Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Jethro Tull
Izdavač: EMI Records
Izdanje: 1971
Ocjena: 5/5
Što zajedničko imaju pedofilski skitnica Aqualung, maloljetna prostitutka škiljava Marija te frigidna i ozloglašena seoska učiteljica koju su njezini učenici prozvali Mati Goska? To nisu neki likovi iz Kersnikovih Kmetskih slik ili Cankarjevih Hlapcev, nego glavni likovi jednog od najboljih albuma u povijesti Jethro Tull. “Aqualung” je napola konceptualni album, službeno doduše bez koncepta, a opet ga se uz slušanje cijelo vrijeme može osjetiti i u prvom i u drugom dijelu albuma. Karizmatični flautist/pjevač i pokretačka snaga grupe Ian Anderson već se na prethodnom albumu “Benefit” (1970) počeo nametati ne samo kao vrhunski glazbenik nego i kao izniman društveno-kritični pripovjedač. Svojim iznimno pronicljivim crnim humorom, koji bez ikakvog friziranja opisuje svakodnevicu okoštalog britanskog klasnog društva, grupu je u tren oka podigao na višu intelektualnu razinu. Na “Aqualung” si je tako prvi put na otvoren i izniman način priuštio slikovit presjek britanskog društva, od najnižeg socijalnog sloja do masno bogatog klera. U prvom dijelu albuma grupa kroz tekstove uglavnom opisuje bijedu i apatiju predstavnika društvenog dna, dok je drugi dio otvoren napad na zablude organiziranih religija, u ovom slučaju prije svega anglikanske crkve. Slika s naslovnice albuma također je u trenutku izlaska izazvala brojne polemike: je li Ian Anderson Jethro Tull, je li Aqualung Ian Anderson ili obrnuto? S ovim je albumom grupa skoro dobila mitološke razmjere.
Glazbeno gledano, većina skladbi na albumu i danas se smatra najboljima u povijesti grupe pa su tako redoviti dio njihovih koncertnih repertoara. Važnu novost u glazbi grupe zasigurno je donio basist Jeffrey Hammond-Hammond, koji je zamijenio originalnog basista Glenna Cornicka, a on ih je napustio nakon kraja prethodne turneje. Isto tako, na albumu prvi put do većeg izražaja dolazi klavijaturist John Evans, koji je neslužbeni član grupe bio već na prethodnom albumu. “Aqualung” je stilski tvrđi od svih albuma grupe prije njega, jer je pun klasičnih Barreovih rifova i brojnih udarnih prijelaza, s mnogo varijacija i u stilu i u tempu pojedinih skladbi. Do ovog su albuma praktički gotovo posve nestali svi blues utjecaji koji su dotad uočljivo prevladavali u njihovoj glazbi. Hard rockerima pri izlasku zaista nije bilo teško prihvatiti ovaj album, jer sadrži brojne udarne gitarske rifove, koji su glavna značajka većine hard rock glazbe. Naravno, slušatelj će ponovno dobiti velike doze Ianove flaute, koja je do tada već odavno postala zaštitni znak i glavni nositelj glazbe Jethro Tull. Atmosfera na albumu iznimno je raznolika, što se slaže sa stilskom raznolikošću pojedinih skladbi.
