Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Balingen / Messegelände / Njemačka
Datum koncerta: 12.07.2014
Broj posjetitelja: 15.000
Cijena karte: 75,00€
Drugi dan festivala Bang Your Head!!! 2014 za RockLine ekipu počeo je malo kasnije nego inače. Vrijeme se pokvarilo, nebo su prekrili oblaci, a mi smo »lizali rane« nakon robusno zabrijanog prvog dana festivala, jer je Axel Rudi Pell svojim maratonskim šouom priredio događaj koji će u karijeri dugovječnog hardrockerskog trubadura biti zapisan debelim slovima. Njegov jubilarni koncert naime je snimljen i filmski zabilježen. Za DVD i audio CD izdanje. Kako god, izrazito zanimljive More s Chrisom Tsangaridesom, oživljene konjanike iz doba NWOBHM kulture metala, preskočili smo i stigli na nastup pjenušavih klasičnih thrash metalaca iz SAD-a, Hirax. Karizmatični tamnopolti vokalist Katon W. De Pena, ili po domaću »Bobby Johnson«, diktirao je razvoj događaja na pozornici. Publika koja se budila, a upravo se dobro opremala kabanicama, doživjela je kremeni stampedo izvanredne uigranosti, temeljen na mitraljiranju starinskih speed/thrash rifova koji su šibali prostor ispred pozornice. Ako su More ugodno jutarnje češkanje po ušima, Hirax su isporučili pravi kroš u čelo, bleasvo, od kojeg se probudilo i pomaklo i balingensko brdašce.
Treći bend odnio je energiju posve na drugu stranu. Na pozornici su naime stajali iskusni Mad Max, dugovječni njemački hard rockeri koje predvodi pjevač i gitarist Michael Voss, inače pravi producentski guru u vodama njemačke škole hard rocka. Društvo mu je na bubnjevima pravio Axl Cruse, drugi originalni član današnjih Mad Max. Dečki su nizali klasike iz svoje karijere. Voss je s protokom minuta gubio dio vokalne snage, no bend je kao cjelina rutinirano i iskusno dominirao pozornicom, a Voss je za dobro raspoloženje ispalio nekoliko žaltavih fora i tako dodatno zagrijao domaću publiku. Jedna za drugom odjeknule su Burning The Stage, Night Of Passion, Rolling Thunder, Wait For The Night, Lonely Is The Hunter, Never Say Never, Thoughts Of A Dying Man, a bend je svoj nastup zaključio obradom The Sweet, Fox On The Run. U međuvremenu se ulilo i publika se pred pozornicom temeljito prorijedila. Na pozornicu je sa svojom ekipom skandinavskih glazbenika izašao izvanredni američki vokalist i skladatelj Rob Rock. Taj je vrijeme iskoristio za prebiranje po skladbama iz svoje karijere i zapanjio nepokornom vokalnom držanjem koje iskusnog pjevača nakon dugogodišnjeg prkošenja sceni ni ovaj put nije ostavilo na cjedilu. Izvanredno. Uz potporu čvrste i koherentne ekipe švedskih glazbenih perfekcionista, među kojima se isticalo ime gitarista Carla Johana Grimmarka (Narnia). Nastavak festivala odvijao se pod težim zvukovima. Čak temeljito brutaliziranim, kad su pozornicu »podrezali« svojom mesarskom rifovskom mašinerijom jedinstveni floridski death metalci Obituary. Tardy je Tardy. Vokal, karizma. Uz to imponira nevjerojatno prirodno sačuvanom kovrčavom grivom, o kakvoj načičkana lutka iz Twisted Sister, Dee Snider, danas može samo sanjati. Skladbe The End Complete, Stinkupuss, obavezna Slowly We Rot, Inked By Blood, Immortal Visions, I’m In Pain, Chopped in Half te Back to One! Bi li ljubitelj death metalskog grmljavinskog zvuka stare škole uopće poželio još više? Razarajuća predstava. Od glave do pete.
