Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Judas Priest
Izdavač: Columbia Records
Izdanje: 2016
Ocjena: 3/5
Na spomen imena Judas Priest zadrhti svaki pravovjerni ljubitelj teških zvukova. Bend koji neumorno prkosi na sceni od 1969. nadalje i koji je svojim pionirstvom i glazbenom vizionarskom snagom u mnogočemu zaslužan za utemeljenje pojma heavy metal, 2011. i 2012. zapravo je već privodio karijeru kraju. Najavio je samo još oproštajnu svjetsku turneju pod imenom »Epitaph«, a nakon toga uslijedilo je i izdanje DVD-a! No energije su se očito okrenule drukčije, osobito nakon što je u sastav, kao zamjena za slavnog KK Downinga, ušao puno, puno mlađi gitarist koji je želio dokazati se, Richie Faulkner. Bend je tako osjetio novu životnu snagu, pronašao kreativnu inspiraciju, snimio i izdao novi izvrsni studijski album »Redeemer of Souls«, a nakon toga uslijedila je nova svjetska turneja.
Energetski osvježeni i pomlađeni Judas Priest tako su prošle godine odradili seriju koncerata. Na europskim pozornicama pojavljivali su se usred ljeta, kad su obišli glavninu najprestižnijih europskih festivalskih mjesta, a onda su se tik pred kraj godine, to jest u prosincu (uz podršku legendarnih UFO), još jednom vratili na europske pozornice i odradili još i dvoransku koncertnu turneju.
Bend je tako odlučio ovjekovječiti i tu turneju! Koncert na slavnom festivalu Wacken Open Air u Njemačkoj, 1. 8. 2015., gdje su Judas Priest nastupili pred čak 85.000-glavom mnoštvom, snimljen je s više kamera i izdan u obliku novog koncertnog dokumenta.
Judas Priest nikad nisu briljirali kao posebni esteti. Već je turneja Epitaph, što se tiče scenskih kulisa i same scenografije (uporaba projekcijskih platna i ostala krama, poput razapetih lanaca, lažnog plamtećeg ognja,…), bila popraćena jeftinim kičem. No ni ova posljednja turneja, s koje potječe dokument »Battle Cry«, u tom pogledu nije ni najmanje bolja. Kockaste projekcije u pozadini i ovaj put ostaju krajnje naivne i posve djetinjaste, popraćene jeftinim oblikovanjem i izvornom idejnom zamisli. Kako god, grupa u tom pogledu na takve stvari nikad nije polagala posebnu estetsku pozornost. Golemu pozornicu festivala Wacken Open AIr Judas Priest su ipak svladali svojom igrom. Osobito Halford, koji je neprestano marširao u golemim obilascima, od pročelja pozornice pa natrag do bubnjara Scotta Travisa te lijevo i desno, do ostalih kompanjona.
Tijekom nastupa, kao što je to već praksa kod Judas Priest, ima ogromno crvenog svjetla. U tom pogledu snimka ne dosiže kvalitetu koju u 2016. isporučuju drugi izvođači u rock’n’roll poslu. Između DVD-a i Blu-raya zapravo nema bitne razlike u kvaliteti, koja bi po pravilu trebala biti očita i osjetna. No toga nema. Dakle, slika nije posve jasna i čista, ni na Blu-rayu. Isto tako, uporaba više kamera vrlo je slabo uhvatila »close-up« kompozicije. Očito je da Judas Priest uopće nisu imali snimatelja u foto pitu. Od »close up« scena tijekom koncerta izbliza dobivamo samo »Fyln’ V« gitaru Richieja Faulknera, i to neprestano u istom kadru.. Ispred nje je stalak za mikrofon (nažalost smeta sam kadar), uz to je, u pravilu, dobro vidljiva samo Richiejeva desnica, a ako se ljevica primakne poljima vrata gitare bliže magnetima gitare, može se promatrati i gitaristovo soliranje. »Close up« kadrova Iana Hilla i Glenna Tiptona nema u cijelosti! Glavnina pozornosti redatelja filma otpada naravno na Roba Halforda, a vrlo je dobro zahvaćen i scenskim snimateljem Scott Travis na bubnjevima. Preostali kadrovi popunjeni su udaljenim kamerama i isporučuju veličanstven osjećaj, kakav stvara samo jedinstveni puls 85.000-glavog bjesnila usred Wackena. Dakle, ovaj koncertni film nosi još poveći paket rezervi.
