Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Pallas
Izdavač: Inside Out Records
Izdanje: 1981
Trajanje: 73:10
Ocjena: 3.5/5
»Arrive Alive« naziv je vjerojatno najpoznatije skladbe Pallasa uopće, ali i njihova koncertnog prvijenca, koji je ujedno bio i njihov prvi objavljeni album, jer je studijski prvijenac »The Sentinel« izašao tek 1984. godine. »Arrive Alive«, koji je izašao 1981., smatra se jednim od prvih izdanja u povijesti novog vala progresivnog rocka, čime su, primjerice, Marillion prvijenac, klasik spomenutog pokreta, pretekli za dvije godine. Vrlo rijetko se događa da bend svoju karijeru otvori koncertnim albumom (nešto slično su, primjerice, napravili Twelfth Night), ali su se škotski neo prog zaljubljenici Pallas još od nastanka 1980. godine oslanjali na izvanredne glazbenike, iako njihov početak baš nije bio obećavajući. Nakon što su počeli kao Rainbow, morali su se odmah preimenovati jer su saznali da već postoji bend istog imena pod vodstvom legendarnog Ritchieja Blackmorea (ex-Deep Purple). Progresivni rock bio je u vrijeme kad su Pallas počeli nastupati u klubovima poput Marquee (srca tadašnjeg neoprogrockovskog preporoda) iznimno nepopularan žanr, no to ih u slijeđenju vlastite glazbene vizije nije ni najmanje zaustavilo.
»Arrive Alive« izvorno je izašao na niskokvalitetnoj kaseti, a na LP-ju se pojavio tek 1983., kad je bend već potpisao ugovor s prestižnom izdavačkom kućom EMI. Koncertna snimka, koja sadrži prilično slabu (samo)produkciju, što je ujedno i njezina glavna Ahilova peta, otvara se naslovnom »Arrive Alive«, prvim singlom i omiljenim klasikom Pallasa, koji se već na prvim nastupima afirmirao kao njihova reprezentativna skladba. Nije čudo da se taj standard, na kojem se čuje da su se Pallas već tada zamjetno razlikovali od svojih vršnjaka, ponajprije zbog šarolike ponude hard rock gitarskih fraza u domeni Nialla Mathewsona, kasnije našao na konceptualnom remek-djelu »The Sentinel«. Originalni pjevač Euan Lowson, koji se u maniri legendarnog Petera Gabriela (ex-Genesis) i Fisha (ex-Marillion) često utjelovljivao u likove iz vlastitih tekstova, sa svojim je karizmatičnim pjevačkim pristupom nedvojbeno bio glavna zvijezda te inkarnacije benda i bitno je pridonio većoj posjećenosti njihovih nastupa.
»5 to 4«, kojim Pallas demonstriraju svoju sposobnost stvaranja melodramatičnih epova s konceptualnom dubinom, također ispada vrlo dobro, pogotovo s obzirom na relativno skromnu (samo)produkciju. »Queen of the Deep«, sljedeća epska poslastica s dramatičnom pričom i jedan od vrhunaca ovog koncertnog albuma, odražava domišljato spajanje simfonijskog progresivnog rocka s udarnim gitarskim pasažama, pri čemu opsežne orguljaške kanonade podsjećaju na zlatne godine početka osamdesetih iznimno nepopularnog žanra. Na »Flashpoint«, koji pri otvaranju resi zadebljane bas linije basista Graemea Murraya, također se čuje sluh benda za hard rock gitarske eskapade, dok Lowson opet bira krajnje teatralan vokalni pristup u najboljoj tradiciji velikana takve progresivnorockovske teatralnosti kao što su Peter Gabriel i Peter Hammill (Van Der Graaf Generator).
