Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Balingen / Messegelände / Njemačka
Datum koncerta: 13.07.2017
Broj posjetitelja: 10.000
Cijena ulaznice: 109,00€
Stigao je devetnaesti Bang Your Head festival i nova RockLine ekspedicija u njemački Balingen. Jedan od najvažnijih europskih ljetnih festivala, koji se može pohvaliti uvijek šarolikim miješanim izborom pretežno klasičnih heavy metal izvođača, ali i hard rockerskih slastica, s povremenim i neobveznim skretanjima u ekstremne metalne vode, ove je godine donio vrlo zanimljiv i stilski raznolik popis izvođača. Nije se mogao pohvaliti da je ugostio baš neki bend koji bi se mogao proglasiti izrazitim glavnim aduton u ta tri dana, ali su prateći sastavi donosili jamstvo velikog užitka.
Nakon zagrijavanja, kad su dvoranu Messegelände tresli Stormwarrior, Bloodbound, Angel Dust, Sanctuary i Death Angel, službeno je počeo razvikani njemački festival, koji je i ove godine okupio čvrstih 10.000 posjetitelja, pa i više.
Uvodni nastup pripao je Amerikancima Killcode. U zadnje dvije godine Amerikanci su izveli pravu invaziju na njemačku glazbenu scenu, jer su festival posjetili već drugi put zaredom, a prije dva tjedna su »kao skriveno iznenađenje« nastupili i na ovogodišnjem izdanju festivala Rock Of Ages. Pretpostavljam da nastupe Killcode forsira isti menadžment koji ima pod okriljem Twiosted Sister, Deeja Snidera, Vincea Neila i da. I Slaughter, koji su nastupili na ovogodišnjem izdanju BYH!!! festivala. Dakle, kad bukiraš recimo Vincea Neila, dobiješ u paketu i Killcode, Slaughter i još koga. Killcode su kvalitetna postava. U biti ništa posebno, jer je u rock’n’rollu danas teško izlučiti išta autorski što već nismo čuli. Unatoč tome, srčani kvintet doista se može pohvaliti dotjeranim scenskim izgledom, izvrsnom izvedbom i općenito visokom i vibrantnom uigranošću. Njihov nastup djelovao je još malo opuštenije i sigurnije nego prošle godine, kad su na festivalu svirali u dvorani. Energičan i silno dinamičan bend koji se izvrsno snašao na prostranoj glavnoj pozornici.
Za njima su na pozornicu stupili poljski power metalci Crystal Viper. Zapravo je bend poseban po tome što ima simpatičnu pjevačicu Martu Gabriel, dok u glazbenom smislu ne donosi baš ništa posebno. Ima dobre veze i potporu, pa si uvijek iznova izbori mjesto na festivalu. Dobar koncert, bez vrhunaca, lijepa uigranost, komunikacija među članovima, ali kako rekoh. Pomalo generično i već izlizano, pa smo se tijekom koncerta zaputili u obližnji diskont njemačkog piva.
Slijedio je nastup jedne od prvih atrakcija prvog dana festivala. Nastup ponovno aktivnih kultnih američkih thrash metalaca Toxik. Dobro ste pročitali. Tu su. Drugi start grupe 2014. uspio je i navodno snimaju novi album. Josh Christian jedini je originalni član, a društvo iz osamdesetih pravi mu vokalist Charlie Sabin. Čupavi, kovrčavi crvenokosi frontmen ima magnetsku scensku pojavu. Cijelo vrijeme brinuo je za vedro raspoloženje, iako je dnevna žega već počela kazivati zube. Ni vokalna karizma ga još dugo nije napustila. Ritam sekcija ponovno oživljenih Toxik novijeg je porijekla, a bend već poprilično dugo nije nastupao, pa je djelovao malo manje kompaktno i kao da se u trenucima još pomalo traži i pipa. Takva je to stvar kad se probudiš iz višegodišnjeg sna i odlučiš nastaviti karijeru. Toxik su ove godine objavili povratnički EP i s njega odsvirali sve tri skladbe (Stand Up, Psyop, Breaking Glass), a glavninu set liste sa skladbama Spontaneous, Heart Attack, Social Overload, Greed, False Prophets, Count Your Blessings, World Circus, iznenađujućom integracijom Black Sabbath klasika Symptom of the Universe i završnim bjesnilom Think This podredili su kultnim albumima »World Circus« i »Think This«. Bomba. Zagrijano do srži i žestoko. Josh Christian izniman je virtuoz. Drži vratolomnu brzinu i munjevitost. Teško ga je tko uloviti, a bend je već potvrdio jesenske termine u sklopu kojih će se na jesen zaustaviti i u austrijskom Beču. Toxik se dakle vraćaju i obećavaju novi studijski album. Zasigurno jedna od glavnih atrakcija ovogodišnjeg Bang Your Head festivala i uopće prvog dana.
