Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Messegelande / Balingen / Njemačka
Datum koncerta: 26.06.2009
Broj posjetitelja: 20000
Cijena karte: 85,00€ (cijena dvodnevne ulaznice)
Drugi dan festivala nije počeo ništa baš ružičasto. Već ubrzo nakon što sam se negdje oko dva ujutro ušuljao u šator, počelo je kapati s neba. Isprva nedužno. Čak je i prestalo. No kad je nad prizorištem svanuo novi dan, nebo se otvorilo. Kiša naprosto nije htjela stati. Do deset sati prijepodne tlo u kampu već je bilo konkretno razmočeno pa smo već veselo “brodili” po blatu. Točnije rečeno, u 10 sati četvero preživjelih Slovenaca dopotpuralo se pod pozornicu i? Imali su što vidjeti! Ni ostalih nije baš bilo puno pod pozornicom. Možda samo 200. Svi odjeveni u konfekciju raznih PVC navlaka. Lilo je, nebo je bilo potpuno zatvoreno sa svih strana. Velika šteta, jer prva skupina je…
| Cloven Hoof: 10.00 – 10.40 |
…nekadašnja navjestiteljica proljeća s početka osamdesetih, kad je na tlu Velike Britanije puknuo novi val heavy metala. Cloven Hoof (u prijevodu bismo tu kombinaciju riječi mogli upotrijebiti u kontekstu parnoprstih papkara) skupina je koja se 1990. raspala, a oko 2000. ponovno okupila. I od tada ih je uz malo sreće opet moguće sresti na pozornicama. RockLine je njihov koncert pogledao već u Brescii prije dvije godine i Cloven Hoof su ostavili izniman dojam već tada. Skupina je u međuvremenu ojačala svoje redove dodatnim gitaristom Christianom Hortonom i prerasla u kvintet. Isto tako su iznenadili dotjeranim, obnovljenim izgledom. Navukli su uske kožne jakne bez rukava, uske crne kožne hlače, kao i spandex te opremu konkretno “obljepili” raznoliko oblikovanim metalnim dijelovima. Na pozornici su razvukli veliki transparent s logotipom i engleskom (ne britanskom!) zastavom. Dakle, slika kakva treba biti. A zvuk? Još sumnjate?
Zanimljivo je da je skupina nakon albuma “Eye Of The Sun” (2006) potpuno restrukturirana. U postavu su se vratili Jon Brown (bubnjevi) i jedinstveni pjevač Russ North, a gitarske dužnosti preuzeo je Ben Read. Samo basist Lee Payne jedina je figura koja u postavi neprekidno ostaje još od osnutka skupine. “The Definitive Part One” (2008) album je na kojem su Cloven Hoof u postojećoj postavi (minus Horton) iznova snimili neke stare skladbe sa svojih klasičnih albuma. Ako ste poznavali barem tu ploču, bio vam je poznat i materijal koji su izvodili uživo. Koncert su otvorili skladbom Inquisitor (“Eye Of The Sun”, 2006), a u ostatku (više nego prekratkog) koncerta oživjeli klasike Nova Battlestar, Mutilator, Return Of The Passover, Road Of Eagles, Gates Of Gehenna. Tijekom Road To Eagles Russ je publici predstavio članove ekipe Cloven Hoof.
Cloven Hoof danas ostaju (po izgledu i stilu) više n.w.o.b.h.m. nego bilo koji Iron Maiden. Skladbe posjeduju sve osnovne elemente jedinstvenog britanskog pristupa koji je vladao u metalu u prvoj polovici osamdesetih. Uz to su izuzetno uigrani, North je i danas zadržao vokalnu snagu u najvišim registrima. Osim toga, osjeti se da su iskusni stari mačkovi koji točno znaju što je scenska igra – kretanje, uz fenomenalnu izvedbu materijala. Mnogo trčanja pojačalo je dinamiku koncerta. Cloven Hoof su iz svog nastupa, s obzirom na vremenske prilike, izvukli maksimum. Doista može biti žao svima koji su i dalje hrkali u kampu ili se stiskali u nekom suhom kutku šatora da ih ne smoči kap kiše. Uskraćeni su bili za stvaranje jedinstvene n.w.o.b.h.m. magije, koja je dočarala onaj (davno zaboravljeni) neukroćeni zamah, vjeru, zanos! Sve to pratilo je rana osamdeseta. Vrijeme kad je heavy metal još bio mlad. Zapravo su Cloven Hoof predstavljali veliku atrakciju ovogodišnjeg Bang Your Head!!! festivala. Pripazite se. Ove godine izlazi njihov posve novi studijski album “Trone Of Damnation”, prvi nakon 20 godina, otkad je izašao “A Sultan’s Ransom” (1989)!
