Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Balingen /Messegelände / Njemačka
Datum koncerta: 12.07.2018
Broj posjetitelja: 12.000
Počeo je prvi dan novog Bang Your Head!!! festivala. Jubilarnog. Dvadesetog po redu. Stari znanci na starom mjestu. Zapravo sve isto. Sve ostaje isto. Baš kao svake godine. Dvije pozornice, jedna golema, na otvorenom, druga u dvorani Volksbanksmesse, koja se nalazi odmah pokraj. U pola dvanaest krenulo je ozbiljno. Na pozornici su stajali švicarski hardrockeri Black Diamonds, koji su uskočili u satnicu u zadnji čas, umjesto grupe Kickin’ Valentina. To je ujedno bila i jedina zamjena u cijelom programu ovogodišnjeg izdanja festivala Bang Your Head!!! Švicarci su poznati po tome što su kroz povijest isporučili podosta vrlo zanimljivih sastava, od Celtic Frost do Coroner, a ni s hard rockom nije puno drukčije. I tu su znali i znaju briljirati (Krokus, Gotthard, China,…). Black Diamonds idu istom hard rock ostavštinom, daju na sebe malo glama, ali ipak je ono što se računa glazba. Kvartet izvrsno funkcionira, možda ih je velika pozornica malo »pojela«, jer je pjevač Mich naoružan i gitarom pa mora cijelo vrijeme paziti na ritam. Ali kako god. Gitarist Dee i basist Andi donijeli su više scenske aktivnosti stalnim trčanjem i podgrijavanjem publike te sanirali statičnu poziciju pjevača. Bend koji ne djeluje dugo ima u džepu dva studijska albuma i, nećete vjerovati, već i koncertni album. Repertoar je tako bio sastavljen od albuma »Perfect Sin« i aktualnog »Once Upon A Time«, a s pozornice su odjeknule We Want to Party, Romeo & Juliet, Judgement Day, I’ll Be Ok, Love, Lies, Loneliness, Pieces of a Broken Dream, Thrillride, Vampires of the Night i Hands of Destiny. Za kraj su Black Diamonds začinili izrazito uvjerljiv i samouvjeren nastup Chuck Berryjevom Rock N’ Roll Music. Tko je čekao recimo Crazy Lixx, s Black Diamonds dobio je vrlo lijep uvodni doček.
Šesto posebno atraktivno ispao je sljedeći bend. Burning Witches iz grada Brugg. Također Švicarke. Isključivo ženski kvintet djeluje od 2015., prošle je godine izdao istoimeni studijski prvijenac, koji je i na veliko predstavljao u svom tričetvrt satnom nastupu. Što sve žene mogu izvući iz sebe kad se late sviranja heavy metala, dovoljno je vidjeti na koncertu grupe Burning Witches. Spandex, otrovne frizure i naravno sama poza i scenska igra. Pjevačica Seraina Telli svojom je eksplozivnoš¸u doslovno dominirala. Razvija nevjerojatnu vokalnu snagu kojom autoritativno zapovijeda u svakom trenutku nastupa. Pozornica im je bila premala. Bend se ove godine pojačao gitaristicom Sonijom Nusseldwer, koju zbog izgleda i građe ne zovu uzalud »Anubis«. Mršava i visoka cura, s prstima kao pauk i nevjerojatnom tehničkom izbrusenoš¸u i savršenstvom. Burning Witches su odsvirale: Metal Demons, We Eat Your Children, Creator of Hell, Creatures of the Night, Bloody Rose, Save Me, Black Widow, Holy Diver (orig. DIO) i zaključile koncert skladbom Burning Witches. Izvanredna usklađenost, odličan zvuk, izvedba. Sve. Cure se zimi 2019. upućuju na zajedničku turneju s Grave Digger. Nakon ovakvog nastupa kakav smo doživjeli u Balingenu, nije suviše predvidjeti da će im na turneji krasti koncertne nastupe.