U nastavku koncerta zaplesali smo po mekšim notama, a pročelje pozornice zauzeli su nešto mlađi ljubitelji glazbe. Na pozornici su naime stajali Gloryhammer. Riječ je o rekapitulaciji onoga što smo uživali početkom veljače, kad su Gloryhammer otvarali koncertne večeri na turneji s HammerFall. Parodija. Bizarnost. Kič. Kombinirali su malo filma, malo legendi, umiješali puno fantazijskih priča. Svaki lik u kvintetu na pozornici je svoja priča i storija. U opravi im je bilo vidljivo vruće. I kič ima svoju cijenu. Ali kič je i lišp ponovno trend i slušatelji nažalost daju prednost tome pred glazbenom supstancom izvođača. Zapravo je opća generičnost koju zrače ideje i gitarske fraze kompenzirana scenskom scenografijom i dobro naštudiranom igrom, gdje zapravo nema dosade i cijelo se vrijeme (barem) slatko smiješ, ako nisi gorljivi fan koji zna napamet baš sve stihove grupe. Škotsko-švicarski savez petorice momaka, u kojem na klavijaturama sudjeluje vođa gusarskih pijanaca Alestorm Christopher Bowes, ima u džepu dva albuma, i to »Tales From The Kingdom Of Fire« (2012) i »Space 1992: Rise of the Chaos Wizards« (2015). Bend je dobio tričetvrt sata minutaže i kroz scenski žur teatar potpuno razveselio gardu posjetitelja koji nisu skrivali veliku naklonost prema grupi. Thomas Winkler je među ostalim ponovno spretno uništio ružnog zelenog i dugouhog trola. S golemim čekićem.
Festivalsko događanje preuzeli su njemački power metalci Orden Ogan. Bend je u međuvremenu već dovršio novi studijski album »Gunmen«. Tako je već predstavio nove kulise i dva posve nova štikla, i to naslovnu skladbu Gunmen te Fields of Sorrow. Ostatak set liste popunjavao je repertoar s prethodnog albuma, inače jednog od zanimljivijih u njihovoj diskografiji, »Ravenhead«. Nastup su Orden Ogan inače počeli po nešto starijim notama. To je sa skladbama albuma »Easteren Hope«, i to otvarajućom The New Shores of Sadness te odmah iza nje još We Are Pirates. Jednom vuku Orden Ogan malo na Running Wild, onda malo na Blind Guardian, pa Helloween. Ukratko, tipski power metal satkan na njemačkim prostranstvima. Imaju pak Orden Ogan na domaćem terenu i konkretnu podršku publike, a ta je dobro vladala njihovim materijalom, što vrijedi i za skladbe albuma »Ravenhead« predvođene završnom The Things We Believe In, pred kojom su Orden Ogan odsvirali još Deaf Among the Blind, pa izvrsni F.E.V.E.R. te Here at the End of the World.
