Mjesto: M hotel / Ljubljana
Datum intervjua: 02.07.2012
RL: Od izlaska zadnjeg albuma prošlo je već sedam godina. Zašto tako dugo?
Bajaga: U tom sam razdoblju imao vremena doraditi pjesme. Sam album smo s Inštruktorima snimali dvije godine. Dugo razdoblje, ali u međuvremenu smo imali i puno koncerata. Album smo mogli snimiti i prije, ali htjeli smo ga napraviti polako i kvalitetno.
RL: Album bi trebao biti snimljen na stari, analogni način. Je li tako?
Bajaga: Tako je! Sve je snimljeno analogno, uz jedinu razliku da nismo snimali na vrpcu. Snimke bubnjeva su autentične, sve gitare snimljene su na stara pojačala, lampaše. Prava gudačka sekcija, prateći vokali, ukratko, sve. Kako bi rekao naš producent, snimljeno na drva.
RL: Čak i bez sintisajzera?
Bajaga: Skoro. Tu i tamo smo ga iskoristili za poneki “tepih”, a inače su sve klavijature stare; klavir, Hammond, ja sam čak prvi put svirao i usnu harmoniku.
RL: Kakve su pjesme na najnovijem albumu?
Bajaga: Naslov albuma je “Daljina, dim i prašina” (“Daljina, dim i prah”). To je pjesma koja je napisana posljednja, a album njome počinje. Zato što zadaje smjer cijelom albumu. Počinje nekako ovako: “Mislio sam da negdje odlazim, a vrtim se u krug”. Prije dvije godine navršio sam 50 godina, a tada čovjek obično u sebi napravi mini generalku u stilu: što je do sada radio i što je stvorio. Upravo se to kroz spomenutu pjesmu jako lijepo odražava. Sviđa mi se njezina opuštenost, ali nije tipičan početak albuma. Sadrži samo akustičnu gitaru i gudački kvartet. Album ima osam novih pjesama, a kao bonus dodane su još dvije. “Još jednom” traje više od osam minuta, pa sam napravio i kraću, radijsku verziju koja traje “samo” pet i pol minuta.
RL: To je za tvoje standarde poprilično duga pjesma?
Bajaga: Istina. Kad je budeš slušao, shvatit ćeš i da bi bila velika pogreška skratiti je. U karijeri nisam imao pjesama dužih od pet minuta, a ova je stvarno nešto posebno i tu duljinu i zaslužuje.
RL: Dakle, u prvoj pjesmi su samo gitara i gudački kvartet? Nekako kao Yesterday Beatlesa?
Bajaga: Tako je.
RL: Zašto naslov “Daljina, dim i prašina”?
Bajaga: Kao što sam već spomenuo, kad se osvrnem na svoju prošlost, vidim daljinu, dim i prašinu, pa sam se zato i odlučio za takav naslov. Govori o mojoj prošlosti.
RL: Iza dobrog konja diže se prašina?
Bajaga: Točno (smijeh).
RL: Možemo li reći koju riječ o Ribljoj Čorbi? Je li Bora oko autorstva komplicirao?
Bajaga: Kad sam došao u Čorbu, imao sam jedva 17 godina. Tada sam još pohađao gimnaziju. Sve što znam o glazbenom poslu, naučio sam u šest godina sviranja u Čorbi. Na prvom albumu sam doprinio jednom pjesmom, na drugom čak već s tri, i to na tekstove koje je pisao Bora. Kasnije sam doprinosio i cjelovitim pjesmama zajedno s tekstovima. U tom trenutku sam i shvatio da smo Bora i ja, što se tiče tekstova, potpuno različiti. Odmah se vidjelo tko je autor pjesme.
RL: Kao Lennon i McCartney u njihovo doba?
Bajaga: Točno! Tada (1983/1984) Čorba je bila jedan od tri najveća benda u Jugoslaviji. Trebalo mi je puno hrabrosti da uopće napustim bend na takvom vrhuncu popularnosti. Budući da sam želio raditi svoju glazbu, riskirao sam. Sve ostalo je povijest. Mislim da je ispalo prilično dobro.
RL: Kakvi su danas tvoji odnosi s Borom i Mišom Aleksićem?
Bajaga: Prvih nekoliko godina bilo je kao što to obično biva s bivom curom. Nakon nekoliko godina sve je bilo u najboljem redu. Često se događa da čak nastupamo i na istim festivalima. Sad smo stari kolege.
RL: Sviraš li na svojim koncertima ikad koju pjesmu koju si pisao za Čorbu?
Bajaga:Da. Sviram Kad hodaš, a ponekad i Ja sam se ložio na tebe.