| Laaz Rockit: 10.50 – 11.35 |
Ako je Velika Britanija imala svoj novi val, Amerikanci su s blagim faznim zakašnjenjem od dvije ili tri godine počeli njegovati svoju kalifornijsku Bay Area scenu. Jedni od najranijih predstavnika tog pokreta naravno su i Laaz Rockit. Metalu su dodavali još više agresije i brzine te mu oduzimali melodičnu komponentu. To su bili začeci thrash metala. Laaz Rockit su na pozornici odjeveni posve drugačije od svojih prethodnika iz Velike Britanije. Obične isprane crne majice, iznošene crne traperice,… dakle posve neupadljivo. Ali nešto su Laaz Rockit zadržali: zbivanje na pozornici izuzetno je atraktivno. Zapravo su Cloven Hoof u cijelosti vratili loptu. Koncert su otvorili prvom skladbom najnovijeg albuma “Left For Dead”, koji je izašao prošle godine, i na njemu ustrajali i dalje s Delirium Void i Erased. Unatoč tome što je za vrijeme koncerta Laaz Rockit na festivalu najjače padala kiša, broj ljudi pod pozornicom znatno je porastao. Thrash metal je danas ponovno vrlo popularan, a zbog lijepog broja thrash metal sastava na ovogodišnjem BYH festivalu i publika je bila snažnije zastupljena obožavateljima tog žanra. Prvu slatkicu skupina je ispalila skladbom Last Breath s klasičnog albuma “Know Your Enemy” (1987), što je mnogina gromko pozdravila i prepustila se njihovu rezanju. Čak je i Michael Coons s uvijenom frizurom uglađenog Rogera Daltreyja (The Who) samo odmahnuo rukom i pljunuo na to da će se večeras u Balingenu okupati na kiši.
Laaz Rockit su stupnjevali svoj 40-minutni nastup i razveselili mnoštvo osobito pri kraju, kad su odsvirali Forced To Fight s prvijenca “City’s Gona Burn” (1984) te dolili ulja na vatru skladbom Fire in The Hole s “Annihilaton Principle” (1989). I Laaz Rockit su predstavili vatrenu smjesu nepopustljivog staroškolskog thrashiranja, nakon kojeg su svi u publici hvalili njihov nastup. Na žalost na kiši, ali po prikazanom, s velikim obećanjem, velikog povratka na scenu!
| Powerwolf: 11.45 – 12.30 |
Manje zanimljiv nastavak festivala, ali ne manje kvalitetan, uslijedio je kad je na pozornicu stupio power metal sastav Powerwolf. Riječ je o njemačkoj skupini koju je osnovao dvojac braće Charlesa i Matthewa Greywolfa i kojoj na pozornici zapovijeda rumunjski pjevač Atilla Dorn. Dakle, do ideje o uključivanju rumunjskog nasljeđa bajki i priča o vampirima i vukodlacima u stihove propovijedi skupine nije vodio dug put. U šest godina skupina je izdala tri albuma, najnoviji među njima “Bible Of The Beast”, u travnju ove godine. Njega je skupina temeljito predstavila i tijekom nastupa u Balingenu. Powerwolf su vrlo popularna skupina kod kuće, a pod pozornicom ju je poticalo konkretno mnoštvo, osobito mlađih metalskih glava, koje nije bilo briga što s neba i dalje nemilosrdno lije.
Generičnoj zamisli skladbi Powerwolf pokušavaju umaći dotjeranom scenskom igrom, teatralnim šouom o kojem se brine Atilla, koji među ostalim nazdravlja mnoštvu kaležom krvi, čita sotonske stihove iz zaprašenih knjiga i slično. Tome pripadaju obvezna oslikavanja lica u crno-bijeloj kombinaciji, koja bi trebala pokušati dočarati stvarnost zombijevskih rituala. I Powerwolf su pokazali snagu i suverenost nastupa. Manje zanimljivi su upravo zbog opće poplave takvih skupina koje inspiraciju za metal crpe među ostalim i kroz virtualni svijet scenarija raznih računalnih igrica. Ponajprije podsvjesno udaljavaju slušatelje tim principima od biti. Istraživanja vjerodostojnosti njihova autorskog materijala. Dio koncertnog nastupa Powerwolf iskoristio sam za uživanje u ručku u obližnjoj dvorani Volksbankmesse. No ta hrpa na tanjuru na prvi je pogled podsjećala više na zatvorenički obrok ili slične dosjetke iz animiranog stripa Alana Forda. Isto tako vrijedilo je iskoristiti “autogram” satić s Cloven Hoof, gdje sam i sam pristavio svoj lončić!