Slijedio je nastup još jedne grupe za koju se ne sjećam kad je zadnji put svirala u Europi. Možda na kojem od zadnjih izdanja Sweden Rock festivala. To su američki glam rockeri Slaughter, koji su se sami ugodili prije početka nastupa. Slaughter su u karijeri objavili pet albuma, koji su izlazili tijekom devedesetih. Uz šefa, pjevača i ritam gitarista grupe Marka Slaughtera, s njim je originalni basist Dana Strum, a bend popunjavaju i izvrsni glazbenici, i to gitarist Jeff Bland te raspaljeni bubnjar Zoltan Chaney. Bend je u slabom satu nastupa odsvirao nekoliko klasika predvođenih pjesmama The Wild Life, Burning Bridges, Fly to the Angels, Real Love, Up All night, a nešto minutaže je »ukrao« na račun preigravanja kultnih klasika rock’n’roll povijesti, od Heaven and Hell do zafrkancije s Led Zeppelin. Riječ je o iznimno iskusnim glazbenicima. No, osjetilo se da bend nije dovoljno uigran, pa je nastup pratilo poprilično čvrstih fušева, pa ipak. Za nova vremena obilno otežani Mark Slaughter sve je te male nevještine spretno sanirao golemom scenskom karizmom. Uvježban je nastupač! Samo ga treba postaviti na pozornicu. Sve mu dobro dođe i od tako sitne stvari zna napraviti pravi teatar. Drugi obvezni gradivni element, koji je spretno odvlačio slušatelje od pozornosti, bio je ludi bubnjar Zoltan Cheney, koji je zapravo na bubnjevima radio sve, samo ih nije svirao na »normalan način«. Dakle. Slaughter su napravili super žur, a onih nekoliko ljubitelja slatke stare dobre ostavštine glam metala i rocka, koji se nisu zaboravili pri dolasku pred pozornicu i pravilno našminkati, nevjerojatno su se zabavljali tijekom koncerta.
U šest popodne oživjela je i pozornica susjedne dvorane. Na nju su stupili izvrsni švedski melodičnorockerski revitalisti Eclipse. Njihov nastup se, nažalost, preklapao s nastupom kultnih britanskih zastavonoša NWOBHM pokreta Venom. Da. To su oni Venom s Konradom Lantom a.k.a. Kronosom u postavi. Kako sam Eclipse već nekoliko puta gledao, odrekao sam se dijela njihova koncerta i pratio prvi put u životu nastup Venom. No Eclipse su potvrdili izvrsnu formu, Erik Martensson ostaje izvrstan frontmen. U svakom pogledu. I Eclipse su naišli na konkretnu podršku publike. Dvorana je zasigurno brojala dobrih tisuću ljudi tijekom njihova nastupa. Bend je u većinskom dijelu predstavljao aktualni studijski album »Monumentum«, a svakako nisu izostale obvezna Battlegrounds i još obveznija Wake Me Up. Bend je u set listu dodao i tri točke prethodnog albuma »Armaggedonize«.
Venom. Dok Kronosovi bivši drugari Abadon i Mantas jurišaju dalje s drugom Venom frakcijom zvanom Venom Inc. – njih smo susreli na ovogodišnjem izdanju Metaldays festivala, Kronos si već negdje od 2007., s tim konačnim razlazom kultnih figura grupe, ne razbija više glavu. Tada je nekako zacementirao postavu novih Venom tako što je na poziciju gitarista pozvao Stuarta Dixona, a na bubnjarsku stolicu posjeo Dannyja Needhama. Kronos je zadržao svu drskost, pohotljiv demonski šarm i nadasve otrovan izgled. I vokalno. Energije muškarcu u zrelim godinama ne nedostaje. Njegov »proslavljeni« grleni, a još uvijek izražen i prodoran vokal jamstvo je da kultni klasici ove legendarne postave i danas tako dobro pale na pozornicama. Trio je vrhunski uigran, a Kronos je jednostavno pojam velike karizme i većina očiju nabijenog prostora bila je uprta u njega. Zajedno su sastavili konkretan repertoar od petnaest skladbi, a teta koncerta podređena je izvedbi točaka sa još uvijek aktualnog zadnjeg studijskog albuma »From the Very Depths«. To dokazuje da se Venom u glazbenom smislu nisu mnogo promijenili, a priroda i energija novijih točaka izvrsno