Eclipse su stari znanci festivala Bang Your Head!!! Tu su nastupili već i prošle godine. Djeluju gotovo dvadeset godina, ali trebalo im je prilično dugo za uspješan proboj na međunarodnoj sceni. Njihov prijelomni album »Blead And Scream« konačno ih je tamo smjestio 2012. Slove kao veliki perfekcionisti, drže se AOR revitalizma, tošnije melodičnog rocka na »skandinavski« način, ali pritom ne štede decibele. Većina rifova izrazito je čvrsto opasana i bez srama se zaigrava s heavy metalom. Ekipu vodi vrhunski skladatelj, producent, multiinstrumentalist, pjevač i naposljetku aranžer Erik Martensson. S njim je od osnutka grupe izvrsni gitarist Magnus Henrikkson, na bubnjevima je Magnus Ulfstedt, koji je prije u grupi svirao bas, a mjesto basista od 2015. zauzima Phillip Crusner. Prema očekivanju. Izvrstan nastup. Energija, samouvjerenost, uigranost. Sve je konce držao u rukama, očekivano, vokalist Erik Martensson, koji je ponovno oduševio svojim prodornim karizmom, načinom na koji zna povući publiku na svoju stranu da ga slijedi. Ukratko, svojom zaraznoš¸u i naravno uvjerljivim vokalnim karakterom. Bend u arsenalu ima izuzetno snažne skladbe s hipnotički ultra-zaraznim refrenima i Eclipse su opet punokrvno planuli. Prihvatili su se izvedbe posljednja tri albuma pa su redom nanizali sljedeće skladbe: Never Look Back, Blood Enemies, The Storm, Wake Me Up, Stand On Your Feet, Jaded, Black Rain, Battlegrounds, The Downfall of Eden i I Don’t Wanna Say I’m Sorry.
Žur i vedrina posvuda. Zadržani i pri dolasku sljedeće grupe na pozornicu. Nakon Šveđana došao je red na Fince. Reckless Love. Izvrsni glam metal i glam rock revitalisti iz grada Kuopio. Kao sunarodnjaci Santa Cruz iz Helsinkija. Dobri kolege, imaju iza sebe zajedničku turneju, a Reckless Love su u to vrijeme izdali svoj četvrti i ujedno posljednji studijski album »InVader«. Kvartet spretno nakićen, ali bez šale. Oštro isklesan. Nabrušen. Opet je dominantna uloga pripala vokalistu. Olli Herman s bujno natapiranom frizurom. Otrovnim vrištanjem, neprestanim koketiranjem. Sprijeda dosta cvilećih djevojaka koje su došle uživati u liku vitkih momčića. I Reckless Love su svom žestinom održali visoku razinu već odrađenih koncertnih nastupa i opravdali svoje mjesto u programu. Revitalizam savršen i izbrusen. Dosta zahvala za inspiraciju duguju i Def Leppard, a ako ste ljubitelji sastava CrashDiet, H.E.A.T., itd…, onda ćete brzo posvojiti i Reckless Love. Bend je sastavio set listu iz sva četiri studijska albuma i odsvirao: Animal Attraction, So Happy I Could Die, We Are the Weekend, Monster, Beautiful Bomb, Edge of Our Dreams, Scandinavian Girls, Badass, Born to Break Your Heart, On the Radio, Night on Fire, a koncert zaključio nadasve vruće, izvedbom hita Hot.
Škotski Alestorm izazvali su snažan zaokret na festivalskom prostoru. Imaju krepak broj sljedbenika. Ali to se ne može usporediti s onim što Alestorm izvuku iz publike na nastupima u Tolminu (Metaldays festival). Nešto starija klijentela ipak prednjači na Bang Your Headu!!!, pa nije bilo toliko vratolomnih kamikaza, svakako i bez napuhanih rekvizita, osim kojeg mača ili sjekire,.. Iako su upravo Alestorm s napuhanom patkom dio tolminskog folklora prenijeli na svoju aktualnu i novu turneju »No Grave But Sea«. Zapravo je bend postao prilično samoparodičan, ali njihova mjestimice već posve bizarna zafrkantičnost neprestano pali. I u tome se Alestorm jednostavno ne suzdržavaju, jer im to donosi sve nove i nove sljedbenike. U pozadini pozornice nalazi se transparent s dvije banane iz kojih proviruju guščje glave. Njihova »pijana« ekspedicija na Balingen ovaj je put isporučila repertoar sa skladbama: Keelhauled, Alestorm, Mexico, The Sunk’n Norwegian, Nancy the Tavern Wench, Rumpelkombo, Hangover, Captain Morgan’s Revenge, Drink in Fucked With an Anchor. Klišej power metala s povremenim folk ukrasima podigao je prodaju piva na prostoru festivala. Alestorm su doista nesuzdrživi. Vrata su im posvuda otvorena, imaju izuzetnu kilometražu i zato iskustvo. Pogotovo kad je riječ o vladanju pozornicama. Lik vođe i pjevača Christophera Bowesa, koji inače svira klavijature u GloryHammer, sam po sebi ostaje prva adresa koja te tjera u prasak smijeha. Čovjek je privlačio pozornost i bijelom majicom na kojoj piše: »I Got Lost in the Gay Dolphin«, a inače je uvijek iznova zadirkivao klavijaturama tipa »Modern Talking«, koje ga ipak povremeno toliko ometaju da pri pjevanju rado promaši koji ton, a katkad i sklizne iz idealne vokalne linije. Ali to nije važno. To je naime dio »folklora« grupe i tako treba biti. U 2018. djeluje kao da grupi ne može poći ništa po zlu. Jašu na golemim valovima i penju se još više. To su potvrdili deset dana kasnije, kad su nastupili na festivalu Metaldays u slovenskom Tolminu.
