Izvajalec: Thin Lizzy
Založba: Vertigo Records
Izid: 1977
Divlji životni stil Thin Lizzy, koji su momci do 1977. već usavršili do u tančine, donosi im međunarodnu slavu loših dečki rock & rolla. Već i sama činjenica da su preživjeli 1976., u kojoj su uz stalno koncertiranje izdali čak dva fenomenalna albuma, vrijedi kao podvig posebne vrste. Naglo rastući broj nastupa neprestano je tražio sve više od Lynotta i kompanije, a uz sve veća očekivanja to je na kraju moralo ostaviti posljedice. Prvi je “pokleknuo” Robertson, koji je u nekoj tučnjavi, dok je herojski spašavao prijatelja, samo dan prije početka američke turneje teško ozlijedio ruku, što mu Lynott nikad više nije oprostio. Većinu gitarskih zadataka na Bad Reputation zato odrađuje Scott Gorham, kojeg nastala situacija nije zbunila. Svoj posao obavlja s odličnim, što će s obzirom na to da je dotad često bio jedan od tiših i nenametljivijih elemenata Thin Lizzy, mnoge iznenaditi.
Bad Reputation u mnogočemu zaključuje jedno razdoblje sastava. Nakon njega će se zvuk grupe zauvijek promijeniti. Album tako za sve ljubitelje tipičnog Lynottova pristupa temama svakodnevice radničke klase predstavlja posljednji pravi album Thin Lizzy.
Za produkciju Bad Reputation brine legendarni Tony Visconti. Uz njegovu pomoć konačno se otkrivaju svi potencijali Lynottova sastava, sažeti u grubu i sirovu glazbenu cjelinu, nedostižnu čak i za Jailbreak ili Johnny The Fox. Thin Lizzy jednostavno nikad nisu zvučali tako oštro. Snažne i beskompromisne skladbe možemo shvatiti kao zrcalnu sliku tadašnjeg Philova stanja duha. Uvodna zlokobnost Opium Trail, kojoj je inspiracija bila televizijska serija, u istom dahu govori o zabrinjavajućem odnosu prema drogama, koji je razvio dvojac Lynott – Gorham. Ipak, ovdje razvoj događaja donosi više koristi nego štete. Naslovna Bad Reputation pokazuje se kao još jedna fenomenalna turbulencija tipičnih Thin Lizzy motiva, popločanih tipično oštrim Lynottovim sviranjem basa, gdje se svojim vragolijama nakratko istakne i Brian Downey. Obje skladbe, nakon gotovo varljivo ležerne uvodne Soldier Of Fortune, pobrinut će se za pravi hard rockerski šut u glavu! Kad smo već kod šutova, valja spomenuti briljantnu Gorhamovu izvedbu Killer Without A Cause, gdje gitarist redom iz rukava sipa nevjerojatne solaže koje u samostalnim, kao i tercetnim dionicama djeluju posve uvjerljivo. Kapa dolje gospodinu kojeg je više nego očito odsutnost kitarskog kolege nije zbunila. Upravo suprotno! Scott je svoju priliku iskoristio do maksimuma te time pokazao svoje sjajne individualne sposobnosti.
Sve nježnije duše doći će na svoje uz emocionalne Southbound, koja snažno podsjeća na prethodnu Borderline, Downtown Sundown te jednostavnu, a zato utoliko zanimljiviju Dancing In The Moonlight. Od svih spomenutih upravo potonja zaslužuje najviše pažnje. Bas linija, koja svoj oslonac gradi na Philovu jednostavnom rifu, tvorevina je dostojna divljenja i kreativno i značenjski. Posljednji od klasičnih albuma Thin Lizzy zaključuju That Woman’s Gonna Break Your Heart, gdje ćete u zajedljivom zvuku gitare prepoznati Briana Robertsona, te smiješna i čudna Dear Lord, čije značenje svatko može tumačiti na svoj način. Bad Reputation njome tako u velikom stilu zaključuje zlatno razdoblje Thin Lizzy. S zaraznim Lynottovim pripovijedanjem, odličnom glazbom te barem trima vječnim Lizzy klasicima.
Postava
Phil Lynott: vokal/bas
Scott Gorham: gitara
Brian Downey: bubnjevi
Brian Robertson: gitara
Produkcija
Tony Visconti
Popis skladbi
1.Soldier Of Fortune
2.Bad Reputation
3.Opium Trail
4.Southbound
5.Dancing In The Moonlight
6.Killer Without A Cause
7.Downtown Sundown
8.That Woman’s Gonna Break Your Heart
9.Dear Lord
Trajanje albuma: 35.50