| Driver: 12.40 – 13.30 |
Taman na vrijeme! S prikupljenim Cloven Hoof autogramima, već dobrano buđav i trunuo na kiši, otisnuo sam se natrag pod pozornicu na američku “super” postavu Driver. Vokal Roba Rocka i danas u heavy metalu predstavlja jedan od najizrazitijih melodičnih vokala, koji se mogu mjeriti s najvećim pjevačima poput Geoffa Tatea, Robа Halforda, Brucea Dickinsona. Ako mu dodaš gitarista Roya Z-ja, čovjeka koji je postao poznat ponajprije zbog bliske suradnje s pjevačem Iron Maidena Bruceom Dickinsonom u razdoblju kad se Dickinson posvetio samostalnoj karijeri, pa odličnog Impellitterijeva klavijaturista Eda Rotha te ritam sekciju Aarona Samsona (bas gitara) i Butcha Carlsona (bubnjevi), to je formula koja donosi zajamčen uspjeh. Postava je zapravo svojevrsni nastavak postave Driver, za koju je Rob Rock dobio inspiraciju nakon što se 1986. pojavio na M.A.R.S. “Project Driver” u odličnom društvu koje su činili Tony MacAlpine (gitara), Rudy Sarzo (bas) i Tommy Aldridge (bubnjevi). Driver su se kao skupina pojavili krajem osamdesetih s vezom kreativne jezgre Rob Rock – Roy Z, izdali 1990. EP s pet skladbi i raspali se jer za to jednostavno nije bilo vremena. Tako se skupina prošle godine ponovno okupila, izdala album “Sons Of Thunder” i krenula svijetom osvajati glazbena mnoštva.
I tako se i dogodilo. Driver su glavninu materijala posvetili svojoj debitantskoj ploči, a na pozornici je kraljevao Rob Rock fantastičnim vokalom koji je otpuštao nevjerojatnu silu i snagu. Melodična udarnost u svakoj sekvenci njegova pjevanja bila je pojačana odlično uživljenom scenskom igrom strastvene gestikulacije i podgrijavanja publike. Doista se u trenucima osjetilo da Rob Rock svoj vokal tjera do granice još mogućeg. Prava mini lekcija vrhunskog pjevanja. Njegov vrisak čulo je čak i nebo i tijekom nastupa prestalo je padati. Napokon. Aleluja! Hvaljene nebeske pojave!!!
Bombonica sladostrasti nastupila je kad se skupina prihvatila himnične “Project: Driver” klasike Nations On Fire. Tinjalo je tiho iščekivanje. Bili smo uslišani. Kako je Rob Rock odličan pjevač, svjedoči i činjenica da se prije kraja prihvatio zahtjevne Abba obrade Eagle. Tu obradu možete naći u studijskoj verziji na Rockovu albumu “Rage Of Creation” (2000), koja je na festivalu pravila društvo kataklizmičnom jurišu skupine u skladbi Judgement Day. Nadajmo se da će Driver opstati i izdati još mnogo albuma!
| Warrior: 13.40 – 14.30 |
I ti američki speed metalci stilski nisu previše daleko od izraza Driver, zato je činjenica da su ih naslijedili na pozornici bila posve na mjestu. Na mjestu i zato što su nekoć oba, Roy Z i Rob Rock, bili članovi te postave. Samo više agresije i manje melodičnosti nose Warrior u svom izrazu. Dakle još odrješitiji, bjesniji, ali ipak u stavu bliži klasičnom heavy metalu nego slučajno kakvom thrash obliku. Warrior su zadržali jezgru koja je osnovala skupinu 1982. u vezi Joe Floyd (gitara) i Parramore McCarty (vokal), koji se skupini ponovno pridružio prošle godine.
Taj nastup bio je nešto posebno za Warrior. Bio je prvi na europskom tlu nakon punih 10 godina McCarty nije ni izbliza takav pjevač kao Rob Rock, no ipak je dokazao da mu u žilama teče prava “ratnička” krv. Joe Floyd je u mladom gitaristu i novom članu postave AC Alexandru pronašao odličan oslonac. Riječ je o gitaristu koji odlično parira solažama Joea Floyda i ravnopravan je s njim. Osim toga, malo se pretvarao da je Indijanac (Warrior pač), što je u ovom slučaju imalo neki smisao. I McCarty je sa svojom zakrpanom i poštapanom vojničkom košuljom djelovao poput vijetnamskog dezertera.