Stryper, bijeli hard rockeri, s karizmatičnim Michaelom Sweetom odlično funkcioniraju i u zrelim godinama djelovanja. Novi album “No More Hell to Pay” zvuči najtvrđe u povijesti benda, a ujedno je nabijen odličnim idejama i izbrušenim osjećajem za komponiranje. Dogodilo se čak i to da je Robert Sweet imao postavljene bubnjeve tako da je pogledom bio okrenut prema publici. Uz klasike Reach Out, sing Along Song, Calling On You, Loud And Clear, Free, bend je set listu začinio obradom Kissa, Shout Out Loud, i isporučio jedinu novu skladbu s albuma “No More Hell To Pay”, inače izvrsnu i mračnu Marching Into Battle. Bend je svoj nastup zaključio sa Soldiers Undrer Comand te To Hell With The Devil. Stryper održavaju svježinu i dinamičnost scenskih nastupa. Među publiku su ovaj put poletjele tek dvije biblije, koje su se pri padu na asfaltno tlo pozornice i konkretno raspale.
Negdje oko pet popodne na pozornicu su stupili Unisonic. Supergrupa koju čine gitaristi Mandy Meyer (Krokus, ex-Asia), Kai Hansen (Gamma Ray), basist Denis Ward (Pink Cream 69), bubnjar Costa Zafiriou (ex-Pink Cream 69) i neuništivi vokalist Michael Kiske (ex-Helloween). Unisonic su danas zajedno s Gamma Ray ono što Helloween nikad više neće biti, odnosno što više ni ne mogu biti. U trenutnoj formi i postavi od 2003. nadalje zasigurno ne. Zato Unisonic donose pravi flaster na rane svim neutješnim fanovima starih Helloween. U tom pogledu stvar ne bi upalila da Kiske nema tako izvrsno očuvan vokal. Njegova je izvedba u potpunosti uvjerila, a Kiske je s lakoćom pobjeđivao sve dionice, čak i one za koje smo potiho očekivali da će ih »rutinirano zaobići« u nižim položajima ili »vrištanje« radije prepustiti publici. Bend je većinom svirao skladbe s prvijenca, ubacio povrh toga novu For the Kingdom i iznenadio izvedbom helloweenske klasike March Of Time. Deris može samo sanjati o takvoj vokalnoj formi kakvu danas posjeduje Kiske. Unisonic, format nevjerojatne iskusnosti, svoj su briljantni nastup, kako se i očekivalo, zaključili helloweenskim standardom I Want Out, onim nezaboravnim rifom dakle, koji je zakucao otac europskog power metala Kai Hansen.
Nastup Ektomorf smo izostavili i u tom vremenu priuštili si odmor i okrepu, a festivalski dan se prevesio u vrhunac kad su se na pozornici izredali još Anthrax, Europe te kao glavni nositelj drugog dana festivala još i Twisted Sister. No krenimo prvo s predstavom Anthrax. Oni su sastavili očekivanu set listu sastavljenu od samih klasika, počevši s Among the Living, pa Caught in the Mosh, dalje Indians, Got the Time, svoj olujni nastup, na kojem je iz publike letjelo baš sve i nad prostorom se dizao oblak prašine, kako se i očekivalo zaključili skladbom I Am the Law i obradom benda Trust, Antisocial. U postavi s novim gitaristom koji sluša na ime Jonathan Donais. Taj je zamijenio Volbeatova bjegunca Roba Cagianna. Belladonna pak naravno nije mogao obuzdati svoje spretno brbljanje kojim je dodatno posolio taj slikoviti špas teatar. Anthrax ostaju mašinerija!
