Apex Predator – Easy Meat

Autor: Primož Novak

Izvođač: Napalm Death
Izdavač: Century Media
Izlazak: year_month
Trajanje: 39:57
Ocjena: 3.5/5

Grind metal veterani Napalm Death nedvojbeno zaslužuju svako poštovanje. Ove su godine navršili već 35 godina postojanja, iako trenutačna postava u Napalm Death zarađuje kruh 25 godina. Još uvijek aktivno izdaju albume. Doduše, ne više tako često kao nekad, ali svake tri godine im ipak uspije stvoriti novu dozu zvučnog »terorizma«. Istina, novi izdanci ne dosežu kvalitetu albuma iz devedesetih, ali skupina se i dalje odlično drži svog karakterističnog stila. Tri godine nakon dobro prihvaćenog Utilitarian, Napalm Death su napravili nasljednika kojim pokušavaju ponovno uvjeriti da su unatoč godinama još uvijek u dobroj formi. Pa, je li im uspjelo?

Album se otvara naslovnom skladbom koja djeluje kao neka vrsta a capelle, uz koju prate tribal udaraljke. No nakon toga Napalm Death eksplodiraju u svom tipičnom stilu, punom snažnih gitara i udarajuće ritam sekcije. Naravno, u glavnoj ulozi ostaje vokalist Barney Greenway, koji nažalost ne reži baš ništa razumljivo. Zapravo djeluje da se dere samo da bi popunio zvučnu sliku. Za dodatak s gitaristove strane dolazi i visoko vrištanje, što dodatno naglašava bijes i kaos cijelog izdanja. Većinom prevladavaju brze skladbe, gitarist Mitch Harris povremeno ispali i koji death metalski riff, no prevladavaju nerazgovijetni grind rifovi i jednostavni power-akordni crust hardcore/punk rifovi. Na prvi dojam ništa što bi moglo privući, ali s vremenom se pojavi i tračak nade za legende koje su još i danas predstavnici ekstremnog metala.

Nema smisla tvrditi da se skupina ispraznila, nego je prije svega vjerna svojim načelima i obožavateljima. Još uvijek su prisutni kaos, agresivnost i bijes. Napalm Death se nisu ni malo smirili. Problem je samo u tome što su skladbe preveć jednolične. Ipak, situacija nije beznadna; doduše, skupina uz poneku iznimku više ne raspolaže nekim groovy skladbama, ali zato ponudi i koju sporiju skladbu kojom oblikuje morbidnost teme o kojoj skladba govori. Za primjer možemo uzeti skladbe »Dear Slumlord« i »Adversial / Copulating Snakes«. Kod potonje se morbidnost razvija tek nakon brzog, udarnijeg dijela skladbe. U skladbi su prisutni i pjevni vokali, što se opet može smatrati pokušajem stvaranja atmosfere. Nije to doduše nikakva novost. Atmosferične skladbe Napalm Death stvaraju još od devedesetih, čime su se dosta isticali u tadašnjoj poplavi death metal skupina, a srećom to nisu napustili ni danas. Ukratko, Napalm Death nisu posve za otpis. Istina, brze skladbe danas praktički radi svaka skupina koja se pojavi na nekom underground festivalu. Još jedna posebnost Napalm Death su i intelektualni tekstovi, koji i dalje kritiziraju društvene i političke prilike.

Svakako se kod posljednjih albuma Napalm Death osjeća neka konzistentnost, što je vjerojatno povezano i s producentom Russom Russellom, koji sa skupinom surađuje od albuma Enemy of the Music Business (2000). Skupina se tada još više priklanjala modernom, uglačanom zvuku, koji je bio prisutan još na albumu Order of the Leech (2002).  Albumom The Code Is Red … Long Live the Code skupina se vratila prljavijoj zvučnoj slici te malo odgurnula death metalski stil u stranu i dala prednost grindu i hardcore punku. Do danas je skupina zvučnu sliku s »The Code Is Red« sa svakim sljedećim albumom malo nadograđivala, ali nikad nije zašla u pretjerano poliranje. Napalm Death vjerojatno i danas ostaju jedan od rijetkih primjera koji daju prednost starinskom, prljavom zvuku i pritom zadržavaju autentičnost.

Napalm Death s Apex Predator – Easy Meat potvrđuju stil koji su uspostavili prije više od deset godina. Skupina ne donosi ništa novo, riječ je više o vjernosti vlastitom stilu, koji je kaotičan, bijesan i agresivan. Svakako izdanje primjereno za ljubitelje grinda.

Postava

Mark “Barney” Greenway – vokal

Shane Embury – bas

Mitch Harris – gitara, vokal

Danny Herrera – bubnjevi

Produkcija

Russ Russell

Popis skladbi