“Aqualung”, jedan od najvećih klasika u povijesti grupe, otvara se prepoznatljivim Barreovim hard rock rifom. Uz to se pred očima slušatelja odmah ocrtava slika musavog skitnice s naslovnice i stražnje strane albuma, koji traži zaklon od prvog snijega i jednim okom prikriveno promatra male djevojčice u igri. Dio teksta za ovo remek-djelo doprinijela je tadašnja Ianova supruga Jenny. U osnovi je “Aqualung” relativno pristupačno djelo s prepoznatljivim hard rock gitarskim rifovima, dopunjenim bubnjevima, unikatnom vokalnom linijom te akustičnom gitarom u ulozi ritam sekcije. Posebno me iznenađuje originalnost ideje “udaljenog” Ianovog vokala (da su ga u produkciji malo gurnuli u pozadinu) u trenutku refrena, kad mu se pridruži ritam akustične gitare. Skladba je općenito iznimno dinamična i ima sve značajke progresivnog rocka, jer kroz cijeli tijek sadrži brojne promjene tempa i stila. Njezin je status klasika zato došao sam po sebi. Istodobno je na svoj način ironično da je jedna od najpoznatijih skladbi grupe odsvirana bez flaute (čime je jedna od njihovih rijetkih skladbi koje ne sadrže taj instrument). U “Cross-eyed Mary” Ianov je vokal gotovo posve neprepoznatljiv jer zvuči prehlađeno i kreštavo. Skladba govori o maloljetnoj prostitutki koju potajno promatra skitnica Aqualung, koji se u tekstu tako ponovno pojavljuje, što album uvelike približava konceptu. To je još jedna odlična skladba i klasik, koji u uvodu sadrži intenzivnu flautu i klavir, nakon čega slijedi iznimno energičan dio u kojem blista Ianov prehlađeno kreštavi vokal te Barreovi udarni gitarski rifovi. Autobiografski “Cheap Day Return” kraća je tvorevina, prelijepa folk balada koja opisuje apatiju svakodnevice, kad je svaki dan isti kao prethodni. To je još jedno oduševljavajuće djelo koje se odlično uklapa nakon prve dvije prilično udarne skladbe. Sa svojom nostalgičnom folk atmosferom, u kojoj skladbu nose akustična gitara, flauta i čisti Ianov vokal, uvijek iznova oduševljava. Pogotovo godi odlična dopuna akustične gitare i središnja melodija. Slijedi “Mother Goose”, još jedno odlično djelo u kojem se slušatelju lako ocrtava slika stare i zlovoljne učiteljice koja maltretira svoje učenike. Skladbu rese izvanredni aranžmani na flauti kao i prijelazi na akustičnoj gitari i flauti. Uz iznimnu melodiju oduševljavaju i neki elementi folka. Djelo sadrži i sjajnu dionicu na akustičnoj gitari koja se savršeno stapa s glavnom vokalnom linijom. To je još jedno od brojnih remek-djela na albumu. “Wond’ring Aloud” još je jedna lijepa i kratka balada utemeljena na akustičnoj gitari i vokalu. Ovdje oduševljavaju vokalna linija, dobre dionice na akustičnoj gitari i također neki orkestralni aranžmani. “Up To Me” je isto tako jedna od najboljih skladbi na albumu, iako nije postala klasik. Iznimno je zanimljiva tvorevina koja se otvara i zatvara smijehom pijanaca u zadimljenoj beznačajnoj birtiji. U osnovi je gotovo čisti folk rock s keltskim motivima, sjajnim rifovima, flautom i odličnim refrenima. Još jedna odlična skladba koja na najbolji način odražava glazbu Jethro Tull. Slijedi drugi dio albuma, koji čini svojevrsni polukoncept nazvan “My God” i kritika je organizirane religije koja na sve načine nastoji pojedinca udaljiti od Boga umjesto da mu ga približi. “My God” je, kao što je već spomenuto, posvećen zabludama anglikanske crkve, koja štuje “plastičnog boga”. Djelo ima moćnu melodiju i u uvodnom dijelu sjajne dionice na akustičnoj gitari. Nakon uvoda s iznimno podrugljivim Ianovim vokalom prelazi u energičan ritam s brojnim udarcima bubnjeva i gitarskim rifovima. Kombinirani rad Ianove flaute i Martinove električne gitare doista oduševljava. Osobito Ianov solo na flauti u srednjem dijelu skladbe. “Hymn 43” je još jedan odličan hard rocker s moćnim rifovima i dobrom kombinacijom Evansovog klavira i Ianove flaute. “Slipstream” je još jedna kraća ugodna akustična balada. “Locomotive Breath” je legendarni klasik i najpoznatije djelo s albuma (možda čak i cijele njihove karijere), u kojem nakon tihog uvoda na klaviru ritam podloga i električna gitara stvaraju osjećaj kretanja lokomotive. Hard rock Barreovi rifovi doista stvaraju iznimnu dinamiku. Završna skladba “Wind Up” još je jedna energična pjesma s jakim primjesama hard rocka, u kojoj grupa demonstrira svoje izvrsno kombiniranje folka i hard rocka, a time i odličan završetak ovog majstorskog albuma.