Pretežno meke tonove do pet popodne prvog dana festivala konačno su bez milosti prekinule američke legende thrash metala San Francisco Bay Areae Exodus. S povratnikom Zetrom na vokalu, Exodus su konačno opet oni pravi. No dobro. Naravno, nedostaje Gary Holt, koji kao dio sastava Slayer već dulje vrijeme nema vremena za stare kamerade. Kako god, gitarski tandem Kragen Lum i Lee Altus (u majici Scorpions – kakvo »skrnavljenje« za pravog thrash metal »die harda«) sam po sebi izaziva slinjenje. Nakon snimljenog uvoda Call to Arms, bend je djelomično prešao u izvedbu Funeral Hymn, a zatim uvodni dio prelio u novu Blood In, Blood Out s istoimenog i ukupno desetog studijskog albuma koji je izišao 2014. Brzo prolazi vrijeme, dečki, kad ćete snimiti novi? To i nije važno, bend koji je osnovan davne 1979. ostavio je u osamdesetima neizbrisiv trag albumom »Bonded By Blood«, a repertoar opteretio upravo skladbama s tog albuma: A Lesson In Violence, And Then There Were None, Deliver Us To Evil te završnim šrapnelom Strike of the Beast. Tome dodaj Parasite s albuma »Pleasures of the Flesh« i »Fabulous Disaster« standard koji nikad ne nedostaje na pravoj Exodus set listi, to jest Toxic Waltz, i svi odgovori leže kao na dlanu. Exodus su nepokolebljiva utvrda najpravovjernije škole thrash metala i njegovi prvi branitelji ostaju i u 2018. Zetro je nevjerojatan komičar, a istodobno zna pokazati i svoj pravi »badass« karakter neobuzdanog razbojnika. Vokalno stare skladbe savršeno funkcioniraju sa Zetrom. Ljudi su se kidali i jasno je da je riječ o koncertu na kojem su među sudionicima moguće i ozbiljne ozljede. Dosta je ljudi nakon koncerta tražilo komade odjeće i obuće, a autor ovog teksta ne trzalice, nego svoj sat. Mosh pit na mosh pit. Zetro je to zahtijevao. Zahtijevala je to energija izuzetnih rifova, izuzetne agresije koju su, poput kasetnih bombi punih napalma, sve vrijeme posipali nad Balingenom Exodus. Bend nije zaobišao ni jednu izuzetno dobru studijsku ploču »Tempo Of The Damned« (2004), kad se prihvatio točke Blacklist. Kao rečeno. Legende koje i na pozornici ostaju velike legende. Otrovni valcer i ekspresna poštanska dostava ravno u pakao! Beskompromisno. Nadajmo se njihovu što skorijem povratku u Europu. Na klupske špile, naravno!
Nije više novost da je prethodnog dana ovdje održan warm up šou. Svojim su ga koncertom otvorili Blood God. No sljedećeg dana u dvorani Volksbankmesse isti su Bloodgod promijenili odjeću i glazbeni stil te se tako pretvorili u trio Debauchery. Staroškolske AC/DC i Accept rifove zamijenila je neka verzija death metala, naravno s jasnim uporištem u staroškolskim ritmovima, ali i rifovima. Death’n’roll. Pozornica puna lubanja, a trio premazan crvenilom koje naravno izaziva dojam potpune okrvavljenosti, nekrofilije, zombilacije, mirisa truleži. Bend se u svom kićenju na neki način poigrava i opravom Rammsteina. Izazivaju dojam bizarnosti. Stuttgartski trio dakle, koji je donio izuzetno osvježenje izvrsnim nastupom, počevši s Warmachines at War, pa u nastavku Wampire Holocoust, Zombie Blitzkrieg sve do izuzetno uvjerljivog i neumoljivog uništavanja kroz završni dio koncerta, kad su se redom izvrstile Blood for the Blood God, Thunderbeast i Demonslayer. Koncert smo pogledali samo djelomično, jer se preklapao s Fincima Amorphis.
