Autor: Urban Bolta
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Area Festeggiamenti / Majano / Italija
Datum koncerta: 31.07.2012
Broj posjetitelja: 4000
Cijena karte: 46€ (prodaja unaprijed) / 40€ (na dan događaja)
Svake godine krajem srpnja i početkom kolovoza u talijanskom gradiću Majano, nedaleko od Vidma, održava se lokalni festival s svakodnevnim glazbenim programom na sportskom igralištu u središtu mjesta. Festival ima sve odlike tipičnog talijanskog društvenog događaja, pa tako ne manjka glasne glazbe sa svih strana, štandova s brzom hranom i naravno pića svih alkoholnih i bezalkoholnih nijansi. Scena u središtu Majana gotovo je podsjećala na posjet luna parku, što je bila ambijentalno neobična lokacija za koncert legendarne američke grupe Toto, koja je na gradski festival došla zadnjeg dana srpnja 2012.
Toto su samo dva dana prije toga nastupom u talijanskoj Lucci otvorili novu, mjesec dana dugu europsku turneju. Očito ih i nakon što je Steve Lukather rekao da je njihova priča završena, koncertni nastupi i međusobno druženje ipak previše mame da bi jednostavno prestali s radom. Toto obožavatelji se zbog prekršenog Lukatherovog »zavjeta« naravno ne žale, nego ih svaki put iznova dočekuju raširenih ruku. Ništa drugačije nije bilo ni u Majanu, gdje ih je dočekalo nekoliko tisuća glava velika masa.
Toto su na turneju krenuli u postavi standardnog trojca Steve Lukather (gitara), David Paich (klavijature) i Steve Porcaro (klavijature), za raskošnom bubnjarskom baterijom sjedio je dugogodišnji bubnjar Simon Phillips, a vokalne obaveze ispunjavao je Joseph Williams, pa se sukladno prošlogodišnjoj europskoj turneji na odsviranoj set listi moglo očekivati izdašniju zastupljenost albuma »Fahrenheit« (1986) i »The Seventh One« (1988), jer je Williams s Toto surađivao upravo na ova dva izdanja iz druge polovice osamdesetih. Na bas gitari oboljelog Mikea Porcara i dalje mijenja glazbenik časnog renomea Nathan East, koji je u karijeri surađivao s imenima kao što su Eric Clapton, Stevie Wonder i Phil Collins, a harmoničnu back vokalnu podršku članovima sastava pružali su divna dama Jenny McRae i dugokosi »dreadlocker« Mabvuto Carpenter. Osmorka tehnički izuzetno izbrušenih glazbenika već je uvodnom skladbom večeri Only The Children točno u pola deset dala do znanja da ne misli odstupati od zvučnog perfekcionizma, prepoznatljive osobine Toto magije.
Hydru, naslovnu skladbu istoimenog albuma iz 1979., kao i obično je otpjevao Paich, pogureno smješten za klavijaturama na krajnjoj lijevoj strani pozornice. Kao što je kod Toto već uobičajeno, vokalne dužnosti podijelile su se između frontmena Williamsa, a poveći dio kolača pripao je i Lukatheru i Paichu, koji su zajedno s pouzdanim back vokalistima pomogli Williamsu da nastup izvede u zadovoljavajućim okvirima. Upravo je glavni vokal naime jedina slaba točka koncertnih Toto nastupa posljednjih godina, a ujedno i razlog zbog kojeg je umorno grlo Bobbyja Kimballa prije dvije godine zamijenio poldrugo desetljeće mlađi Williams. Ni njegov vokal više ne dosiže najviše registre, zato se 51-godišnji glazbenik u nastup upustio s krajnjom dozom opreza, kako ne bi napravio kakav sličan spodrsljaj i time navukao nepotrebne mrke poglede s Lukatherove strane.
https://www.youtube.com/watch?v=MSXc0_xPB48
Toto su set listu u odnosu na prošlogodišnju turneju vidljivo prozračili i u nju uključili nekoliko kompozicija koje nisu svirali čitavu vječnost, a u kombinaciji sa željeznim repertoarom hitova posjetiteljima su pripremili nezaboravan izbor iz bogate Toto ostavštine osamdesetih. U St. George and the Dragon predstavili su se kao vokalno izvanredno uigran kolektiv, a s Rosannom je uslijedio prvi komercijalni vrhunac večeri, premda bez solaže gitarskog gurua Stevea Lukathera. Savršenu zvučnu sliku, u kojoj su se poigravali zvukovi nepogrešive ritam sekcije, gitare i obiju klavijatura, tijekom romantične Lee (»Fahrenheit«) narušila je glasna buka, koju su zaduženi za mikseticu na sreću brzo uspjeli smiriti.