Drugo je sveukupni zvuk nastupa. To je onaj pravi Judas Priest zvuk. Štoviše. Grupa se napokon nije odlučila naknadno popravljati zvuk u studiju, što je nekoć jako rado radila prije izdavanja koncertnih albuma. Tako je jasno da Halford više ne može pjevati s takvom snagom kao nekoć, da vokalne linije prilagođava ili pak glavne dijelove refrena prepušta ludoj publici. Isto tako je zanimljivo da je Glenn Tipton prepustio glavninu solaža Richieju Faulkneru, kojemu dinamita doista ne manjka i koji je takvu poziciju, s obzirom na prikazanu kvalitetu, i zaslužio. Inače Tipton povremeno djeluje traljavo i ne najbolje uigrano u svom poslu na gitari. Kao da mu je zapravo dosadilo ili je umoran.
Uz sve to treba uzeti u obzir i uporabu teleprompterja kojim se Rob Halford služi pri pjevanju strofa. To znači da ih ne zna napamet. Ni to nije nikakva novost za Judas Priest, iako grupa to pokušava prikriti najrazličitijim vizualnim trikovima. Halford to naravno pokušava sakriti sunčanim naočalama i »robotski« nezgrapnim kretanjem naprijed-natrag. S držanjem »naprijed« i glavom usmjerenom prema tlu. To je logično. Strofe nekako mora pročitati.
Materijal na DVD-u odnosno Blu-rayu sadrži dvije skladbe više nego audio zapis na CD-u. Zbog vremenskih ograničenja. S CD-a su tako ispale Turbo Lover i Livin’ After Midnight. DVD i Blu-ray posjeduju i tri dodatne skladbe, koje potječu iz jesensko-zimskog dijela europske turneje 2015., snimljene na nastupu Judas Priest 10. 12. 2015. u Gdanjsku (Poljska). Set lista ljetne turneje naime se razlikovala u odnosu na jesensku turneju. Tako je skladbu Devil’s Child u (ljetnoj) set listi zamijenila odlična Desert Plains (»Point of Entry«, 1981.), a skladbu Jawbreaker izvrsna Screaming For Vengenace (»Screaming For Vengeance«, 1982.). Na repertoaru jesenskog dijela turneje kao skladba više u odnosu na ljetnu set listu pojavila se The Rage. Tu leži odgovor zašto su kao dodatne skladbe izabrane upravo Screaming For Vengenace, The Rage i Desert Plains.
Kako god. Energija, izvedba. To je ono što se računa. Bend i dalje posve dostojno i odlučno šutira ravno u zube i čelo! Pravi fanovi Judas Priest ovaj će proizvod zgrabiti i odmah ga strpati u svoju privatnu zbirku svih djela te slavne grupe. Oni koji ste zahtjevniji, ostanite radije kod koncertnih snimaka grupe zabilježenih u osamdesetima. Mislim na »Live Vengeance 1982« i »Priest Live!« (1986.). Dakle. Ako niste zagriženi obožavatelj grupe, posegnite za novčanikom ovaj put malo popustljivije i pritom prosuđujte vlastitom glavom. Prije provjerite materijal nego što uložite u njega. Kvaliteta za koju ime Judas Priest stoji kroz maratonski ep od 47 godina, naravno, opet je tu, ali neke stvari koje se s godinama lijepe uz lik i djelo grupe, a posljedica su starenja, ovaj put jednostavno treba uzeti u obzir.
Postava
Rob Halford – vokal
Glenn Tipton – gitara
Richie Faulkner – gitara
Ian Hill – bas-gitara
Scott Travis – bubnjevi
Popis skladbi
1. (Intro) Battle Cry
2. Dragonaut
3. Metal Gods
4. Devil’s Child
5. Victim of Changes
6. Halls of Valhalla
7. Turbo Lover
8. Redeemer of Souls
9. Beyond the Realms of Death
10. Jawbreaker
11. Breaking the Law
12. Hell Bent For Leather
13. The Hellion
14. Electric Eye
15. You’ve Got Another Thing Coming
16. Painkiller
17. Living After Midnight
dodatne skladbe:
18. Screaming for Vengeance
19. The Rage
20. Desert Plains
