Apokaliptična Ljubljana (2015)

0 7

Autor: Sebastijan Videc
Fotografije: Jerneja Jerak

Mjesto: Kino Šiška, Ljubljana, Slovenija
Datum koncerta: 14.10.2015
Cijena karte: 21€ (early bird), 25€ (prodaja unaprijed), 28€ (dan koncerta)

Činjenica da Apocalyptice nije bilo u naše krajeve već nekoliko godina u veliku je dvoranu ljubljanskog Kina Šiška dovela mnogo posjetitelja. No mirne duše mogu reći da to više nije ista grupa koja nam se prvi put predstavila negdje na prijelazu tisućljeća, kad su četiri mlada svjetlokosa čelista, na osnovnoškolskim stolcima pred dupkom punim Križankama, oduzimala dah svojim pilanjem na, za metalce tada još posve nepoznatom i egzotičnom klasičnom instrumentu – čelu! Tada je publiku zagrijavala, u to vrijeme pravi zvjezdani, domaći bend Siddharta, a ovaj put su Finci sa sobom doveli jednako vruće rokere, mlade Australce Tracer.

S Tracerom sam se prvi put upoznao prije otprilike tri godine, kad sam njihove hitove s prvijenca Spaces in Between često slušao na engleskom internetskom radiju Planet Rock (koji nažalost u Sloveniji više ne možemo slušati). Englezi su naime snažno promovirali ovaj novootkriveni bend, a aktualni hitovi Devil Ride i Too Much iz zvučnika su udarali nekoliko puta na dan. Vijest da će Apocalypticu pratiti upravo Tracer jako me razveselila, jer se najavljivala prva prilika da bend čujemo i vidimo uživo. Tracer, za razliku od većine australskih rock bendova, ne pokušavaju oponašati ultraslavne sunarodnjake AC/DC. Njihov žanr mogao bi se opisati kao mješavina stonera i grungea ’90-ih s klasičnim rockom ’70-ih, a na njihov stil snažno su utjecali bendovi poput Audioslave, Soundgarden i Queens of the Stone Age, kao i Foo Fighters. Trio u postavi Michael Brown (gitara/vokal), Jett Heysen Hicks (bas-gitara, prateći vokal) i Andre Wise (bubnjevi) svoj je prvi slovenski nastup započeo beskompromisno, udarnom Too Much. Uglađena albumska produkcija, koja naprosto vapi da Tracer postanu glazba za u auto, ovaj je put popustila pod sirovim prljavim zvukom gitare i basa, a bend je zasjao još jače. No gle čuda – dvorana statična kao na nedjeljnoj crkvenoj propovijedi. Srećom je kraj skladbe ipak izazvao pljesak i povike podrške i oduševljenja. Australci su tako dobru polovicu svog PREkratkog nastupa posvetili promociji ove godine objavljenog albuma Water for the Thirsty Dogs, a u početku suzdržan prijem publike od skladbe do skladbe prerastao je u veći odaziv i suradnju tijekom samog nastupa. Sve je to pokazivalo da su Australci odlično iskoristili svoj prvi nastup u Sloveniji, jer se i nakon koncerta u predvorju mnogo ljudi slikalo s njima. Nakon koncerta Apocalyptice sreo sam ih i sam, a dečki su mi rekli da u kratkom roku planiraju novu europsku turneju na kojoj računaju i na ponovni posjet Sloveniji.

Kako se približavao nastup Apocalyptice, dvorana se jako napunila. Kao što rekoh u uvodu, Apocalyptica u Sloveniji nije nastupila već nekoliko godina, četiri, ako se ne varam. Originalni kvartet čela naime se prije šest godina smanjio na 3, dodan je bubnjar, a ubrzo nakon početka na svoje su albume uključivali i gostujuće pjevače. No prošle je godine Apocalyptica odlučila gostujuće pjevače zamijeniti samo jednim vokalistom, što su i učinili na ove godine objavljenom albumu Shadowmaker. Vrući mikrofon prihvatio je američki pjevač Franky Perez, koji je prije toga surađivao i sa Slashom, prije nego što je ovaj za svoj projekt odabrao Mylesa Kennedyja.