se spajala sa slikom kultnih klasika nastalih u prvoj polovici osamdesetih. Iznenađuje to što se Kronos u novom dobu ne osvrće mnogo na prošlost. Tako je posve ignorirao albume »Possesessed« i »At League With Satan«, a Venom su radije odsvirali skladbe novije ere predvođene Pandemonium (»Ressurection«, 2000), naslovnom skladbom albuma »Fallen Angels« (2011) te s »Cast In Stone« (1997) skladbom The Evil One. Kako god, ekipa je nagradila okorjele pristaše obveznim točkama kultnog Black Metal. Naslovnu skladbu odsvirali su u bisu, a njoj su društvo pravile nezaboravne Countless Bathory te Buried Alive. Bend je zaključio nastup okultnom zadušnicom Witching Hour s albuma »Welcome to Hell«, dok je naslovnu skladbu spomenutog albuma odsvirao već u regularnom dijelu. Venom su set listu začinili i singlovima Bloodlust te općenito željenom Warhead. Bend je naišao na trume velikih pristaša, koji su ludovali tijekom koncerta. Energija je bila ekstremno privlačna i u nekim drugim okolnostima, kad ne bi bilo preklapanja s nastupima drugih izvođača, nastupa Venom se uopće ne bi mogao zasititi. Kronos ostaje još uvijek dovoljno lud, dovoljno sotonski, s pravim viškom otrova u svojem čeličnom krvotoku, demonstvom i velikim iskrama u očima. Koncert je tako završio u tren oka. Na kraju je ostala utjeha da će za deset dana svirati mnogo Venom glazbe svojim nastupom u sklopu tolminskog Metaldays festivala još Venom Inc.
Festival kova Bang Your Head!!! u programskom smislu ne slovi po tome da bi na njemu prednjačili ekstremni do brutalni sastavi metalnog žanrovskog univerzuma. Pa ipak. Svake se godine nađe mjesta i za izvođače iz redova death i black metala. Prvog dana festivala tako su u kasnim popodnevnim satima na pozornicu stupili legendarni norveški black metalci Satyricon, čiji je nastup na Bang Your Head festivalu zapravo bio njihov prvi karijerni posjet Balingenu. Ovaj put bend nije izvodio u cijelosti kultni album »Nemesis Divina«, nego je u set listu vratio točke aktualnih vremena umjetničkog vizionarstva ove inače kultne, silno cijenjene, a s druge strane i grupe koja u žanru black metala vrijedi za jednu od najeksperimentalnijih. Razvili su svoj stil i zvuk, a u početnoj eri vrijedili su za ključnog izvođača koji je otesao i definirao sliku modernog black metala. Satyr je ponovno ošišao kosu i začešljao je brilijantinom unatrag. Pravi Valentino »look« dakle, što nije novost. Takav je nastupao već 2011. Ovješena crna koža, nanosi bijelog premaza na licu obvezni su. Publika je tijekom koncerta djelovala vrlo mirno, također si »normalno disao« i kretao se u prostoru bliže pozornici (za vrijeme Venom bilo je u tom pogledu posve pseće), ali se publika dobno izmiješala. Međutim, ljubitelji ekstremnih grana metala ovaj su put ponovno logično zauzimali veliku manjinu festivalskog posjeta. Bend je repertoar podredio novijim vremenima djelovanja, prepustio inicijativu albumu »Now, Diabolical«, kojem su društvo pravile točke s albuma »The Age Of Nero« te aktualnog »Satyricon«. Za razliku od prošlogodišnjeg djelovanja grupe po koncertnim pozornicama ljetnih europskih festivala, kad su primjerice na češkom Brutal Assaultu odsvirali u cijelosti kultni »Nemesis Divina«, ovaj put smo s tog albuma uhvatili samo jednu skladbu, i to Mother North, koju su odsvirali pred sam kraj. Njega je obilježila inače ponovno novija K.I.N.G. Izvedbeno izvrsno. Satyr je muškarac velike karizme, a pozornicu su preplavljivali golemi oblaci magle tijekom sat vremena dijaboličnog čašćenja sotone i njegovih vragolija. Ako su Venom objavili album Black Metal, Satyricon su zapravo kasnije sudefinirali novi žanr istog imena. Black Metal.