Publika se nakon ludila s Anthrax temeljito izmiješala, a potom su na pozornicu stupili švedski hardrockeri Europe. Oni su nastup iskoristili za predstavljanje albuma »Riches to Rags«, a naslovnom skladbom su ga i otvorili. Karizma pjevaču Joeyu Temepstu ne popušta, i to sa svojim karakterističnim scenskim nastupom koji je glavni građevni element dinamične predstave grupe koja bi inače dosađivala statičnošću ostalih članova. John Norum je opet očarao izvrsnim osjećajem i profinjenom briljantnošću u pristupu srednjim instrumentalnim dijelovima. Bend je na pozornici još uvijek neuništiva tvrđava, a Tempest mudro štedi energiju i rutinirano izbjegava najviše vokalne položaje. Kako se i očekivalo, nisu izostale klasike Superstitious, Girl From Lebanon, Sign of the Times. Let the Good TImes Rock, a regularni dio postava je zaključila s Rock the Night. Bend je potom poslužio »nepotrebnom« novijom Last Look at Eden i naravno skladbom koju su svi čekali, a to je The Final Countdown. Koncert Europe bez Cherokee i Kerry zapravo je bio najveće iznenađenje ovogodišnjeg nastupa grupe.
Za veliki finale događanja na glavnoj festivalskoj pozornici zaključili su Twisted Sister. Oni su već stari znanci festivala Bang Your Head!!! Ono što oduvijek muči headlinersku poziciju ove grupe je manjak autorskog materijala. Okej, album »Stay Hungry« je pač očekivana scenska proza postave… No Dee Snider mora ispuniti takvu predstavu morem »pričica« i »sočnih izmišljotina« koje neprestano proizvodi njegova bujna mašta i kojima Twisted Sister rutinirano razvlače svoje nastupe. Ikonični i neispravljivi rock’n’roll brbljavac, ako ne i jezični doktor glam metala Dee Snider, osjećao se više nego odlično u ulozi »kralja scene«, a nabijeno puni prostor mu je doslovno jeo iz ruke. Dakle, početak sa Stay Hungry, nakon toga slijede Shoot ‘Em Down, You Can’t Stopp Rock ‘n’ Roll, Captain Howdy, Street Justice, neuništiva We’re Not Gonna Take It, The Kids are Back, I Believe in Rock’n’Roll, Born to Raise Hell, The Fire Still Burns, The Price, Burn in Hell te završna I Wanna Rock (u dodatku su slijedile još Come Out And Play te S.M.F.). Jesu li Twisted Sister opravdali ulogu glavnog nositelja ili ne, može biti diskutabilno s obzirom na ponovljivost i predvidljivost njihovih koncertnih nastupa. Za one koji ih nismo gledali prvi put, nastup zasigurno nije predstavljao baš ništa posebno. Puno je igre, izazivanja špas teatra, to postava s lukavim i nekontroliranim karizmatičnim Sniderom jednostavno stvara s lakoćom. Balingen je uživao, ludovao, kipio od pozitivnih vibracija. A to je bilo to, Twisted Sister su pak još jednom više pokorili glavnu pozornicu festivala, što im je i bila namjera.
Setlista
STRYPER:
1. Makes Me Wanna Sing
2. Loud ‘N’ Clear
3. Reach Out
4. Calling on You
5. Free
6. Shout It Out Loud (KISS cover)
7. Marching Into Battle
8. All for One
9. Soldiers Under Command
10. To Hell With the Devil
UNISONIC:
1. Unisonic
2. Never Too Late
3. For the Kingdom
4. Star Rider
5. My Sanctuary
6. King for a Day
7. Exceptional
8. March of Time (Helloween cover)
9. We Rise
10. I Want Out (Helloween cover)
ANTGRAX:
1. Among the Living
2. Caught in a Mosh
3. Got the Time (Joe Jackson cover)
4. Indians
5. Hymn 1
6. In the End
7. Madhouse
8. Fight ‘Em ‘Til You Can’t
9. I Am the Law
10. Antisocial (Trust cover)
EUROPE:
1. iches to Rags
2. Firebox
3. Superstitious
4. Scream of Anger
5. No Stone Unturned
6. Wasted Time
7. Girl From Lebanon
8. Drum Solo
10. Sign of the Times
11. Demon Head
12. Love Is Not the Enemy
13. Let the Good Times Rock
14. The Beast
15. Rock the Night
—dodatak—
16. Prelude
17. Last Look at Eden
18. The Final Countdown
Galerija slika
