Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Zappa, Frank
Izdavač: Rykodisc Records
Izdanje: 1982
Trajanje: 36:13
Ocjena: 4/5
Legendarni američki skladatelj, gitarist, pjevač, redatelj i satiričar Frank Zappa snimio je u svojoj bogatoj i više nego burnoj karijeri nekoliko nezaboravnih glazbenih filmova, koji će na ovaj ili onaj način još dugo poticati maštu svih ljubitelja dobre glazbe, muzikalne dovršenosti, društvene satire i, naposljetku, zahodnjačkog humora. Većina njegovih redateljskih uradaka spada među igrane filmove koji osim Frankove glazbene pratnje sadrže i odglumljene, uglavnom bizarne scene članova sastava i pravih glumaca, kao što je bio slučaj s “Uncle Meat” (1969)” i “200 Motels” (1971), dok su ostali puno ‘nevinije’ naravi i sadrže samo snimke zbivanja na pozornici s aktualne koncertne turneje.
U potonju kategoriju spada koncertna kompilacija “Baby Snakes”. Koncertni snimak, koji je izvorno izašao na VHS-u, između ostalog sadrži izbor skladbi koji je zacijelo poznat svima koji znaju legendarni dvostruki koncertni album “Zappa in New York” (1977). To nije iznenađujuće jer je koncert s kojeg su odabrane pojedine izvedbe bio jedan u nizu Frankovih uzastopnih nastupa u njujorškoj dvorani Palladium. Nastup zabilježen na “Baby Snakes” dogodio se, kako i priliči, upravo na noć vještica 1977. Frank naravno nije trebao nikakvu masku jer je najbolja maškara na pozornici bio on sam. U zabavljanju publike veliku mu je potporu opet pružala odlična prateća postava.
Ona je bila gotovo identična kao na “Zappa in New York”, što znači da Franku na pozornici društvo prave takve legendarne nevaljalce kao što su Terry Bozzio (bubnjevi), Tommy Mars (klavijature) i Patrick O’Hern (bas gitara). Među pratećim društvom bili su i izvorni pjevač i basist sastava The Mothers Of Invention Roy Estrada te legendarni gitarist i pjevač Adrian Belew, koji je najveći glas izgradio kasnije u karijeri kao član britanskih prog rock kolosa King Crimson. Preostale skladbe na “Baby Snakes” prvi su se put pojavile već na kultnom albumu “Sheik Yerbouti” (1979).
Svaki nastup Franka i njegovih suradnika, čak i kad više nisu nosili naziv The Mothers Of Invetion, bio je prava paša za uši i oči, predstava koja je graničila s crnom komedijom, burleskom iz crno-bijelih filmova, reality showom između pozornice i publike, a sve to spojeno s nevjerojatnom demonstracijom glazbenih sposobnosti i superiornog tehničkog znanja nekih od najtalentiranijih i najsvestranijih glazbenika u povijesti rock glazbe. Naravno, sve je to povezivao, dirigirao i diktirao karizmatični skladatelj, gitarist i pjevač, koji nije propustio nijednu priliku da publiku dovede u neugodu spontanim skečevima kojih se hvatao između pojedinih izvedbi. Humor je oduvijek bio obvezni sastavni dio Zappina showa, a “Baby Snakes” se može pohvaliti time što sadrži neke od najduhovitijih umotvorina Frankove karijere.
Uvodni dijalog između Adriana Belewa i njegova poslodavca, “Intro Rap”, koji nema nikakve veze s rapom (iako se Frank u svojoj karijeri, točnije na albumu “Broadway the Hardway” iz 1988., zabavljao i tim ‘glazbenim’ žanrom), duhovit je primjer parodije na vlastiti račun. Slijedi prijelaz na pop rock satiru “Baby Snakes”, u kojoj falsetne vokalne harmonije, prebačene preko tvrdog rockerskog rifa, uvijek pobrinu za šaljiv ritam. Poznavatelji zahodnog humora lako će shvatiti na što meri metafora “bebe zmije”. Slijedi jam “Titties ‘n’ Beer”, koji i nakon toliko godina još uvijek ima divnu moć nasmijati slušatelja do suza, a “krivac” je za to nezaboravan, izuzetno sočan dijalog između Terryja Bozzija u ulozi drskog vraga i još drskijeg Franka u ulozi izazivača. Kao i uvijek u ovom skeču, Frank na kraju dovede ‘vraga’ na rub bijesa i u golemu neugodu svojim ‘skromnim’ zahtjevima u zamjenu za dušu. Naravno, ne manjka ni jama “Punky’s Whips”, još jedne klasike s “Zappa in New York”, u kojoj Frank upozorava na teške posljedice Bozziove neispunjene (naravno izmišljene) ljubavi prema gitaristu glam rock sastava Angel. Dijalog je opet odlično odigran i kao salivena se uklapa u šaljivu, ali inteligentnu i složeno strukturiranu glazbenu pratnju.
Burleskno ozračje dodatno pokreću “Sheik Yerbouti” klasici “Jones Crusher” i “Disco Boy”, satira na disko trendove s kraja sedamdesetih, dok je najveće iznenađenje cijelog snimka odlična verzija klasike “Dinah Moe Humm” s albuma “Over-Nite Senzation” (1973). Prava poslastica za uši je i izvrsna izvedba iznimno zahtjevnog bubnjarskog sola naslovljenog “Black Page #2” na kojem je već poneki Frankov bubnjar, uključujući Bozzija, ‘polomio zube’. Tek je Vinnie Colaiuta bio taj koji je sposoban ovaj Frankov genijalni umotvor odsvirati zavezanih očiju dok je jeo curry.
“Baby Snakes” odlično hvata bit Frankova pratećeg benda iz 1977. predvođenog nepopravljivim bubnjarskim “vragom” Terryjem Bozziom. Zato će album prvenstveno oduševiti sve ljubitelje legendarnog bubnjara, koji je u tom razdoblju zacijelo bio glavni Frankov miljenik među pratećim društvom i pokretačka snaga svih pozorničkih i zakulisnih gluposti, u čemu mu je dodatna potpora bila njegova supruga Dale Bozzio, bivša Playboyeva zečica i povremena glazbenica.
Frank i Terry bez sumnje su glavne zvijezde cijelog albuma, ali njihovi pozornički podvizi nipošto ne zasjenjuju ostale glazbenike, koji na snimku ostavljaju svoj prepoznatljiv instrumentalni pečat. Jedini minus “Baby Snakes” jest to što zapravo ne sadrži ništa novo, osim “Intro Rap” nijednu prije čuvenu stvar, što je za Frankove uobičajene stvaralačke manire, kad je na svakom izdanju predstavio nešto novo, prilično neobično. Naposljetku, riječ je ‘samo’ o koncertnoj kompilaciji, koja je u konačnici vrlo pristojna pratilja “Baby Snakes” DVD-a, koji sadrži još tri puta više izvedbi.
Postava
Frank Zappa – gitara, vokal
Terry Bozzio – bubnjevi, udaraljke, vokal
Adrian Belew – gitara, vokal
Roy Estrada – vokal
Ed Mann – udaraljke
Patrick O’Hearn – bas gitara
Tommy Mars – klavijature, vokal
Peter Wolf – klavijature
Produkcija
Frank Zappa
Popis skladbi
1. Intro Rap (0:37)
2. Baby Snakes (1:45)
3. Titties ‘n’ Beer (6:13)
4. The Black Page #2 (2:51)
5. Jones Crusher (2:54)
6. Disco Boy (3:51)
7. Dinah-Moe Humm (6:37)
8. Punky’s Whips (11:29)