Warrior su otrovnom set listom, koja je osim dvije skladbe bila usmjerena isključivo na izvedbu materijala s prvijenca “Fighting For The Earth” (1985), uvjerili mnoštvo da skupinu preplavljuje novi zamah, nova energija, neka radost što opet može nastupati na pozornicama. U njoj se ponovno probudila neukroćena žudnja za sviranjem. Uz završnu Fighting For The Earth skupini se na pozornici kao posebni gost pridružio i njezin nekadašnji član Roy Z. Warrior su nastavili tradiciju drugog dana festivala, kad smo u Balingenu otkrivali prave metal dinosaure, koji su svi redom dokazali da njihovo zubalo i u novom tisućljeću grize i melje nesmanjenom snagom. Pred nama su se (uz iznimku nastupa Powerwolf) dotad odvrtjela najljepša osamdeseta u metalu!
| Pink Cream 69: 14.45 – 15.35 |
Ti sjajni njemački melodični hard rockeri na ovogodišnjem Bang Your Head!!! festivalu pojavili su se posve neplanirano i u zadnji čas, nakon što su Amerikanci Tesla otkazali svoj nastup. Za kratko objašnjenje zašto su Tesla otkazali nastup na Bang Your Head!!! festivalu, uzroke treba tražiti u tome da su istog dana, ali u kasnim popodnevnim satima, imali potvrđen nastup i na ovogodišnjem festivalu Gods Of Metal u Milanu (Italija). Očito se termini zračnih letova nisu poklopili sa željom skupine da izvede dva nastupa u jednom danu pa su žrtvovali svoj nastup upravo na Bang Your Head!!! festivalu.
Pink Cream 69 naravno nisu tako atraktivna skupina kao Tesla, ali ni izbliza toliko razvikana, a kamoli komercijalno uspješna. No to ne računa ako tvoja glazba nosi vjerodostojnost, to jest kvalitetu. Čak i ako kvaliteta ostaje nepravedno previđena. Pink Cream 69 danas se mogu pohvaliti izuzetnom stabilnošću i doista odličnim opusom izdanih ploča. Znanci iz Velikog Ubeljskog, gdje su 2007. počastili slovenske ljubitelje tvrdih zvukova posjetom tamošnjem Heavy Metal Night festivalu, otvorili su svoj koncert skladbom Children Of The Down s njihova aktualnog studijskog albuma “In10sity” (2007). Broj otpuštenih decibela bio je znatno viši nego tijekom Warrior, a i njemačka je publika došla podržati domaću skupinu. Pod pozornicom je pak sve unatrag od pozornice u duljini cca. 150 m vladala konkretna gužva Pjevač David Readman, podrijetlom Englez, odmah iza Roba Rocka predstavljao je izražajnu figuru nevjerojatnih akrobacija karaktera velike vokalne spretnosti. Uz karizmu je svoju izvedbu okrunio nevjerojatnom eksplozivnošću i za šalu prenosio snagu koju su generirale glasnice kroz artikulaciju od najnižih, preko srednjih, do najviših položaja. Readman je doista majstor kojeg s najvećim užitkom promatraš na pozornici. Skupina nikako nije pogriješila u izvedbi materijala.
Novost kod Pink Cream 69 jest ta da glavninu odgovornosti za solaže po novom preuzima Uwe Reitenauer, jer Alfred Koffler pati od neuropatije. To ne možete previdjeti ni golim okom, jer Koffler hvata dohvate većinom malim prstom i kažiprstom, dok srednji i prstenjak pritom praktički uopće ne koristi. Skupina je među ostalim na nastupu odsvirala i skladbe Keep Your Eye On The Twisted, No Way Out, Shame, Do You Like It Like That, Carnaby Road, Livin’ My Life For You i Seas Of Madness i naposljetku donijela i hard rockersko osvježenje festivala!
| Hardcore Superstar: 15.50 – 16.40 |
Glam rock revitalisti iz Švedskog Gothenburga uživaju na tlu domaće države izniman status. Na nacionalne ljestvice u dobrih desetak godina postojanja progurali su priličnu hrpicu hitova koji su zauzeli prvo mjesto, a pospremili su i nekoliko Grammyja za svoja djela. Naravno onih, rodne domovine. Bez obzira na početnu karakteristiku “glam”, koju sam prikvačio zbog ekstravagantnog maskiranja skupine, albumi Hardcore Superstar u materijalu mogu odstupati. Novi “Beg For It” (2009) ponovno je tvrđi proizvod, u kojem mnoge skladbe nose akcent pravog melodičnog heavy metala.
Hardcore Superstar su se ove godine pojavili u Balingenu kao veliki dužnici. Skupina je ovdje trebala nastupiti već godinu ranije, ali je zapela sa zrakoplovom u Parizu. Ako je netko bio na festivalu prošle godine, vjerojatno se sjeća kako su Lizzy Borden malo iza pet popodne ponovno uskočili na pozornicu da popune otkazani koncert Hardcore Superstar. Tada su Lizzy Borden odsvirali dva posve različita koncerta repertoara. Novost koja se dogodila i kod Hardcore Superstar, uz novoizdani studijski album, jest i ta da im se prošle godine pridružio posve novi gitarist Vic Zino, koji je zamijenio originalnog i osnivačkog člana postave Thomasa Silvera. Nimalo lak zadatak, koji je Vic obavljao suvereno u Balingenu, kao da je kod Hardcore Superstar već cijelu vječnost.
