Izdavač: Čadrg Records
Datum izlaska: 17.05.2019
Produkcija: Dejan Lapanja
Trajanje albuma: 47.25 min
Žanr: Etno / Art Folk
Bilo je samo pitanje vremena kad će se dogoditi upravo ono o čemu je razmišljao autor ovih skromnih redaka i rečenica dok je upoznavao album »Španabije« i na što je nagovještavala osobito posljednja skladba tog albuma Ko se je dielu sviet. Jani Kutin i Renata Lapanja, kao duo Bakalina, izrastaju u pravi sastav koji prvijencem »Prvi krajec« postavlja u naš prostor novu glazbenu priču. Bakalina Velika. Dakle, iz dua u septet.
Uz Renatu Lapanju, Bakalinu Veliku sada čine još četiri člana kultnog sjevernoprimorskog sastava Salamandra salamandra, dakle uz Janija i njegov brat Samo (Širom), zatim Matej Magajne (Feedback, Poltrona Express) i Dejan Lapanja (Vasko Atanasovski Trio). Preostala dva glazbenika koja popunjavaju septet su trubač i rogist Andrea Pandolfo, koji je s Bakalinom surađivao na albumu »Španabije«, te udaraljkaš i bubnjar Marjan Stanič, koji s Dejanom Lapanjom dolazi iz Vasko Atanasovski Trija. Ukratko, paket izvanrednih glazbenika među kojima nema nikakvih skrivalica i među kojima vlada široko more idejno-iskazne pronicljivosti, zapaljive iskrenosti, velike prilagodljivosti, velike širine poimanja, međusobne tolerancije i zbog toga velike izražajno-iskazne širine, koja je s albumom »Prvi krajec« zasigurno među nas donijela apsolutni glazbeni unikat.
Dakle, jezgra septeta međusobno se jako dobro poznaje. Već dugo vremena. Kemija koju razvija i koja je tako učinkovita, posebna i zapravo sveprisutno dominantna, uopće ne iznenađuje. Tekstove za album u cijelosti je napisao Jani. Opet pjeva na »čistokrvnoj« čadrgščini. Ovaj put njegova poezija počiva na vezi između prirode i čovjeka. Ako su »Španabije« bile i društveno kritične, osnovno vodilo »Prvog krajca« je priroda i povezanost čovjeka s njom. Veliku vezu s prirodom, ali na znatno naivniji način, Jani i Samo iskazivali su već u svom tinejdžerskom punk rock bendu D’Štrudls. Sve ono što nudi »Prvi krajec« zapravo je kumulus njihova daljnjeg umjetničkog sazrijevanja.
Bend je opet htio svu poruku novog albuma što autentičnije uhvatiti na snimačku vrpcu. Tako se album snimao u Čadrgu, u zimsko doba, na što upućuje i priroda poezije, odnosno njezina poruka. U jednom pokušaju (in one take), što analogno koliko je moguće. Album djeluje pastoralno, retro-nostalgično i oživljava svijet koji nestaje pred našim očima – očima »ljubljanske košulje«, ako razumiješ. Djeluje kao izgubljeni plemenski ritual, rođen u krilu prirode koja je dala čovjeku život. Ritual zahvale majci prirodi.
Do kraja indijanska hvalospjev stvaranju. Prirodi. Zemlji, Suncu, Mjesecu, vjetru, vodi, bićima,…. Bez vanjskih poticaja, odnosno »smetača«, koji bi dolazili iz »civilizacije« (»kraljevstva Orka«). Purizam izvanredne fuzije etna i folka s progresivnorockovskim elementima, što kulminira u poseban art folk album, koji nagovara jedinstveno, posve prirodno (organski) i bezvremenski.