Reizdanje albuma iz 1998. sadrži brojne bonus poslastice koje će zadovoljiti sve prave ljubitelje njihove glazbe. Najprije tu je sjajna i iznimno duhovita “Lick Your Fingers Clean”, koja udara punom parom s hard rock rifovima, ukusnim solima na flauti i posebnim zvučnim efektima. To je sjajna skladba koja ni po čemu ne zaostaje za većinom ostalih na albumu. Slijedi alternativna verzija “Wind Up”, koja ni po čemu ne zaostaje za originalom. Tu je i zanimljiv intervju s Ianom Andersonom, u kojem on komentira pozadinu nastanka albuma i otkriva poprilično zanimljivih informacija. Na kraju su tu još tri skladbe iz njihova ranog razdoblja, snimljene uživo za radijsku postaju BBC. To su “Song For Jeffrey” (This Was, 1968), “Fat Man” te “Bouree” (obje Stand Up, 1969).
“Aqualung” je ključni album u povijesti grupe i jedno od najvećih djela u povijesti rock glazbe, koje je Jethro Tull definitivno upisalo među besmrtne velikane rock glazbe. Istodobno je grupu podiglo na višu razinu stvaralaštva, što je kasnije pridonijelo realizaciji nekih njihovih djela koja spadaju u sam vrh progresivnog rocka. Jethro Tull su se nakon ovog albuma upustili u uzbudljiv i nepredvidljiv svijet progresivnog rocka. Album će lako oduševiti i ujediniti i ljubitelje progresivnog rocka i klasičnog rocka te hard rocka. “Aqualung” je i jedan od prvih albuma u progresivnom rocku koji je na ljestvicama postao “zlatan” te zaslužio brojne nagrade i od njihovih sljedbenika i od glazbenih kritičara. To je bezvremensko remek-djelo bez kojeg ne bi smio ostati nijedan ljubitelj kvalitetne rock glazbe. Za to doista ne postoji nikakvo opravdanje.
Postava
Ian Anderson – vokal, flauta, akustična gitara, električna gitara
Martin Barre – električna gitara, descant recorder
Jeffrey Hammond-Hammond – bas gitara, alto recorder, prateći vokal
Clive Bunker – bubnjevi, udaraljke
John Evans – klavir, orgulje, melotron
Produkcija
Ian Anderson i Terry Ellis
Popis skladbi
1. Aqualung (6:31)
2. Cross-Eyed Mary (4:09)
3. Cheap Day Return (1:23)
4. Mother Goose (3:52)
5. Wond’ring Aloud (1:56)
6. Up To Me (3:18)
7. My God (7:10)
8. Hymn 43 (3:18)
9. Slipstream (1:13)
10. Locomotive Breath (4:25)
11. Wind-Up (5:42)
Trajanje albuma: 42:57
Bonus skladbe na reizdanju iz 1998.:
12. Lick Your Fingers Clean (2:46)
13. Wind Up (Quad Version) (5:24)
14. Excerpts From The Ian Anderson Interview” [Mojo Magazine] (13:59)
15. Song For Jeffrey (BBC) (2:51)
16. Fat Man (BBC) (2:57)
17. Bourée (BBC) (3:58)