Pokretačka snaga kvarteta naravno je pjevač Joakim “Jocke” Berg. Do zadnjeg komadića ruku istetovirani čovjek odavao je dojam nestašnog dečka, otkopčanih naramenica, uvrijeđeno osvetoljubivog pogleda, u poderanim uskim “mrkvastim” trapericama i, što je glavno, s eksplozivnom scenskom igrom i pjevanjem bestidno izazovnog punk akcenta. Publika je ponovno potpuno poludjela pod pozornicom i pjevala osobito refrene sa skupinom. Jocke je publici nametnuo svoj način igre, način Hardcore Superstar, i ona je postala nevjerojatno pitoma i lako vodljiva, a pjevač se pokazao kao vrhunski scenski akter koji s pridom iskorištava svoj veliki talent i karizmu. Bez Jockea na pozornici Hardcore Superstar bili bi upola manje zanimljivi. Novi odličan nastup, već ionako dana samih odličnih nastupa, donio je na pozornicu među ostalim skladbe: Beg For It, Into Debaucherry, Medicate Me, Bag On Your Head (tu je Jocke riječ Bag pretvorio u Bang, u skladu s nazivom festivala), We Don’t Celebrate Sundays (završetak koncerta), Dreamin’ In A Casket, Wild Boys, Honey Tongue.
| Exodus: 16.55 – 17.50 |
Dosta šale, lijepih melodija i romantike! Exodus su stigli u Balingen da nas povedu, na krilima otrovnog valcera, još posljednji put u bezgranična paklena prostranstva! Legende Bay Area thrash metala jedna su od onih skupina koje su se u osamdesetima zauvijek upisale na kartu velikana metala, pa više-manje “prelutale” devedesete i ponovno se vratile albumom “Tempo Of The Damned” (2004). Skupina je u tom razdoblju iznimno djelatna. Prošle je godine izdala iznova snimljeni prvijenac “Bonded By Blood” (1985), koji je tom prigodom preimenovala u “Let There Be Blood” (2008), a ove jeseni planira izdanje nastavka sage “The Atrocity Exhibition” s novim dijelom “Exhibit B”. Zbog imena Rob Dukes, koji je preuzeo vokalne dužnosti u skupini 2005., u Exodus su nastupile neke nove činjenice. Čovjek u svom vrištanju posjeduje boju glasa koja bi se dobro snalazila i u “lažnom” metalu, onom kojem rado prikvačimo nastavak “-core”. To zapravo daje i živoj izvedbi klasičnog materijala u novom dobu, skladbama prvijenca Bonded By Blood, posve novu dimenziju, novu kvalitetu, nove karakteristike. Nije loše, ali nažalost nije ni ono što bismo htjeli čuti od Exodus.
Zato su Exodus danas “drugi” bend. Zapravo je dovoljno kupiti “Let There Be Blood” (2008), pa još posljednja tri studijska albuma skupine, ako ne želite dubljeg istraživanja. No situacija pod pozornicom bila je posve drugačija. Vrilo je u silnom iščekivanju izgladnjelih ratnika thrash metala. Momci udare ravno s Bonded By Blood i u nastavku u repertoaru izmjenjuju staro i novo. Rob Dukes, koji je poznat po tome da se tako razbješnjeno uživi u thrasherski vihor skupine, na pozornici u duljim obraćanjima publici zna postati naporan, da ne kažem čak i uvredljiv. Ovaj put se obuzdavao, ali nikako nije otišao s pozornice a da nije ostavio dojam. U kupaćim bermuda hlačama s uzorkom američke zastave. U Južnoj Americi bi ga na kakvom sličnom nastupu publika u tren svukla iz njih i živog pojela! Dukes je uživao u pogledu na podivljalu publiku. Ona je sama od sebe priređivala ubilačke mosh pitove koji su gazili sve živo pod sobom, a tijekom The Toxic Waltz Dukes je publiku nagovorio da izvede divovski “zid smrti”.
Moje oči bile su tijekom koncerta Exodus većinom uprte u rad obaju gitarista. Majstora Leeja Altusa i Garyja Holta, koji su pokazali nadnaravni jezik scenske komunikacije i uglazbe. Ultrasonične i superiorno precizne solaže pokretale su rafale unakrsne vatre obaju gitarista, koji su pucali iz svih mogućih i nemogućih scenskih položaja. Uz doista odličan nastup i izvedbu smetala je samo spoznaja da Exodus već dugo nisu osvježili svoju set listu.
| Y&T: 18.05 – 19.15 |
Y&T su bili izvođač u rasporedu nastupajućih kojeg sam očekivao s najvećim nestrpljenjem. Jednostavno obožavam stil sviranja njihova gitarista i pjevača te pokretačke snage Y&T Davea Menikettija. Vjerojatno mislite, što mi je i što je, dovraga, sad to Y&T. Skraćeno od Yesterday And Today, Y&T su nastali na planetu još davne 1974. U Balingenu su tako u sklopu ovogodišnjeg festivala predstavljali klasičnu heavy/hard rock skupinu čiji je repertoar često u znatnoj mjeri začinjen elementima blues glazbe. Dakle? Da! Najerotičnija glazba festivala. Ispod prstiju i glava, uz Journey, druge najstarije skupine ovogodišnjeg festivala.