Amorphis su ove godine izdali izvrstan novi studijski album »Queen of Time«, a njihov jednosatni nastup bio je ujedno i izvrsna prilika za njegovu promociju. Tako su odsvirali čak pet skladbi s njega. Taj album doista zaslužuje snažnu predstavu. Bend na pozornici održava izvrsnost, profesionalnost i izvedbeno savršenstvo. Ništa im ne ide krivo. Sve je točno proštudirano i dovršeno. Esa Holopainen privlačio je pozornost i majicom Rush »2112«, iako je većina fokus naravno usmjeravala na vokalista Tomija Joutsena, koji je nosio majicu Grave. Možda je najviše smetala pozerska narav povratnika i basista Oppuja, ali inače bez zadrške, nad novim izuzetno uvjerljivim nastupom grupe. Joutsen je growlove i čiste vokale odradio potpuno briljantno, bend je isporučio izuzetnu uigranost, super zvuk i već gotovo rutinsko scensko osjećanje te komunikaciju. Amorphis su na koncertu odsvirali sljedeći repertoar: The Bee, The Golden Elk, Sacrifice, Silver Bride, Bad Blood, Wrong Direction, Heart of the Giant, Against Widows, The Castaway, Daughter of Hate, Death of a King te House of Sleep.
Uz imena Peter “Peavy” Wagner (vokal, bas gitara), Manni Schmidt (gitara), Christos Efthimiadis (bubnjevi), poznavatelj njemačke heavy metal scene rekao bi da je to Rage u razdoblju djelovanja između 1988. i 1994. Zapravo Rage nikad nisu raspali. Sviraju cijelo vrijeme, ali Peavy uz sebe u Rage ima posve drukčiju postavu. No sa svojim starim kompanjonima Manninjem Schmidtom i Christosom Efthimiadisom još uvijek zajedno staje na pozornicu. Povremeno, ali ipak. Kao Refuge. I ta ekipa svira ostavštinu grupe Rage s prijelaza osamdesetih u devedesete. Ali to nije sve. Ista je ekipa ove godine izdala i album s posve novim materijalom »Solitary Men«. Bend je dobio krepku minutažu, sat i dvadeset minuta. U dvorani su nastupili. Prije svega je bilo lijepo opet vidjeti na pozornici izvrsnog gitarista Mannija Schmidta, koji je desetljeće karijere proveo i u Grave Digger i uvijek impresionirao domišljatim gitarskim frazama te posebno odličnim solažama. To je ove godine bio jedan od rijetkih koncertnih nastupa grupe, i uop¸e prvi. Zato je bila riječ o ekskluzivi. Da ti odsviraju Rage klasike Shame on You (uvodna), pa Solitary Man, Invisible Horizons Baby, I’m Your Nightmare Power and Greed Mind Over Matter, koju Rage zapravo danas više ne sviraju, i ostale Rage komade, poput The Missing Link, Nevermore i naravno najpoznatije, to jest Don’t Fear the Winter, za pravog Rage fana je prava mini fantastika. Dvorana je bila konkretno popunjena. Možda zbog kasnog sata, a i zato što grupa ne nastupa redovito, mogao se čuti koji šuf i kiks, ali inače prelijepa avantura u vremena starih Rage. Bend naravno nije štedio ni posve novi materijal pa je uključio skladbe: Summer’s Winter, The Man in the Ivory Tower, Hell Freeze Over i From the Ashes, koje ne donose nikakav stilski otklon od klasičnih Rage dana, zato su se briljantno nadovezale na Rage repertoar željeznog podrijetla.