RL: Jesi li ikad razmišljao o pjesmi Muzičari koji piju? Čini mi se vrlo sretno pogođenim komadom koji bi ti i danas jako “sjeo”.
Bajaga: I o tome sam razmišljao, ali zasad ostajem kod prije spomenute dvije.
RL: Planiraš li kakvu veću turneju po bivšoj Jugoslaviji?
Bajaga: Naravno. Novi album definitivno zaslužuje turneju većih razmjera. 7. srpnja sviramo u sklopu međunarodnog filmskog festivala u Sarajevu. Jedna od divnih prilika za promociju novog albuma. Do 10. kolovoza planiramo odmor, a slijede probe za jesensku/zimsku turneju, u sklopu koje ćemo posjetiti i Sloveniju.
RL: Imate li na umu neki poseban prostor u Sloveniji u kojem biste rado svirali?
Bajaga: Najbolje se osjećam u Križankama. Ali treba uzeti u obzir da će tada već biti hladno, pa ćemo vjerojatno morati svirati u zatvorenom prostoru. (navečer je na predstavljanju albuma u Orto Baru istaknuo mogućnost da se koncert održi u Hali Tivoli)
RL: S obzirom na to da nitko od izvođača iz bivše Jugoslavije u Ljubljani još nije snimio live album, jesi li ikad pomislio da to napraviš upravo ti?
Bajaga: Dobra ideja, možda i hoću.
RL: Taj izazov sam u prosincu već spomenuo Husu i Akiju iz Parnog Valjka. Postoji li mogućnost da u Ljubljani snimiš live DVD?
Bajaga: Naravno, čak vrlo rado. Najbolje negdje usred turneje, kad je bend obično u najboljoj formi.
RL: Sjećam se divne pjesme Godine prolaze. 1989/1990. sam čak vidio spot na MTV-ju. Znaš li nešto o tome? Koliko mi je poznato, to je bio čak i prvi emitirani spot jednog jugoslavenskog izvođača na glazbenoj televiziji.
Bajaga: Nemam pojma. Za tu pjesmu smo snimili čak dva video spota. Jedan smo snimali u Crnoj Gori, možda ga je netko jednostavno “podmetnuo” na MTV. Inače, s današnjim MTV-jem Adria surađujemo vrlo uzorno.
RL: U posljednje vrijeme među rokerima su moderne biografije. Izdao ju je Keith Richards (Life), a i Bruce Springsteen (Two Hearts). Jesi li ikad razmišljao da se lateš autobiografije?
Bajaga: Prije deset godina neku vrstu biografije napisao je prijatelj. Ne znam, možda ću napisati knjigu kad dođem u godine Keitha Richardsa.
RL: Kakvu glazbu danas slušaš? Znam da si osamdesetih rado slušao i Dire Straits.
Bajaga: Volim Dire Straits, a rado slušam i Princea. Od novijih su mi pri srcu The Killers, Snow Patrol, Green Day; slušam jazz, klasiku, blues, Hendrixa, a inače vrlo raznoliku glazbu.
RL: Svi nabrojeni vjerojatno utječu i na tvoj glazbeni izričaj?
Bajaga: To se i čuje.
RL: Ako se osvrneš unatrag na svoju diskografiju iz razdoblja od 1984. do 1990. Kakav je danas tvoj odnos prema tom razdoblju?
Bajaga: To su zaista bile plodne godine u kojima smo izdali 4 odlična albuma. Svaki od njih ima odlične, ali i ponešto slabije komade, no svaki odražava vrijeme u kojem je nastao. Na njih smo jako ponosni.
RL: Kakav je tvoj odnos prema ilegalnom skidanju glazbe?
Bajaga: Bez obzira na to je li ilegalno ili ne, na neki će se način to trebati urediti. Kad sam ušao u svijet glazbe, na tržištu su prevladavale vinilke, kasnije CD-i. U ono vrijeme smo i vinilke presnimavali na kazete. Najnoviji CD album vjerojatno je jedan od posljednjih koji je još izdan u fizičkom obliku. Osobno sam oduvijek najradije imao vinilke. Omot je bio velik, bez problema si mogao čitati tekstove, bile su razgovjetne fotografije. Novi CD izdali smo zajedno s posebnom knjigom. Sadrži nekoliko fotografija, a što je najvažnije, sadrži većinu tekstova iz moje diskografije, zajedno s tekstovima koji pripadaju novom albumu.
RL: Bajaga, zahvaljujem na ljubaznosti i iscrpnom intervjuu.
Zahvaljujemo i Tini i cijelom timu izdavačke kuće DALLAS koji nam je omogućio provedbu intervjua.