Y&T su se pustili u galop s Open Fire (“Black Tiger”, 1982)! Meniketti sa sunčanim naočalama marljivo je zauzimao položaj u radijusu najviše 3-4 metra lijevo ili desno od mikrofona, jer se morao cijelo vrijeme koncentrirati na svoje pjevanje. Tako su scenski produžetak prema publici iskorištavali ponajprije basist Phil Kennemore (uz Menikettija drugi originalni član današnje postave Y&T) i drugi gitarist John Nymann, inače Norvežanin po rodu. Lipstick And Leather (“In Rock We Trust”, 1984) zadržala je visoki galop otvaranja koncerta, a onda se ekipa malo smirila kad je započela uvodom fantastične Dirty Girl (“Earthshaker”, 1981). Meniketti je tom prigodom zamijenio svog Les Paula plavom Yamaha gitarom serije Pacifica. U mirnijem prijelaznom srednjem dijelu Kennemore se počeo pomicati prema Menikettijevoj desnoj strani. Kad je ovaj prešao liniju sredine i našao se na Menikettijevoj desnoj strani, Meniketti je naglo okrenuo glavu. To naime nije bilo u planu Y&T nastupa. Meniketti, koji pritom nije skrivao blagu zbunjenost, ipak je nastavio pjevati, drugo mu nije ni preostalo. Phil je to morao učiniti, jer mu je puknula gornja (najdeblja) žica na bas gitari. Ako nije uspjelo neusporedivo grubljim Exodus, uspjelo je hard rock romantičarima Y&T! Na pozornicu uskoči tehničar i svoj zadatak obavi gotovo brzinom zamjene guma u utrkama formule jedan. Sve je okej i po starom. Y&T “hruje” dalje. Nakon odlične vožnje kroz klasike Rescue Me, Mean Streak i Don’t Stop Runnin’ došlo je vrijeme za baladu. Instrumental I’ll Cry For You trenutak je u kojem Meniketti pokazuje doista svu svoju veličinu izvanrednog osjećaja za melodiju. Superiorna kontrola zvuka i kontrola raspoređivanja nota, promišljena zatezanja žica na “pull off-ovima” šarenog dizanja i spuštanja tonova, dodavanje trikova na tremolu, mekan zahvat koji je iz instrumenta izvlačio pravo jecanje, dočarali su jedan od vrhunaca nastupa. Jedinstvena blues zgibanka nabijena elementom erotike!
Nastavak se rasplamsa kroz odličnu Eyes Of The Stranger, u završnom dijelu odjeknu obvezne Black Tiger, I Believe In You te ubrzana Forever. 70 minuta okrenulo se u tren oka. Pritom moram dodati da je Menikettijev vokal djelovao fantastično. Muževan, osjećajan i hrapavih vršaka, baršunasto tugujućeg bluesy akcenta i dominantno snažan i autoritativan u svakom trenutku nastupa. Općenito valja istaknuti bubnjara Mikea Vanderhulea, koji je cijeli Y&T koncert odbubnjao samo desnom rukom. Lijevu je ruku slomio prije četiri dana i morala je tako mirovati tijekom koncerta u gipsu. Superioran zvuk i izvedba. Y&T su ponudili jednu od najljepših paša za uši na ovogodišnjem Bang Your Head festivalu. Legende se drže! U listopadu 2009. već imaju potvrđene nove nastupe na europskom tlu.
| W.A.S.P.: 19.35 – 20.45 |
Kako bi svijet bio dosadan i prazan bez Blackieja Lawlessa i njegove nestaš ne družine? Uz Blackieja je od 1997. nekako stalni član postave samo basist Mike Duda, dok bubnjari i gitaristi dolaze i odlaze. Godine 2006. skupini se već treći put priključio Doug Blair, gitarist iz ere “The Crimson Idol”, iste godine i Mike Dupke, inače bubnjar Johna Mellencampa. W.A.S.P. su u sedamdeset minuta naravno prefinjeno štedjeli gorivo. Prvo su nam ukrali pet minuta kad su na početku pustili snimljeni uvod jedne od skladbi The Doors. Ponajprije je pred kraj među skladbama bilo nešto suvišnog teatralnog čekanja da se skupina ponovno prihvati sljedeće skladbe, kao i razvlačenja stihova u refrenu, primjerice I Wanna Be Somebody, gdje je nabijeni prostor pod pozornicom, kojih 15.000 znatiželjnika, morao zajednički gukati u jedan glas i u skladu s Blackiejevim uputama.