Nažalost, nastup Refuge preklapao se s Doro, koja je dobila (zanimljivo) čak petnaest minuta kraću minutažu od Refuge i trebalo je požuriti prema glavnoj pozornici, gdje se natrpala publika. Njemačka kraljica metala Doro Pesch, koja je sa svojom pratećom ekipom prošle godine nastupila na festivalu Metaldays, inače je česta gošća na Bang Your Headu. Ovaj je put izvela gotovo 100% set liste čistokrvnog Warlock materijala, a negdje na sredini koncerta ubacila je dvije autorske skladbe, All For Metal (s nadolazećeg novog studijskog albuma) i stariju Burn it Up. Inače Warlock do kosti, od otvaračke Earthshaker Rock, preko I Rule the Ruins, pa Burning the Witches, True As Steel, East Meets West, Für Immer, Hellbound, obrade Breaking the Law (Judas Priest) te završnog vrhunca s All We Are i Metal Tango. Doro je Doro. Karizma bez premca. Svojom pojavom i posebnim nastupom opet je naišla na izuzetnu potporu publike, koja je cijelo vrijeme sudjelovala s grupom i pjevala stihove. Njemačka publika stvara ekstatičan osjećaj. Uvijek. Zato vrijedi pravilo da njemačke bendove treba gledati u Njemačkoj. Tamo naime raspoloženje na koncertu doseže najveći domet. Doro je tu naklonost i nevjerojatnu potporu dodatno iskoristila, a bend se prihvatio i skladbe Raise Your Fist in the Air s autorskog albuma »Raise Your Fist« (2012). Žur! Doro je doma u Balingenu!
U dvorani je sat i pol minutaže pripalo izvrsnim death thrash metalcima iz SAD-a Skeletonwitch. Bend koji je na sceni petnaest godina i sa šest studijskih albuma u džepu upisao se u srca ljubitelja prvoklasnih rifova, odličnih solaža, za koje se brine gitarski dvojac Scott Hendrick i Nate Garnette, kvalitetnih albuma te nastupa. Nedavno su promijenili pjevača Chancea Garnetta za Adama Clemansa i mnogi su mislili da Skeletonwitch ne će više biti oni pravi. Novi album »Devouring Radiant Light« zanimljivo je izišao upravo u međuvremenu. Dakle, u danima nakon nastupa na festivalu Bang Your Head!!! i tik prije nastupa grupe na festivalu Metaldays, gdje smo dakle grupu ovog ljeta na pozornicama uhvatili čak dvaput. Bend je dakle već duboko u predstavljanju novog albuma, prvog s novim pjevačem i, što je najvažnije, vrlo dobrog novog albuma, koji je smislen nastavak EP-a »The Apothic Gloom«, kojim su otvorili koncert (skladba Red Death, White Light). Inače su spomenuta dva svježa izdanja činila glavninu cjelokupnog repertoara, a uz to grupa nije zaobišla prethodnika »Serpents Unleashed«, kad je ubrzo na početku odsvirala I Am of Death i tim albumom i zaključila koncert (završne This Evil Embrace, Beneath Dead Leaves). Odlična komunikacija, nevjerojatna nazubljenost, fokus, samouvjerenost i snaga. Ponosno je i godilo što se u programu konačno našao opet američki sastav koji se izdašnije oslanja na stare smjernice thrash metala i oplođuje ga zlokobnim death metalskim strukturama. Bend nije zaobišao ni starije Beyond the Permafrost, The Horryfying Force (Desire to Kill) te Gorge Upon My Soul i Crushed Beyond Dust. Pogubno i do kraja toksično vrenje (i prženje)!
Europe su prošle godine izdali fantastičan novi studijski album »Walk the Earth«, koji piscu ovog članka nikako nije htio i htio izaći iz CD playera. I Europe su već stari znanci festivala Bang Your Head!!! Ovaj su put na njega stigli u ulozi glavnih nositelja prvog dana festivala. Pripremili su i festivalsku set listu. Samo je uvodni dio pripao posve novim skladbama Walk The Earth i The Siege, a zatim prebacivanje na mega hit Rock the Night i senzaciju Scream of Anger, kojoj je, nakon Last Look At Eden, društvo pravila još jedna skladba s albuma »Wings Of Tomorrow«, Wasted Time.