Vrhunac »Arrive Alive« pak nedvojbeno predstavlja gotovo 15-minutni ep »The Ripper«, koji je na neki način bio toliko kontroverzan da je članovima Pallasa, zbog prilično slikovitog scenskog prikaza nasilne scene, čak i nekoliko puta prijetila zabrana koncertnog nastupanja. Lowson, koji odigrava prizor ubojstva i silovanja, ovdje se naime pretvara u lik psihopatskog ‘Trbosjeka’ te se preodijeva u bizaran i okrvavljen kostim, pri čemu istodobno podsjeća na starca i ženu. Sve to ne bi bilo toliko problematično da sjećanje na žrtve zloglasnog ‘yorkshirskog trbosjeka’ tada nije bilo još vrlo živo. Dugi melotronski uvod uspješno gradi napetu dramu i brine se za uspješnu zamisao srhljive priče o pothvatima psihopatskog ubojice, nakon čega upadaju inteligentne gitarske improvizacije i dinamično tempirani bubnjarski prijelazi. Središnja zvijezda cijelog epa, unutar kojeg nije moguće promašiti određene utjecaje legendarnih Genesis, naravno je Lowson, koji se toliko dobro uživi u svoju ulogu da je naprosto zapanjujuće kakav je majstor melodramatične teatralnosti bio originalni pjevač Pallasa. Neki bi tu vjerojatno dodali da nije bio jedini s takvim vokalnim pristupom, jer su i Fish, Peter Nichols (IQ) i Geoff Mann (Twelfth Night) slijedili Gabrielove i Hammillove stope, no ipak je njegov vokal u vrijeme kad se neo prog tek rađao i na sceni još nije bilo nikakvih studijskih izdanja bio nešto posebno.
Klavijaturist Ronnie Brown bio je jednako vješt na mini moogu, hammond orguljama i melotronu kao i na suvremenijim sintisajzerima, što se lijepo čuje na »Crown of Thorns«, još jednom zanimljivom simfonijskom epu na kojem su Pallas već na svojim prvim koracima postavili brojne zvučne standarde za razvoj neoprogrockovskog pokreta. »Paris Is Burning«, još jedna melodramatična poslastica koja sadrži elegantni klavirski aranžman, nije snimljena uživo, nego je izvorno izašla kao singl, a na »Arrive Alive« pojavila se tek na CD verziji. »The Hammer Falls«, na kojoj se opet čuje snažan utjecaj klasičnih Genesis, također je potpuno reprezentativna skladba Pallasa koja će svojom epskom atmosferom još i danas oduševiti sve obožavatelje te često previđane škotske skupine. Na »Stranger (on the Edge of Time)« čuje se da se bend, unatoč nekim već prilično zrelim dosezima, još uvijek kalio, jer je riječ o skladbi s dobrim potencijalom, ali bez jasnog smjera, bez glave i repa.
»Arrive Alive« daleko je od statusa potencijalne koncertne klasike jer ga, unatoč temeljitoj obradi na CD verziji, i dalje obilježava slaba produkcija, a bend je tada još sazrijevao u traženju jasnog zvučnog smjera, ali već zbog svoje povijesne važnosti trebao bi ga imati u zbirci svaki neoprog zaljubljenik. Osim toga, većina skladbi na »Arrive Alive« nikad nije doživjela studijske interpretacije, pa ima još veću važnost za sve skupljače ostavštine Pallasa. Doista je žalosna činjenica da bend koji je s »The Sentinel« stvorio jedan od najboljih progrockovskih albuma osamdesetih danas jedva sastavlja kraj s krajem i uglavnom živi od priloga fanatičnih poljskih sljedbenika, koji podrže sve što samo malo miriše na neoprog.
Postava
Euan Lowson – vokal
Niall Mathewson – gitara
Graeme Murray – bas gitara, bas pedala, prateći vokal
Ronnie Brown – klavijature
Derek Forman – bubnjevi
Produkcija
Pallas
Popis skladbi
1. Arrive Alive (4:17)
2. Five To Four (10:11)
3. Queen Of The Deep (11:27)
4. Flashpoint (7:01)
5. The Ripper (14:42)
6. Crown Of Thorns (9:25)
7. Paris Is Burning (5:12)
8. The Hammer Falls (5:20)
9. Stranger On The Edge Of Time (5:35)