Veliki veterani heavy metala, britanski Demon, koji su prije nekoliko godina, točnije 2010., nastupili na warm up showu balingenskog BYH festivala, ovaj su put dobili konkretniju minutažu i u sat i dvadeset minuta priredili jednu od najboljih predstava prvog dana festivala. Bez dlake na jeziku. Koncert, koji je nakon nastupa 1997., 2005. i 2010. ukupno četvrti na Bang Your Head za grupu, preklapao se sa Satyricon, pa sam ga zbog fotografskih obveza morao konkretan komad propustiti i previdjeti, pa ipak. Uhvatio sam početnih dvadeset minuta i pretežni dio druge polovice. I bilo je što vidjeti. Publika je konkretno napunila dvoranu. Bila je nabijena. I ta ista publika definitivno je došla na svoje. Legende su se predstavile kao iznimno koherentna, nevjerojatno uigrana i za svoje godine još uvijek oštro nabrušena i energična ekipa. Sekstet je tako otvorio (po očekivanju) nastup s Night Of The Demon, a slijedile su među ostalim još Into the Nightmare, The Plague, Sign of A Madman, Standing On The Edge of the World, Life on a Wire, Liar, One Helluva Night, Nowhwere To Run, naravno svakako i Don’t Break the Crcle te i Cementary Junction, inače naslovna skladba novog izvrsnog studijskog albuma koji je izašao ovog ožujka. Top. Nadajmo se da ćemo ih u takvoj formi uskoro ponovno susresti.
Pozornicu u dvorani naslijedili su švedski metalci Manegarm, koji djeluju na sceni još od 1995. Njihov se nastup nažalost preklapao sa Saxon, pa je inače iznimno kvalitetan i zanimljiv švedski kvartet naišao na nešto slabiji posjet. Cijeli je festival u tim trenucima užurbano gazio prema glavnoj pozornici da uhvati glavne nositelje prvog dana, britanske Saxon. Manegarm su inače svoj put započeli pod jakim utjecajima tada aktualnog black metal pokreta, a kroz godine su konkretno otesali i razgibali svoju zvučnost, koja je u rifovima zadržala grubo sirove elemente, nadahnute nordijskom mitologijom, Vikinštvom, pa i poganstvom. Snimili su čak jedan akustični album, a danas u svoju glazbu pretežno rado uključuju i folk elemente. Kako god, bend je ovaj koncert podredio brzini i rušilačkim zvučnim izljevima. Nastup su Manegarm zaključili s I Evig Tid, koja je uzeta s trećeg albuma »Dödsfärd«, a repertoar su posrećeno opteretili svim erama djelovanja. S aktualnog novog albuma »Manegarm« (2015.) odsvirali su samo jednu skladbu (Tagen av daga). Svakako su si pomogli i matricama. Atmosfera se jednostavno mora držati na visokoj razini. Ljubitelji grupe zasigurno su došli na svoje. I više. I oni koji su možda na prošlim izdanjima BYH festivala vidjeli Saxon već »n-ti« put i zato si radije priuštili nekoliko (korisnih) glazbenih promjena i iskušenja.