Kad smo govorili o velikoj prilagodljivosti ideja septeta pri stvaranju kompozicija, treba naglasiti da je međusobno osluškivanje tog drugarstva izvanredno. Glazbeni krajolik koji Bakalina Velika stvaraju pak je slikovit, neprestano snažno mamljiv, uzbudljiv i čaroban. Cijelo vrijeme smo svjedoci izuzetno smjele i uravnotežene integracije raznolikih zvukova pratnje koji nagovaraju posve nepretenciozno i u sjaju velike organske gipkosti i topline. U središtu je Janijev vokal, koji nosi izuzetno ugodnu boju, a njegova vokalna melodija unutar metrike često graniči gotovo s naracijom. Samo pjevanje na narječju pokazuje se kao genijalan i jedini pravi potez i po tome što je učinak vokalne melodije puno veći nego u uporabi pravilnog književnog slovenskog jezika. Ne samo da produbljuje domet autentičnog albumskog unikata, koji je rođen iznad tolminskih vrhova i da produbljuje eklekticizam uratka, nego jednostavno, glazbeniji je od slovenskog književnog jezika. K tome pribrojiš putenost, sve instinkte iskonskosti, strasti, emocije, koje u iskazu grabe teatralno i melankolično, nostalgično i svečano, što dočarava jedinstveni Jani Kutin.
Nije sve u Janiju, ni izdaleka. Bakalina Velika je sedam članova. Profinjeni Dejan Lapanja, koji je svoje velike talente multiinstrumentalista (osobito gitarista), producenta i aranžera iskazivao već u prošlosti u raznim glazbenim izazovima, ostaje genijalno lucidan i idejno pronicljiv. Samo Kutin donosi iz širina sastava Širom prijeko potrebnu zvučnu egzotiku, koja dodaje ovom uratku posebnu iskaznu snagu i dodir, tu je naravno nezaobilazni pečat Renatine harmonike, koja je nešto manje primjetna nego u slučaju dua Bakalina, pa silno melankolični puhači (truba, rog) Andree Pandolfa i (velika) gitara Mateja Magajna.
Treća skladba Žlied zasigurno je jedna od najzanimljivijih. Bend si je za vodeću frazu izabrao vrlo elementarnu harmoniju, u kojoj ipak možeš izvući izniman muzikalni učinak. To vrijedi uvijek i onda kad poneki od instrumenata upadne u solažu. Žlied, koja nosi tribalni, gotovo balkanski ritam, govori o tome što znači riječ u naslovu. O ledolomu koji je zahvatio Sloveniju u veljači 2014. »Ko je jokal les« i »utrgal se kos sveta«. Komad u kojem slušatelja doslovno ukoči, dok se u osjećajima ocrtavaju led, živo pucanje drva i lomljava, srušena debla koja su tada punila jaruge i uska grla bujičnih klanaca. Sve od Breginjskog kuta pa do srca Slovenije te na jug i istok. Slike su još kako žive i Žlied je izniman ritual u spomen tom događaju. Izuzetno važan element uz svu tribalnost skladbe je improvizacijska igra puhača Andree Pandolfa. U produženom izlaznom instrumentalnom dijelu možete čuti i pravu snimku ledoloma, kad skladba već gotovo ide u zamišljeni fade out. Komad u kojem doslovno ukočiš i otrneš. Svoje u izlazu dodaju i udaraljke i razgoljeni bubnjarski prijelazi Marjana Staniča. Udaraljke i bubnjevi preplave skladbu i ponesu dramu u skladbi do pravog ultimativnog krešenda! Nevjerojatna skladba, usudim se tvrditi da je zasigurno vrhunac albuma »Prvi krajec«.
U sedmoj skladbi, to je Človek in luna, Matej je u drugoj polovici pokretačka snaga razvoja skladbe i dodaje joj osebujan bluesovski pečat, kad prilijepi majstorsku solažu, u kojoj osjetiš izuzetnu retoriku velikog organsko-sočnog purizma tog jedinstvenog gitarista i jednog od najvećih osobenjaka među slovenskim gitaristima, kojem nema pandana. Magajne je veliki perfekcionist i zvučni purist i taj izniman osjećaj za estetiku, s kojim gitarist pristupa kad oblikuje solažu, nipošto ne smijemo previdjeti! Bluesy uvod Mateja Magajne slijedi izvanredni »debatni klub« između čovjeka (Jani) i Mjeseca (Bogdana Herman). Človek in luna je uz Žlied jedna od najzanimljivijih skladbi ovog albuma. Snažan Janijev lirizam, koji dotiče spiritualnost, djeluje buditeljski i ako ga osmislite, vratit će vas ravno onamo odakle dolazite! Prirodi! Tu se posebno iskri slikovito i bogato predivo pratećeg zanata septeta, od udaraljki koje jačaju ritmički domet, do prelijevanja harmonike i klavira, do slikovitih upada gitare. Sve nježno i izvedeno tako da ni na tren ne oduzima pozornost vokalnoj interpretaciji.