Odlučno dominira Joey Tempest, kojeg je cijela pozornica puna. I kad se glavni reflektorski snop uzdigne na Johna Noruma (tijekom solaža), i Tempest se brzo postavi uz bok Norumu. Poskočna figura koja prekipijeva od energije. Zabavan se događaj dogodio već na samom početku, kad je Tempestu crknuo mikrofon, i to upravo dok je bio na catwalku. Tada je do Tempesta, koji nije ni primijetio da mu mikrofon više ne radi, dotrčao tehničar i doslovno se postavio ispred njega. Kad je Tempest shvatio što se događa i s tehničarom zamijenio mikrofone, privoštio si je bezbrižnog čovjeka tako da ga teatralno više nije pustio u backstage i zagradio mu pristupe, pa tehničar nije mogao proći mimo Tempesta. Novi izvrstan nastup ne samo Tempesta, koji osvaja svojom karizmom i zaraznim šarmom, nego cijele ekipe nevjerojatno iskusnih starih mačaka i protagonista najfinije verzije klasičnog skandinavskog hard rocka, koji je kročio stopama Deep Purple, Thin Lizzy i Rainbow. Norum je kralj hard rock gitare. Opet je zapanjio svojim perfekcionizmom, nevjerojatnom osjećajnošću pri izvedbi solaža i ostalih sitnih detalja koji krase njegovo sviranje i među svjetskim gitaristima ga postavljaju na posebno mjesto. Europe su grupa koja te odmah povuče na svoju stranu. Uz izuzetan scenski karizmu i prisutnost, tu je naravno glazbeni katalog izuzetnih hitova, među koje su ovaj put ubacili i baladu Carrie, a društvo su joj pravili: Superstitious, Cherokee i naravno nezaboravni i željno očekivani The Final Countdown, kojim su Europe zaključili koncertni šou na festivalu Bang Your Head!!! Iz razvikanog albuma »The Final Countdown« silno je godila i integracija skladbe »Heart of Stone«. Iz novijih, to jest »Bag Of Bones« i »War Of Kings«, redom su se izvrstile još Firebox, pa Hole in My Pocket te War of Kings. Bend je set listu sastavio s vrlo spretnom profinjenošću. Prepredeno. Bila je puna mini vrhunaca i naravno s finalnim krešendom upravo na kraju, to jest izvedbom orkanskih hitova. Izuzetan nastup. Odličan šou. Grupa za koju se nadajmo da će još dugo kraljevati na pozornicama, a prije svega uz ovakvu inspiraciju kakvu pokazuje aktualni »Walk the Earth«, nastaviti i sa snimanjem novih studijskih albuma. Europe su tako s perjanom lakoćom opravdali ulogu favorita prvog dana festivala.
Večeri pak još dalje nije bilo kraja. Rajanje se preselilo u dvoranu. Tamo su na pozornici stajali Amaranthe. Neka vrsta ružnog pačeta metala(?), gdje čuješ sve u jednom. Čak i minestru. Od metalcorea do death metala i (ne želite čitati) popa. S tri vokalista pa čak i hip-hop trikovima. Ženski vokal unosi operetnost, a tu su još i dva muška vokala. Jedan je čist, drugi grča. Kao da u sladoled staviš malo ulja ili u salatu alkohola. Kao rečeno. Dosta glazbene mješavine koja je autora ovog teksta konačno toliko zbunila da je pobjegao iz dvorane. Čovjek se samo čudi kako masa pada na takve jeftine trikove u glazbi.
Znatno više opipljive glazbene supstance u nastavku su ponudili finski prvaci melodičnog death metala Insomnium, koji su stali na pozornicu tek u jedan sat iza ponoći. Oni su odsvirali cijeli aktualni album »Winter’s Gate«, a u set listu dodali starije točke, i to: The Primeval Dark, Mortal Share, Revelation, Where the Last Wave Broke, The Killjoy, One for Sorrow i While We Sleep. Insomnium su imali slobodne ruke da sviraju do pola tri ujutro. Četvrtak je bio idealan za sve koji vole ovu grupu i trenutno su na odmoru. Dakle školarci i studenti. Zapravo mlada garda metalaca. I ta garda uglavnom podupire grupu. Moj mozgovni procesor u to je vrijeme pokazivao prve greške u radu, pa je bila nužna obnavljajuća kirurgija u smislu okrepljujućeg sna i slušanja ELP albuma »Brain Salad Surgery«. Vjerujem da je na Insomnium bilo vrlo vruće, a grupi ćemo se odužišti prvom mogućom reportažom čim to bude moguće. Do tada se možete utješiti aktualnom, kad su Insomnium, krajem ovogodišnjeg ožujka, nastupili u Ljubljani.
Galerija slika
