Izvođač: Defuse
Izdavač: Fastball Music
Izlazak: 2011
Trajanje: 39:21
Ocjena: 3/5
Pretjerivanje je oduvijek bilo sredstvo za osvajanje masa, a empirijski dokaz za to je većina bendova iz odjeljka modernog rocka. Nakon Velvet Revolver, nakon vremena invazije zvukova kamenodobnih kraljica QOTSA i nakon prljavog seta muževne, znojem natopljene svirke grupe Clutch te predvidljivijih Monster Magnet i ljepoti predanih Nickelback, ostaje malo prostora za šokiranje na taj način, a opet se svako toliko pronađe iznenađenje. Ovaj put iz zemlje tisuću jezera, daleke Finske, i da, sve prije rečeno spojeno je u jedan zajednički paket, prilagođen recesiji i štednji. U mislima si naslikajte i dočarajte eksplozivne gitarske rifove, kao da ih je napisao ozloglašeni gitarski mag Slash ili njegov malo manje eksponirani, ali nipošto manje nadareni rival Zakk Wylde. Tome dodajte erotiku tvrđe zvučećeg rocka, koji se ipak koketira s novodobnim alternativnim glazbenim strujama, i dobit ćete osnovu kojom se mjeri glazbena materija ploče Bangkok Addiction. Kao da su Mötley Crüe pronašli komplet čeličnih jaja prikladan novom vremenu i prešli prag nove puberteta. Nastupilo je razdoblje intenzivnog parenja, a krik užitka na školski način predvidljivo viče grupa koja mi je do danas bila nepoznanica.
Ne, ne radi se o revolucionarnom skoku za par svjetlosnih godina naprijed, ali Defuse su usprkos svemu sposobni otpiliti jedanaest solidnih pjesama zbog kojih vam se neće kiselo podrigivati i neće vam biti nužno ispirati, dezinficirati i pročišćavati jetru, crijeva i od kapi pogođen mozak. Za uživanje u cjelini finske verzije novodobnih standarda nećete trošiti previše vremena, jer se svih jedanaest napjeva nanizalo u manje od četrdeset minuta, no usprkos svemu nekako smeta činjenica da je kvantni skok u prošlost malo zakasnio. Da je Jani Hyvärinen zgrabio mikrofon, da je zbubnjao zajedno solidnu ritam sekciju kakvu Defuse danas imaju, a gitarski dvojac Arta Ahonena i Tima Hämäläinena odsvirao svoje žice na tako superioran način kojih 20 godina ranije, MTV ne bi bio samo u znaku obračuna američke i britanske produkcije, nego bi se visoko pod oblake podigle i boje finske zastave. Bankgok Addiction tako budi osjećaj nostalgičnog zagledanja u vremena koja su prošla, a svijest da su zlatna vremena prošla zabija i posljednje čavle u lijes inače solidnog glazbenog uratka.
Skladbama s albuma možete poslušati OVDJE.
Defuse pak ustraju u svom tempu bez obzira na sve negativne čimbenike, zbog čega se magnituda postupnog prepuštanja već čutom konstantno povećava, i to od prvih taktova skladbe Overtake nadalje. Jani tripa na vokale Scotta Weilanda, negdje u pozadini prišulja se lik Davea Wyndorfa, a ujedno je prvo grlo grupe Defuse vješto i u starim zahvatima cijele soldateske dugokosih bogova iz natupiranih osamdesetih. Sjećate li se još tada aktualnog Axla Rosea? Iznenađenja je vrlo malo, a vješto muziciranje dokazuje da su Finci sposobni stvoriti, odsvirati i snimiti doista simpatičnu ploču, na kojoj je razloga za kritiku manje nego što ste mislili u prvi tren. Više nego uvjerljiv je stonerski stampedo skladbe Cross The Line, kojem dodatnu težinu daje skladba Flying Colors, a još radije prepustite se simpatičnom prebiranju rifova i solaža na skladbi Evil Soul. Argumenata za prepuštanje užitku dakle ima nekoliko, a ako cjelini dodate još prstohvat organskog zvuka, snažne i uvjerljive produkcije i ego veći od Mjeseca, postaje jasno da su Defuse uspjeli snimiti solidnu pločicu – samo par desetljeća prekasno! No postolar neka ostane kod svog kopita …
Recenzija je nastala u suradnji RockLine i Rock Hard Slovenija.
Postava
Jani Hyvärinen – vokal
Arto Ahonen – solo gitara
Timo Hämäläinen – ritam gitara
Jerkko Tapaninen – bubnjevi
Tero Karjalainen – bas
Produkcija
Defuse
Popis skladbi
1. Overtake
2. Back To The Underground
3. Adrift
4. Cross The Line
5. On Your Blind Side
6. Flying Colors
7. Melting Sky
8. Evil Soul
9. Grace The Devil
10. Done My Time
11. Deep Red Dead End