Krhkost druge točke Mlada piesem, uz nježnu Janijevu vokalnu milinu pokreću osobito milozvučna gitara i klavir u simbiozi izvanrednog osjetilnog prožimanja, u kojem se rađaju privlačnost i čarolija mistike. Špiljski svijet dobiva svoj naklon u skladbi Biele wade. Opet arapski ritam, čak i južnjački melos. Skupljači kukaca ne smiju je naći! Sviet Krn, molitva velikom silaku Krnu da udijeli dobro, vodi slušatelja daleko u krilo poganstva! Prekrasan je prijelazni ulomak na akustičnoj gitari, koji djeluje kao lagano, ali silno atmosfersko vezivo među kiticama! Prva skladba Čudežn sviet djeluje kao rođenje, u kojem čuđenju nad fantastičnošću kreacija majke prirode nema i nema kraja, dok je Zadnji sprehod, koji je završna točka, vrsta rekvijema u kojem se zatvara životni krug i duhovnosti u poeziji ponovno ima više. U toj točki grupa je koristila snimke oglašavanja divljih životinja, koje ponesu tvoje tijelo kroz posljednji ritual (ritual smrti), u novo rođenje. Obje točke su također početak i kraj velike ode odnosno hvalospjeva majci prirodi, kako možemo shvatiti album »Prvi krajec«. Stihovi velikog buditeljstva, velike osviještenosti, velike pomirenosti sa svijetom, nude neprestano snažan dodir spiritualnosti, povezivanje osjećaja i iskonskih instinkata, onkraj racionalnog, logističkog empirizma kojem smo tako vjerno predani i zbog čega pate i kržljaju ostale razine naše komunikacije sa svijetom.
Dobrodošli u slikovitu, neponovljivu, bezvremensku i jedinstvenu mantru čudesnih sedam bardova, koji će vas na vašem zajedničkom susretu, kad nastupi »Prvi krajec«, pokrenuti, probuditi, prodrmati. Da istražite svu djevičanstvenost vašeg dušnog poslanja, da pronađete sami sebe, kad osjetite i ponovno pronađete svoju ljepotu i ljepotu svijeta koji vas okružuje. Jednom riječju, bezuvjetnu Ljubav.
»Prvi krajec« jedan je od najjačih uradaka koji su izašli ove godine. Šire gledano. Riječ je o jednom od najljepših ostvarenja što se tiče postizanja bezvremenosti i iskazne širine i što ih je ikad dala slovenska glazba. Slovenskije od ovoga ne ide, kao što ne ide ni više od deset bodova od deset mogućih u ocjeni ove recenzije. Kad »kliknu« poezija i glazba savršeno zajedno i rodi se briljantan domet koji se naprosto savija od note eklekticizma i jedinstvenosti!
autor: Aleš Podbrežnik
ocjena: 10 / 10
Popis skladbi:
1. Čudežn sviet
2. Mlada piesem
3. Žlied
4. Sajne
5. Biele wade
6. Sviet Krn
7. Človek in luna
8. Zadnji sprehod
Glazbenici:
Jani Kutin – vokal, piskavac, kozji rog
Renata Lapanja – harmonika
Marjan Stanič – udaraljke, bubnjevi
Matej Magajne – električna gitara, bas gitara
Andrea Pandolfo – truba, krilni rog, klavir
Dejan Lapanja – bubnjevi, akustična gitara, bas gitara
Samo Kutin – bas gitara, akustična gitara, balafon, brač, hurdy gurdy, bas harfa, n’goni, zvučila, snimka ledoloma
Gostujući glazbenici:
Bogdana Herman – vokal
dr. Tomi Trilar – Prirodoslovni muzej Slovenije: snimke životinja iz slovenskih šuma (crna žuna, gavran, jastreb kokošar, jelen, divokoza, vuk)