I kako se ta promjena pokazala? Pa, ne najbolje. Udarni trio grupe naravno je izvrsno uigran, s klasičnom glazbenom naobrazbom i više od dvaju desetljeća nastupanja. Zapravo ne bi bilo primjedbi da, barem kod starijih skladbi, nisam primjećivao neku dodatnu dubinu koja je nedostajala zbog gubitka četvrtog čelista. Franky Perez svoj nastup nije započeo sigurno, a stanje se nije popravilo ni do kraja koncerta. Kod tako kvalitetnih glazbenika teško je povjerovati da su si dopustili izbor tako prosječnog vokalista. Ipak sam mišljenja da bi bilo bolje da njegove linije »otpjeva« četvrto čelo. No što ćemo – publika je unatoč tome ludovala i nije izgledalo da ih ta mana pretjerano smeta – barem većinu ne. Bubnjar Mikko stalni je član sastava već deset godina i njegovu majstorstvu za bubnjevima nema se što prigovoriti. No uvođenje bubnjeva bilo je dvosjekli mač, što se pokazalo i na ovom koncertu. Dok izvrsno ritmički naglašavaju ovaj miks klasičnih instrumenata i metal glazbe, prečesto se dogodi da posve preglase nježnije dijelove skladbi, gdje inače čelo svojim baršunasto dubokim glasom dominira.

Sam koncert započeo je aktualnim Reign of Fear, a pozornicu je u pozadini krasila statična kulisa koja se nakon nekoliko skladbi promijenila. Finci su otprilike trećinu gotovo dva sata dugog koncerta posvetili aktualnoj ploči Shadowmaker, a između su se igrali sa starijim skladbama. Negdje na trećini seta Mikko se preselio na manji set u prednjem dijelu pozornice, a pozadina se pretvorila u videoprojekciju koja nas je pratila do kraja večeri. Apocalyptica je svoj karijerni put započela izdavanjem albuma Apocalyptica Plays Metallica i nisam siguran radi li se o poklonu počecima grupe, neizmjernoj popularnosti Metallice, kombinaciji oboga ili nečem drugom, no Master, Sandman i One izazvali su najveće oduševljenje publike, uz Inkvizicijsku Simfoniju Slayera. No najveće iznenađenje i posljedično oduševljenje Finci su sačuvali za pred sam kraj koncerta. Među uvodnim taktovima norveške Griegove klasike Perttu je naime počeo svirati Zdravljicu, kojoj se u trenutku iz sveg glasa s tekstom pridružila cijela dvorana.

S koncerta sam otišao s pomiješanim osjećajima. Apocalyptica još zna, nedvojbeno. No njihove su odluke u posljednje vrijeme poprilično poljuljale njihov status, a izbor pjevača nažalost je bio poražavajući. Pokušavaju li takvim potezom zaploviti u komercijalnije vode, u kojima trenutno kraljuje hrvatski duo 2Cellos? Tko bi ga znao, no činjenica je da su, kad su Finci objavili svoj prvi album, Hrvati tek upisivali osnovnu školu. Srećom su okus večeri popravili Tracer, koji daju nadu da i mlade grupe još znaju stvarati i servirati kvalitetnu rock glazbu.

Setlista

Tracer

1. Too Much
2. We’re Only Animals
3. Water For Thirsty Dogs
4. There’s A Man
5. Astronaut Juggernaut
6. Devil Ride
7. Us Against The World

Apocalyptica

1. Reign of Fear
2. Grace
3. I’m Not Jesus
4. House of Chains
5. Not Strong Enough
6. Master of Puppets
7. ‘Till Death Do Us Part
8. Inquisition Symphony
9. Bittersweet
10. Harmageddon
11. Hope, Vol.2
12. Riot Lights
13. Shadowmaker
14. Hole In My Soul
15. Enter Sandman
16. In The Hall of the Mountain King
—
17. One
18. I Don’t Care
19. Dead Man’s Eyes

Galerija slika

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići