Mjesto: Orpheum, Graz, Austrija
Datum koncerta: 28.04.2010
Broj posjetitelja: 300
Cijena karte: 36 €
Super grupa Asia nastala je u osamdesetima kao konglomerat četiriju izvanrednih glazbenika iz srodnih glazbenih filozofija, utemeljenih uglavnom na progresivnom rocku. Sve su nas oduševljavali uz glazbene velikane poput Yes, King Crimson, Uriah Heep, Emerson, Lake and Palmer, Buggles i ostalih. U manje-više netaknutom izdanju (prije Astre otišao je samo Steve Howe) izdali su tri uspješna albuma (osobito prvijenac), a onda je nešto puklo i gospoda su otišla svatko svojim putem. Tradiciju je odlučio nastaviti samo klavijaturist Geoffrey Downes, koji je sklopio partnerstvo s mladim i talentiranim basistom i pjevačem Johnom Payneom, s kojim je izdao pet studijskih albuma koji su artističku viziju izvorne Asije još nadogradili, ali su bili i znatno manje uspješni. Nedugo nakon izlaska Silent Nation Geoffrey Downes, jedini izvorni član Asije koji je neprekidno sudjelovao u njoj, odlučio je obnoviti partnerstvo sa starim drugovima s kojima je instrumente glodao još početkom osamdesetih. Na putu prema novim uspjesima tako su se ujedinili izvorni članovi Geoffrey Downes, John Wetton, Steve Howe i Carl Palmer – imena kojima ne treba dodatno predstavljanje jer svojim glazbenim opusima već dugo pripadaju samom glazbenom vrhu. U tom novom naletu izdali su već dva albuma, a posljednji, Omega, izašao je tek nedavno. Upravo je Omega gospodu ponovno digla na noge jer su željeli predstaviti nove stvari. Dočekali smo ih i u našoj neposrednoj blizini – posjetili su naime Orpheum u Grazu.
Vidi se da Asia nisu više na onom stupnju popularnosti kao u osamdesetima i do neke mjere u devedesetima, jer na žalost tek stežu napuniti i dvorane poput Orpheuma. Ali očito je da ta izvorna postava ipak donosi više love nego ona s Payneom, koja je prije nekoliko godina neuspješno pokušala nastupiti i u Ljubljani (prodan je poražavajući broj ulaznica). Tako je Downes vjerojatno žrtvovao artistički konkretniju ekipu za ovu muznu kravu, koja ipak osigurava dovoljno zelenog mlijeka, koje im ne curi baš između svih prstiju, ali dosta za ugodno zaobljene trbuščiće.
Prvo što bode u oči jest popis izvedenih pjesama. Njega su u odnosu na prethodne nastupe prilično promijenili. Tako smo čuli samo Asia stvaralaštvo, a ne umarajuće i nedostojne “obrade” grupa Emerson, Lake and Palmer, Yes, King Crimson i Buggles. A i odabrane Asia pjesme bile su prilično osvježenje. Nisu se usredotočili samo na prvijenac i posljednji album, nego su se “ponizili” i obradom albuma Alpha i Phoenix pa čak i skladbom iz Astre, tijekom koje je morao posebno “uživati” Steve Howe. S obzirom na to da je trebalo biti riječ o svojevrsnoj predstavi Omege, dečki su prilično škrtarili s izvedbom tog materijala jer su nam odsvirali samo pet pjesama s tog diska. Nekako su ružno previdjeli Light the Way, koji bi uživo na publiku vjerojatno djelovao silno poticajno. Jednako plodni bili su kad je riječ o njihovu prvijencu Asia, s kojeg su također blagoizvolili odsvirati više od polovice albuma, među ostalim i najveće hitove Heat of The Moment (u dodatku) i Only Time Will Tell, koji su publiku dodatno zagrijali. S Phoenixa su zgodno zanemarili najobećavajuće stvari i radije se odlučili za pjevnost, u čemu posebno s An Extraordinary Life nisu pogodili u sridu. I Alpha, koja je svojevrsni suputnik albuma Omega (i po naslovu i nekako po sadržaju), bila je dobro zastupljena. Wetton i Downes su Don’t Cry čak odjenuli u akustično ruho, samo za klavir i vokal, što je prilično lijepo prekinulo tijek gotovo previše klišejski obojenog nastupa. Asia su nas u dodatku iznenadili još i s Go, najvećim hitom s albuma Astra, gdje je u oči bode zauzeta svirka Stevea Howea, koji na tom albumu izvorno uopće nije sudjelovao. Tijekom samog nastupa svjedočili smo i solo nastupu Stevea Howea, koji je za tu priliku zamijenio gitaru (samo jednom!). Iz svog solo repertoara počastio nas je s The Clap, Mood for A Day (oba izdana s Yes) i Masquerade (jedno od boljih dostignuća iz bezgraničnog lukavog debakla U(O)nion – također Yes) i ipak nekako nagovijestio svoju ostavštinu s Yes. Howe još uvijek ima punu torbu gitarističke virtuoznosti, koja najviše dolazi do izražaja upravo u njegovim solo točkama i do neke mjere u solažama, gdje možemo čuti njegov specifičan gitarski ton. I Carl Palmer je tijekom The Heat Goes on dobio priliku podivljati na bubnjevima i pokazati da je još uvijek prava udaraljkaška zvijer koja u sebi ima više naboja nego svi ostali članovi Asije zajedno.
Asia su po svim standardima odsvirali pohvalno, premda možda nešto previše ravnodušno. Za ozvučenje je doista bilo odlično pobrinuto, jer nijedan instrument nije stršio, samo su klavijature povremeno bile nešto previše u pozadini. Wettonov odličan vokal bio je cijelo vrijeme čujan pa si čak mogao razabrati tekstove. Što se tiče scenskog nastupa, Asia nisu odavali dojam da ih koncert pretjerano zanima. Ali kod njih je to uvijek nekako bilo tako, jer je riječ o glazbenicima s bogatim iskustvom u raznolikim žanrovima, kod kojih je važnije samo sviranje nego pretjerano nastupanje. Jedini koji je pokazao nešto zanosa bio je Carl Palmer. Neprestano je izvodio neke ludorije, mahao rukama i uglavnom isijavao nešto više od puke rutinske brenkalice po žicama, pritiskanja tipki i napinjanja glasnica. Ostali su se iskazali u silno statičnom svjetlu, odnosno razmjernije su raspoređivali svoje fizičke snage, u čemu je posebno prednjačio Steve Howe, koji je prava antiteza karizme, ali to na sreću nadoknađuje svojim neospornim gitarističkim vještinama. John Wetton nikad nije bio “otrgnut” frontmen koji bi svojim pristupom mogao podignuti dvoranu na noge, no svojom toplinom i engleskim šarmom još uvijek dopire do srca publike. Isto tako mu treba čestitati što se nakon zdravstvenih problema doveo u red i smršavio te sad već djeluje na gotovo standardnoj razini. Downes je svoje klavijature strateški postavio tako da smo svi posjetitelji vidjeli njegovu klavijatursku strukturu, koja ga je okruživala s tri strane (samo na strani publike je nije bilo). Njegovo glavno vodilo i ovaj je put bilo stvoriti odgovarajući ambijent i tek rijetko preuzeti glavnu ulogu.
Asia su nam priredili rutinski nastup koji baš nije zatresao temelje svijeta i nije ni dobro zašlagao koljena ni tako nezahtjevnim slušateljima. Svoja dva sata odsvirali su korektno. Nahranili su nas svim većim hitovima iz svoje prošlosti i cijelo vrijeme pazili da je ravnoteža između poskočnih rock koračnica i mlitavijih balada bila prava, ali nisu se usudili riskirati nekim “opasnijim” potezima u kojima bi njihovi progresivni korijeni došli više do izražaja. Naravno, nisu si željeli bacati klipove pod noge. Odsvirali su “sigurnjaški” da bi vuk bio sit i koza cijela.
Unatoč ne baš blistavu nastupu, nemaš baš svaki dan priliku uživo vidjeti takve legende koje su u poslu već toliko dugo da su izgubile onaj mladenački zamah, ali su taj nedostatak nadoknadile odličnom uigranošću i preciznošću. Kao i većinu karijere, i za ove koncerte Asia su odabrali srednji put, a ne onaj manje prohođen i predvidljiv, kako bi rekao Robert Frost. Usredotočili su se ponajprije na melodičnost i udarnost, naravno u svezi sa slatkoćom balada. Unatoč tome treba im čestitati na šarenom izboru materijala, u kojem su predstavili razuman presjek svoje karijere. Nešto su zanemarene njihove maštovitije kompozicije, ali srednjim putem uvijek je najlakše manevrirati. Asia su do neke mjere iznenadili, a opet su u drugom pogledu bili silno predvidljivi i neavanturistični. Koncert je nedvojbeno zadovoljio apetite svih nas koji smo uživo htjeli vidjeti takve gigante, ali prvorazrednu glazbenu katarzu ipak nije priskrbio.
Fotografije: Martin Prezelj
Setlista
1. I Believe
2. Only Time Will Tell
3. Holy War
4. Never Again
5. Through My Veins
6. Don’t Cry
7. Steve Howe Solo (Masquerade, Mood for a Day, The Clap)
8. The Smile Has Left Your Eyes
9. Open Your Eyes
10. Finger on the Trigger
11. Time Again
12. An Extraordinary Life
13. The Heat Goes On (plus Carl Palmer solo)
14. End of the World
15. Here Comes the Feeling
16. Sole Survivor
—dodatak—
17. Go
18. Heat of the Moment
Galerija slika