Pritom nema što! Koncert W.A.S.P. bio je odličan. Glasan, ali jasan i sočan zvuk u uglazbi skupine na pozornici. Trčanje i skakanje vođe Blackieja lijevo i desno po pozornici, koje nije jenjavalo dobar sat, dokazivalo je da se čovjek odlično osjeća na festivalu i da skupini izuzetno godi masa ljudi koja jedinstveno luduje s njima. Momci nisu zaobišli ni novije Take Me Up s najnovijeg studijskog albuma “Dominator” (2007), koji su umetnuli u sredinu svog klasičnog repertoara, kojim si skupina gotovo po pravilu već unaprijed osigurava koncertnu pobjedu! No osjetila se čista rutina i ništa više. Ali to nije bitno, jer je koncert bio odličan. Mogu reći za sebe osobno napokon W.A.S.P. u pravoj veličini. Dobro raspoloženi, s odličnim zvukom i u društvu masovne podrške pod pozornicom. Pritom nije manjkala ni jedna od najljepših balada u metalu uopće The Idol, a skupina je u skladu s očekivanjem završila svoj šou kad se prihvatila Blind In Texas.
| Blind Guardian: 21.10 – 22.50 |
Raspored drugog dana festivala bio je općenito vrlo uzbudljiv, ponajprije zbog stilske šarolikosti, a kamoli “egzotike” nekih skupina. Teško je bilo oprostiti si ako si slučajno previdio neku od nastupajućih skupina. Čast zaključiti ovogodišnji Bang Your Head!!! festival ovaj je put pripala domaćinima iz Krefelda, njemačkim Blind Guardian. Skupinu i 2009. čini nepokolebljiva pogonska jezgra Kürsch, Olbrich, Siepen, u društvu malo mlađeg bubnjara Frederika Ehmkea. I dalje im na koncertima basira, kao pomoćnik, Oliver Holzwarth (ex Sieges Even), a na klavijaturama u sličnoj ulozi Michael Schüren.
Sat otkuca malo iza devet navečer. Uvod. Zveckanje željeza oštrenih ili kako drukčije zaoštrenih vrhova, krikovi palih, pogođenih, ranjenih, kaos… Usred smo oluje bojišta! Publika nasrši uši, digne nesnosnu buku koja se širi iza mojih leđa dok stojim u prostoru za fotografe. Još Morgothov govor i svakog časa će biti tu! Po očekivanju provale u Time Stands Still, a prvo iznenađuje pogled na pjevača Hansija Kürscha, koji je na pozornicu stigao s novom frizurom. Očito mu je teret godina “pomeo” glavninu kose i preventivne mjere za zadržavanje kose na tjemenu “tintarom” bile su naprosto nužne.
Inače je skupina posve standardna na pozornici. Uglazba od prve u točku jasna, glasna, precizno kalibrirana. Olbrich na Kürschevoj desnoj, Siepen na lijevoj, negdje u pozadini skriveni Holzwarth i u sredini pozadine Ehmke iza bljeskave metalne bubnjarske utvrde. Kürsch, koji u igri pristupa bez posebnih eskapada, ispada višeg kinetičkog učinka ili obraćanja “praznih mrnja”, proveo je lijep komad vremena na scenskom produžetku, posve na dometu nabijenog prostora pod pozornicom, koji je zauzimalo mnoštvo od 20.000 glava, ako ne i više. Tamo u prednjim redovima Nijemci su, uz otpuštanje izvanredne buke, puštali čak i sapunice mjehuriće. Svečana atmosfera koju ne doživiš bilo gdje. Za to moraš u Njemačku. I da, doista je tako. Blind Guardian se obvezno gleda u Njemačkoj.
Blind Guardian su krepko preokrenuli set listu naglavce. Osobito je u novoosvježenoj set listi obilje veselja donijela izvedba skladbi Traveler In Time, pa Goodbye My Friend, Blood Tears, The Script For My Requiem, Time What Is Time, Another Holy War te povratak odlične Lord Of The Rings opet u koncertni repertoar.
No tijekom skladbe Time What Is Time ponovno se otvorilo nebo. Kiša nas je prala do kraja koncerta opet nemilosrdno. Atmosfera se u tren temeljito ohladila, ali to nikoga nije smetalo. Ekstatična publika je cijelo vrijeme, ako ne cijele skladbe, a ono refrene dopunjavala jedinstvenim bučnim pjevanjem koje je gotovo nadglasalo Kürscha. Sat i četrdeset minuta jedinstvenog druženja sa skupinom pretočilo se u visoko atmosferičan završetak. Nakon očekivanog završetka regularnog dijela s Imaginations From The Other Side skupina se vrati na pozornicu i gotovo sve stihove prepusti publici tijekom izvedbe The Bard’s Song. Po očekivanju, a bilo je zanimljivo usporediti osjećaje u Balingenu s osjećajima ranijih posjeta koncertima Blind Guardian. Magija jedinstvenog osjećaja uživanja u Blind Guardian na domaćem tlu zaključila se metal hitom Mirror, Mirror, svjetla se ugase, Blind Guardian nas ostave čučati mokre u lokvama.
