Battle Cry
Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Omen
Izdavač: Metal Blade Records
Izdanje: 1984
Trajanje: 44:13
Ocjena: 4.5/5
Da. Izdavačka kuća Metal Blade polako ipak ostvaruje svoju najavljenu »prijetnju« o seriji ponovnih vinilnih i “digi pack” CD izdanja starih do pionirskih metal izvođača koji su bili pod njezinim okriljem u osamdesetima i svojim su djelovanjem trajno zacrtali lice svjetskog metala. Tako su već prošle godine ponovno izašla prva tri albuma Slayera zajedno s prvim koncertnim, a ove godine ponovna izdanja doživljavaju i prva tri albuma Omena, pri čemu će na reizdanje trećeg, »The Curse« (1986), biti uključen EP »Nightmare« izdan 1987., dok će reizdanja drugog albuma »Warning of Danger« (1985) i prvijenca »Battle Cry« (1984), o kojem će danas biti riječi, biti opremljena dodatnim skladbama.
Omen su se pojavili na obzoru ubrzo nakon procvata NWOBHM-a na tlu Velike Britanije. Duboko oduševljenje radom bendova koje je novi val britanskog metala izbacio u pravom malom oceanu osjeti se odmah na studijskom prvijencu skupine, već u prvim taktovima izuzetno zaraznog uvodnog Death Rider. Album »Battle Cry« nevjerojatna je mješavina deset izvrsnih, starinski obojenih metalskih rušilaca koji u razvijenoj udarnosti odzvanjaju trenutačno grabežljivo i zarazno (tako su izvrsni rifovi utkani u njih), a istodobno Omen cijelu ovu priču na prvijencu opremaju neskrivenom dozom epskosti, bombastike i poguban, to jest okultnog, drama teatra, koji se zaigrava i s trenucima mističnosti.
Iako je prvo pucalo ponovno na tlu Velike Britanije, rane heavy metal postave sjevernoameričkog kontinenta odlučile su taj britanski bum prenijeti u svoj glazbeni izričaj tako da sviraju materijal što brže, pri čemu nije ništa loše ako se povremeno visoko muzikalni format, kojem su britanski i europski bendovi uvijek vrlo vjerno slijedili, zamijeni polutonskim rješenjima u vodećim frazama. To su ujedno i elementarna polazišta ranog speed i thrash metala.
Pojava stila koji su Omen predstavili na prvijencu posebna je. Skupina koje bi u to vrijeme svirale metal još nije bilo puno. Razvijale su se u konvergenciji, to jest u isto vrijeme i prostoru, zato je svaka od njih nosila samoniklu identitet, pri čemu si mogao osjetiti samo utjecaje i oduševljenje starijim postavama. Zapravo su se Omen mogli među američkim skupinama u to vrijeme nadahnjivati Manilla Road, mračnom epskom bombastikom odnosno mističnom atmosferom, iako su to u kompozitorsko-produkcijskom smislu Manilla Road postizali na priličan drugačiji način, no usporedbom izdanja obiju skupina između 1983. i 1987. proizlazi srodna atmosfera. Inače su se Omen razvijali neovisno, ali u konvergenciji, s ostalim postavama, odnosno EMŠO suvremenicima sjevernoameričkog kontinenta. Stilski je njihova »linija epskog metala« usporediva s Cirith Ungol, Tyrant, Lady Killer, kanadskim Sword, vrijedi dodati i prva dva studijska albuma skupine Savatage, itd… Istodobno je zvuk prvijenca Omen stilski još uvijek bliži liniji ranog heavy metala na tlu sjevernoameričkog kontinenta, koji se nadahnjivao Judas Priest (prva tri albuma Pantera, prvi mini album TT Quick, nadalje postave Liege Lord, Fortress, Malice,..), nego liniji koja je počela (uz oduševljenje Iron Maiden) izdašnije »komplicirati«, to jest liniji postava koje zastupaju npr. rani Fates Warning i Queensryche.
Tu treba spomenuti još jednu, s Omen prvijencem uvjetno pomirljivu, skupinu, koju je privlačila ratna tematika i neukroćeno divljaštvo konanovske hereze. Manowar. Oni su do 1984., kada su se Omen jedva probili do studijskog prvijenca, imali već tri albuma u džepu, a četvrti je izašao još prije kraja iste godine.
Omen su već prvijencem djelovali samosvojno, s izuzetnom estetikom u svoj su metalski izričaj uvodili divljaštvo epskih vidika, gdje odzvanja široki zveket mačevanja i dere se prolivena krv u beskrajno nabujalim i raspjenjenim bujicama. Izvorno (primitivno), sirovo, muzikalno, agresivno, prljavo,… Izvrstan izbor vodećih gitarskih fraza koje su izbacile deset točaka savršenog učinka i zapravo iznjedrile jednu od najimenitijih klasika ranog razdoblja razvoja američkog metala. Točku na »i« dodaje specifičan, povremeno pečatno raspukao do hrapav vokal, nažalost od 2003. pokojnog vokalista J.D. Kimballa, koji samo produbljuje pogubno ugođaj stvorenog drama teatra na albumu, nabijenog momentom okulta.
Iako je album »Battle Cry« već 2005. doživio reizdanje u manjoj nakladi, ovo ponovno izdanje, uz iznimku zvučnog kontrastiranja elemenata (remasterizacija), ne donosi ništa novo. Na njega su ponovno dodana dva ista bonus komada. To je izvrsna koračnica Torture Me, koja je 1984. bila zastupljena samo na petom dijelu kultne kompilacije »Metal Massacre« (među ostalima u društvu Voivod, Fates Warning, Overkill i Metal Church). Ovaj je put ta izvrsna skladba smještena na sredinu popisa skladbi na albumu, a na kraj je dodana još i live verzija klasika Battle Cry, snimljena 1986. na koncertu skupine u gradu San Antonio.
»Battle Cry« album je koji nosi posebno mjesto u metal svemiru. S njim i sa sljedeća dva albuma Omen su se upisali u povijest metala i u godinama koje su slijedile svojom ostavštinom utjecali na mlađu glazbenu generaciju. Tako su npr. na albumu »Wargods of Metal« (1998) naslovnu skladbu Omen prvijenca preradili npr. njemački Sacred Steel, a nedavno istu tu skladbu i mnogo mlađi američki »epic savage metal revitalisti« Visigoth.
Što nam ostaje za završnu misao? Želite li osjetiti hrabrost besmrtnog žara i neprolazne strasti izvornosti, originalnosti, kakvu bilježi, prije više od trideset godina izdani, prvijenac postave Omen, koji je svojim vizionarstvom nehotice krčio put razvojnim polazištima podžanrovskog raznolikog heavy metala? Ne razmišljaj ni dvaput da taj album ne bi krasio tvoju osobnu zbirku najdražih metal albuma.
Omen – “Battle Cry”, 1984 (cijeli album):
https://www.youtube.com/watch?v=M6uYgGbUnDE
Postava
J.D. Kimball – vokal
Kenny Powell – gitara
Jody Henry – bas gitara
Steve Wittig – bubnjevi
Produkcija
Bill Metoyer
Popis skladbi
1. Death Rider
2. The Axeman
3. Last Rites
4. Dragon’s Breath
5. Be My Wench
6. Torture Me*
7. Battle Cry
8. Die by the Blade
9. Prince of Darkness
10. Bring out the Beast
11. In the Arena
12. Battle Cry (live verzija)*
*…dodatne skladbe