Appetite For Destruction

0 10

Izvođač: Guns N' Roses
Izdavač: Geffen Records
Izdanje: 1987

21. srpnja 1987. središte Los Angelesa pogodio je jak potres. Ništa neobično, rekli bi, potresi su u tom gradu prilično česti, ali istoga je dana temelje Los Angelesa uzdrmao še jedan “potres” – izaššo je “Appetite For Destruction”, ključni hard rock album kraja osamdesetih i bez sumnje jedan od deset najvažnijih rock’n’roll albuma svih vremena.

Vjerojatno će zauvijek ostati tajna kako je petorka manje-više “zadrogiranih” beskućnih punkera snimila takav dragulj scene, no sigurno nije išlo bez pomoći. Nakon što su u podzemlju Los Angelesa već stekli ime kao najopasniji bend nakon Mötley Crüe, nijedna ih izdavačka kuća nije se usudila potpisati. Tako je bilo posve logično da ih je pod svoje okrilje uzeo Tom Zutaut, čovjek koji je odgovoran i za uspon spomenutih Mötleyja. Nakon teških napora da frajeri pronađu producenta i nakon izdanog live EP-ja, momci su u studiju tiho snimili ploču koja ih je zauvijek uvrstila među besmrtnike rock’n’rolla.

Već je prvi riff ovog albuma drugačiji, neobičan. Stupnjevano poigravanje s Les Paulom i odjekom razvija se u delikventno razuzdano slavlje klasika Welcome to the Jungle. Vrhunac komada je središnji dio, kad Adler maničnno koristi “tribal” ritam, a Axl histerično urla: “You know where you are?You’re in the jungle baby, you gonna die!” Klasika! Tek što džungla završi, već nas čvrsto zgrabi uvodna bas linija komada It’s So Easy, savršen lirski nastavak s grafičkim opisom prostitutki, pijanaca i delikvenata grada anđela. Stvar se nezaustavljivo kotrlja dalje i tu su već alkoholni Nightrain o ljepotama i moći najjeftinije “litre” (iako ju je Slash na koncertu u Ritzu, NY, 1988. opisao kao: “This song is basically about a walk in the park.”) i shizofreni Out To Get Me, u kojem Axl prvi put izražava svoj unutarnji bijes koji ga proganja, a Slash taj gulaš začinjava doista otrovnim solom. Legendarni Mr. Brownstone komad je koji je u osamdesetima, kad su se drogirali gotovo svi, od Ronalda Reagana preko Madonne pa sve do posljednjeg klošara, gotovo nečuveno, ali iskreno govorio o lošim stranama uzimanja droga, posebno heroina. Suprotno javnom mišljenju, Axl, za razliku od ostalih članova benda, nikad nije bio ovisan o ilegalnim drogama. Paradise City biser je albuma. Sjaj i bijeda “hairmetalskog” Hollywooda nikad nisu bili ljepše opisani nego baš u ovoj pjesmi. Ubojit refren, izbrušeno solo i odličan tekst konačno iskristaliziraju sav potencijal koji su ti momci predstavljali prije 21 godinu. Komad je sve do danas ostao i ostaje klasik svake rock žurke i zauvijek će biti upisan u srca odbačenih rockera diljem svijeta. My Michelle, još jedna o bijedi uličnog života propalih manekenki i groupie cura na ulicama L.A.-ja, nakon čega slijedi preokret – tekstualno nježne (ali još uvijek ne pretjerano slatkaste) skladbe Think About You i Sweet Child O’Mine. Prva se smatra izgubljenim biserom albuma, jer je glazbeno poprilično snažna, gotovo metalski podebljana pjesma, a o drugoj nema smisla trošiti riječi, jer je poznaje većina zapadnog svijeta između 10 i 70 godina. Približavamo se kraju ploče, You’re Crazy i Anything Goes najprosječnije su skladbe na albumu. Vodi ih ništa drugo nego opet provjerena formula grupe: “seks i psovke”. Prva od dviju skladbi u svojoj akustičnoj verziji izdanoj na vinilnom singlu “Welcome To The Jungle” djeluje daleko uvjerljivije, a isto vrijedi i za još jednu verziju te skladbe koja se nalazi na albumu “Lies”. Monumentalna ploča to svakako ne bi bila da na kraju ne slijedi još jedna prava, autentična seks prljavština zvana Rocket Queen. Iako skladbi duhovitim pristupom igre riječima daje pečat već sam Axl Rose, u ovoj pjesmi posebno se ističu Duff McKagan i Steven Adler, jer stvaraju dubok i posebno penetrantan “groove” koji pjesmu oživljava tako intenzivno da njezin zvuk ostaje u ušima još dugo nakon što je ploče već kraj.

25 milijuna prodanih primjeraka ploče (broj i dalje strmo raste), tri vječna rock’n’roll hita, brojni izbori za najbolji hard’n’heavy album svih vremena dokazuju da su si Guns N’ Roses s 53 minute zvučnog zapisa podigli vječni spomenik koji teško itko može zasjeniti, a oznaka “the dirtyest pearl in rock’n’roll history” tu stoji k’o prikovana. Appetite for destruction prije je 25 godina pomeo cijelu glazbenu scenu i okrunio Gunse za neprijeporne kraljeve rock glazbe. Tijekom nastavka karijere slušali su ih stari i mladi, a postali su tako snažne pop ikone da mladež i danas hoda svijetom u njihovim majicama, iako ih već 15 godina praktički nigdje više nema. Sama ploča inspirirala je i inspirira mnoge mladiće i djevojke koji lome prste pokušavajući odsvirati prve akorde; udarila je temelje sleaze metala, koji je tek danas, 20 godina kasnije, ponovno procvao na sjeveru starog kontinenta, i naposljetku nam je dala i jedan od najpoznatijih i najizlizanijih gitarskih introa svih vremena
Slava joj!

Postava

Axl Rose: vokal
Slash: gitara
Izzy Stradlin: gitara
Duff McKagan: bas
Stevena Adler: bubnjevi

Produkcija

Mike Clink

Popis skladbi

1.Welcome To The Jungle
2.It’s So Easy
3.Nightrain
4.Out Ta Get Me
5.Mr. Brownstone
6.Paradise City
7.My Michelle
8.Think About You
9.Sweet Child O’ Mine
10.You’re Crazy
11.Anything Goes
12.Rocket Queen

Trajanje albuma: 53.26

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići