne integracije u osnovu rock izraza skupine. Traženje sličnosti bilo bi nedvojbeno nepoštovanje prema samoj skupini, ali budući da to tako rado radimo, mogu napomenuti da je u slučaju Aperion riječ o nekakvoj trendovski obojenoj mješavini Apocalyptice, Nightwisha ili skupina koje slijede uspjeh potonjih, poput Epice, Elis i Lunatice.

Jedini minus koji je bockao uši bila je, naravno, akustična neprikladnost odabranog prostora za nastupanje. Gornji kat za nepušače Roll bara ili po domaće rečeno staklenjak (akvarij). Tako je zvuk slušateljima koji su pratili nastup nekoliko stepenica niže od “improviziranog” odra “odnosilo” malo amo i malo tamo. Povremeno je riffanje gitare nadjačalo melodiju koju su tkale viola, čelo i flauta, ali to jednostavno treba uzeti u obzir. Aperion jednostavno još nisu dovoljno veliki da bi mogli “birati” gdje i kada će nastupati.

Roll bar je bio nabijen i u elementu nastupajućih, a publika je pokazala da su Aperion u razdoblju od dvije godine, otkad sam ih tu prvi put gledao, stekli već konkretan broj vjernih simpatizera, koji gromoglasnim pljeskom i poklicima nikako nisu skrivali svoje oduševljenje koncertom.

Aperion su doista nešto posve neobično za slovenski glazbeni prostor. Kad iz sebe iscijede svoj dugo očekivani studijski prvijenac, koji ga kao perfekcionisti i detaljisti doma brižno poliraju, ni za sve nevjerne Tome neće više biti izgovora da ne posvete barem djelić znatiželje ovoj skupini. Aperion ostaju, i nakon doživljenog u Roll baru, skupina s velikim potencijalom i još većim glazbenim srcem.