Pa se vrate u društvu Horsta E. Franza, glavnog organizatora festivala i zajedno sumiraju dojmove pred ekstazom publike, koja nije i nije prestajala pjevati refren: “Valhalla, deliverance, But you ever forgot me,…” Ni poslije, kad je organizator zaključio ovogodišnji festival svečanim vatrometom. Čarolija nije popuštala. Pa ipak sam se morao prenuti iz čarobne omame. Pritom ne skrivam činjenicu da sam se u Bang Your Head!!! doslovno zaljubio. Riječ je o tipu festivala koji se razlikuje od masovnih festivala. Orijentiran je na “nešto starije” građanstvo, od 24. godine pa naviše, a ne na mlijekozube bezglavce koji gutaju sve od The Killers do Lady GaGa. Bang Your Head!!! festival nudi obilje intime, nudi nastupe skupina koje su se opusom upisale u povijest rock i metal glazbe ili skupina koje je danas doista teško sresti na samostalnim europskim turnejama i još bismo mogli nabrajati. Bilo je 23.00 i za pola sata dogodit će se u obližnjem klubu Subway BYH!!! “after show party” s njemačkim tribute to Judas Priest sastavom Just Priest, u kojem po novom struna žice bivši Primal Fear i Sinner gitarist Tom Naumann. Još malo ću biti tamo…ali to je već priča za novu reportažu. Bang Your Head!!!, vidimo se opet iduće godine!
fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista
Cloven Hoof Laaz Rockit Powerwolf Driver Warrior Pink Cream 69 Hardcore Superstar Exodus Y&T W.A.S.P. Blind Guardian Set liste: CLOVEN HOOF: 1. Inquisitor 2. Nova Battlestar 3. Mutilator 4. Return Of The Passover 5. Road Of Eagles 6. Gates Of Gehenna LAAZ ROCKIT: 1. Brain Wash 2. Delirium Void 3. Erased 4. Last Breath 5. Chasin’ Charlie 6. Liar 7. Forced To Fight 8. Fire In The Hole POWERWOLF: 1. Lupus Daemonis (uvod) 2. We Take It From The Living 3. Prayer In The Dark 4. Raise Your Fist, Evangelist 5. We Came To Take Your Souls 6. Saturday Satan 7. Werewolves Of Armenia 8. Resurrection By Erection 9. Kiss Of The Cobra King 10. Lupus Daemonis DRIVER: 1 .Sons Of Thunder 2. Fly Away 3. Heart’s On Fire 4. Winds Of March 5. Nations On Fire 6. Judgment Day 7. Eagle 8. I’m A Warrior WARRIOR: 1. PTM 1 2. Fight Or Fall 3. Mind Over Matter 4. Ruler 5. Day Of The Evil (Beware) 6. Defenders Of Creation 7. Tonight We Ride 8. Cold Fire 9. Fighting For The Earth EXODUS: 1. Bonded By Blood 2. Iconoclasm 3. A Lesson In Violence 4. Children of a Worthless God 5. Piranha 6. Deathamphetamine 7. Blacklist 8. War Is My Sheppard 9. The Toxic Waltz 10. Strike Of The Beast Y&T: 1. Open Fire 2. Lipstick & Leather 3. Dirty Girl 4. Don’t Stop Runnin’ 5. Mean Streak 6. Rescue Me 7. I’ll Cry For You 8. Eyes Of The Stranger 9. Looks Like Trouble 10. Black Tiger 11. I Believe In You 12. Forever W.A.S.P.: 1. On Your Knees / Inside The Electric Circus 2. Hate To Love Me 3. L.O.V.E. Machine 4. Wild Child 5. Take Me Up 6. Chainsaw Charlie (Murders In The New Morgue) 7. The Idol 8. I Wanna Be Somebody 9. Blind In Texas BLIND GUARDIAN: 1. War Of Wrath (uvod) 2. Time Stands Still (At The Iron Hill) 3. Another Holy War 4. Nightfall 5. Traveler In Time 6. Turn The Page 7. The Script For My Requiem 8. Blood Tears 9. Goodbye My Friend 10. This Will Never End 11. Valhalla 12. Sacred 13. Time What Is Time 14. Lord Of The Rings 15. Punishment Divine 16. Imaginations From The Other Side —dodatak— 17. The Bard’s Song (In The Forest) 18. Mirror Mirror
Galerija slika