Većinu prisutnih oduševila je usredotočenost na izvođenje materijala s kraja sedamdesetih i osamdesetih, a iznimka je bila samo skladba How Many Times iz 1992. Ovaj put otpali su svi mogući »medleyi« i razvučene solističke točke, pa su skladbe u liku studijskih originala jedna za drugom palile pravi požar oduševljenja među tog večera dobro raspoloženom talijanskom publikom. Precizno izvođenje vokalnih harmonija izazivalo je naježenost, a traženje greškica bilo je jednako traženju igle u plastu sijena.
Središnji dio nastupa s nježnijim melodijama skladbi Could This Be Love, We Can Make It Tonight te Pamela pojačao je osjećaj sentimentalne vrijednosti benda i bio je kao naručen za sve golupčiće među posjetiteljima, a povremeno su romantičnu stranu budili poskočniji ritmovi komada Manuela Run i prije odlaska s pozornice još Hold The Line. Pri izvedbi potonje Williamsu se iz pozadine pridružila zgodna Jenny McRae, koja se time otresla sjene prateće vokalistice i dubokim, karizmatičnim glasom otvorila novu dimenziju jednom od najvećih Toto hitova, a proživljena izvedba nije ostavila nikoga ravnodušnim.
https://www.youtube.com/watch?v=NUVhqbM__Ug
Nakon povratka na pozornicu uslijedilo je iznenađenje, osobito za posjetitelje iz Slovenije! Po prostranoj konstrukciji rasporedili su se članovi slovenske vokalne grupe Perpetuum Jazzile, što je nagovještavalo da je došlo vrijeme za najiščekivaniju skladbu večeri u mnogim ušima, Africu. No gle čuda, pri najavi ju je David Paich stereotipno otpuhnuo i Perpetuum Jazzile proglasio hrvatskom grupom te si navukao trenutni bijes slovenskog dijela publike. Nema veze, poznavanje geografije Amerikancima nikad nije ležalo, pa ni majstoru klavira jedan kiks ne treba zamjeriti. Paich je potom ispod prepoznatljivog cilindra otpjevao Africu, nažalost, Perpetuum Jazzile bili su u cjelokupnoj zvučnoj slici gotovo nečujni i pripala im je tek uloga statista. Bez sumnje mora biti izniman osjećaj stajati na pozornici zajedno sa svojim glazbenim idolima, no iz premijerne suradnje ovih dviju grupa ipak se moglo iscijediti još više. Slijedilo je masovno rukovanje s Lukatherom, a za oproštaj su Toto dali dušku još jednom u nizu »The Seventh One« komada, Home Of The Brave.
https://www.youtube.com/watch?v=66l8wgtw088
Izvanredna tehnička potkovanost, uživanje u nastupanju i opuštena atmosfera još su jednom rezultirali nezaboravnom koncertnom večeri s Toto. Ti su glazbenici naprosto rođeni za pozornicu, za nastupanje! Dok gledaš njihov nastup, kompleksne kompozicije u kojima kraljuje cijela paleta glazbenih žanrova djeluju djetinjasto lako. Tako jednostavno to ide kad govorimo o velikanima rock glazbe Toto!
Setlista
1. Only the Children
2. Hydra
3. St. George and the Dragon
4. Rosanna
5. Lea
6. Could This Be Love
7. I Won’t Hold You Back
8. We Can Make It Tonight
9. Pamela
10. Human Nature (Michael Jackson cover)
11. Manuela Run
12. How Many Times
13. Carmen
14. Stop Loving You
15. Hold the Line
—————-
16. Africa
17. Home Of The Brave
Galerija slika