Saxon su izabrani za glavne nositelje prvog dana festivala. O grupi ne treba gubiti riječi. Što je starija, to više svira po pozornicama. Nevjerojatno. Najavili su već novi album, nedavno, to jest prošlog prosinca, promovirali su u klubu Kino Šiška aktualni »Battering Ram«. Legende NWOBHM-a se naravno u Balingenu osjećaju kao doma, a u toj ulozi trebali su nastupiti već prošle godine, kad su »spasili« neočekivano nastalu programsku rupu američki Iced Earth. Saxon su tog dana sa sobom dovukli i svog čeličnog orla, obloženog do zadnjeg kvadratnog centimetra lima snažnim reflektorskim svjetiljkama, a nastup su pratili pirotehnika i dimne zavjese. Spektakl dakle, koji sa strane Saxon na BYH!!! festivalima nije bio prvi i vjerojatno nikako ne zadnji, jer Saxon na tlu Njemačke uživaju iznimnu popularnost. Zapravo blasfemično čašćenje. Tako se neosporivom pjevaču Biffu Byfordu ni ne treba bog zna kako truditi da osvoji publiku. I ovaj put bila je u tren oka njegova. Saxon su ponovno isporučili koncertni spektakl koji ne zna razočarati. Ruku na srce. Mogu li Saxon uživo uopće razočarati? Pa, jedino što se tiče predvidljive set liste, koja se ekstremno rijetko mijenja već zadnjih nekoliko godina. Obvezne i kultne pjesme željeznog repertoara te tri nove na početku koncerta počevši s uvodnom Batttering Ram, kojoj su društvo pravile Sacrifice te Let Me Feel Your Power. Inače su ostatak set liste činile još: 20.000 Feet, And the Bands Played On, Motorcycle Man, Solid Ball Of Rock, Dallas 1PM, Power Andf The Glory, Heavy Metal Thunder, 747 (Stranges In the Night), Strong Arm of The Law i naravno nadobvezni završetak s Denim And Leather, Princess of the Night te Wheels of Steel. Svakako je tu bila i The Eagle Has Landed (inače konstrukcija orla ne bi našla svoj pravi smisao, ili ipak?) I? »Crusader« odsviran kao druga skladba bisa, iako bi je do tog sata večeri konkretno opijeni dio publike htio čuti odmah! Gdje su Saxon ovaj put zaboravili skladbe albuma »Innocence is no Excuse« i »Destiny«, još uvijek zna samo vrag.
Jedno od najzanimljivijih događanja prvog dana festivala u program su donijela i bivša gitarista Mercyful Fate Hank Shermann i Michael Denner, koji su se kao Denner / Shermann zakleli da će slušatelje nagraditi i izvedbom Mercyful Fate klasika koje pristaše ove kultne danske heavy metal postave već dugo nisu čuli uživo. Bend je u ekipu na vokalnu poziciju primio američkog pjevača Seana Packa (The Cage), na bas gitari Shermannu i Dennerju pomagao je basist Marc Grabowski, a na bubnjevima kultni Snowy Shaw. Bend je za razliku od očekivanja izvodio pretežno materijal novog EP-a »Satan’s Thomb« i prvijenca »Masters Of Evil«. Publika je tako dosta čekala do prve Mercyful Fate točke, kad je kvintet odrezao Black Funeral te nastavno iza nje još Curse of Pharaohs te Into the Coven. Opet skok natrag na svježe autorsko djelo do samog vrelišnog završetka, koji su zaključili gotovo zahtijevani Mercyful klasici A Corpse Withouth Soul te Evil. Osjeti se da Shermann i Denner već niz godina nisu nastupali zajedno. Tijekom koncerta djelovali su vrlo kruto i zapravo nepomično, pa je glavninu pozornice za svoj performans iskoristio odlični Sean Pack sa scenskom opravom zbog koje si pomislio da je na pozornicu stupio sam samcati Rob Halford (Judas Priest). Denner i Shermann će svoje nastupe naravno u budućnosti stupnjevati u smislu nadogradnje same koherencije, ali i uigranosti. To je sigurno. Novi odličan autorski materijal otvara im vrata za uspješan nastavak zrelog razdoblja njihove stvaralačke karijere. Kult Mercyful Fate je dakle načas ponovno oživio.
Završni nastup prvog dana festivala pripao je brazilskim velikanima ekstremnog metala Sepultura, koji su ove godine objavili jedan od najzanimljivijih albuma svoje karijere naslovljen »Machine Messiah«, kojim su dokazali da još nisu rekli zadnju. Bend sam zbog opće iscrpljenosti ovaj put propustio, ali Sepultura su i u novim vremenima još uvijek jamstvo ludih nastupa. To su dokazali bezbroj puta. Vjerojatno ne treba posebno nagađati da su Sepultura u repertoar uvrstili kultne klasike predvođene Teritory, Arise, Refuse/Ressist. Tko još uvijek nije dobio dovoljno dnevnog treska i prasketa, zasigurno si je dodobra razmrskao glavu uz ekstremne i nezaboravne death i thrash zvukove jedinstvenih Sepultura.
Galerija slika
