Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Jethro Tull
Izdavač: EMI Records
Izdanje: 1970
Ocjena: 4.5/5
Prije izlaska svog trećeg albuma Jethro Tull su sa singlovima “Sweet Dream” i “Witch’s Promise” već bili jedan od najuspješnijih i najperspektivnijih sastava ranog progresivnog rocka. “Benefit” je onaj za bend iznimno važan album na kojem su zacementirali svoj prepoznatljiv zvuk oko folk rocka i definitivno odbacili gotovo sve blues elemente. Ponajprije zahvaljujući njihovoj jedinstvenoj ritam liniji, koja se temeljila na flauti i akustičnoj gitari. Ona je s godinama postala zaštitni znak benda i temelj cijelog progresivnog folk rocka. Ian Anderson je tada ne samo kao glazbenik nego i kao autor tekstova izuzetno napredovao. Njegovi su tekstovi postajali sve inteligentniji, a ujedno i izrazito cinični i podbadajući. Uz to je porastao i njegov imidž lutajućeg mudraca, odnosno nekakvog Franka Zappe progresivnog folk rocka. Ian je na “Benefit” prvi put počeo šibati uvijek istu svakodnevicu i lažne vrijednosti na kojima i danas počiva britansko društvo, a naslov albuma ujedno je odražavao tadašnju želju benda za stalnim domom u koji bi se povremeno mogao povući ispred očiju dosadnih medija (pritisak slave bio je sve veći, a bend na to nije bio spreman). Gledano s glazbenog aspekta, na “Benefit” je, za razliku od većine njihovih albuma, osjetno manje prostora ostavljeno Ianovoj flauti, osobito njegovim energičnim solažama. Ovaj put prednost ima ponajprije električna gitara Martina Barrea, koji je zaslužan i za puno tvrđi zvuk benda nego na “Stand Up” (1969). Barre je isto tako napravio velik napredak u svojoj tehnici sviranja, pa njegove solaže ovdje zvuče posve drukčije nego na “Stand Up”. Osim toga, njegovo sviranje gitare s brojnim maštovitim i originalnim solažama i rifovima odiše puno većim samopouzdanjem. Ian je očito htio dokazati da bend može napraviti odličan album i bez stalne uporabe svoje zaštitne flaute. Važnu akviziciju za bend tada je značio dolazak karizmatičnog klavijaturista Johna Evana (ovdje doduše naveden samo kao gostujući glazbenik), inače bivšeg vođe sastava John Evan Band, iz kojeg su i nastali Jethro Tull. Svojim je vladanjem klavirom i orguljama rasteretio Iana, koji je do tada morao obavljati i te zadaće. Ukratko, Jethro Tull su na “Benefit” već imali svoje prepoznatljivo lice, koje je s godinama samo raslo i usavršavalo se. Cjelokupna atmosfera na “Benefit” pak je, za razliku od prethodnika, puno mračnija i melankoličnija.
Album se otvara pjesmom “With You There to Help Me”. Nakon uvoda na flauti Ianova akustična gitara spretno vodi glavnu melodiju zajedno s Barreovom električnom gitarom. U međuvremenu se cijelo vrijeme izmjenjuju Ianove karakteristične dionice na flauti. Po mom mišljenju riječ je o izrazito zanemarenoj skladbi koja bi trebala spadati među klasike benda. “Nothing To Say” prožima melankolija i osjećaj cinizma, koji prije svega isijava Ianov nevjerojatno slikovit vokal. Barreove hard rockerski intonirane dionice na električnoj gitari stvaraju dodatnu dramatiku. Taman kad slušatelj očekuje da će se razina udarnosti kojoj pridonosi njegova gitara još povećati, neočekivano slijedi iznimno lijep završetak obilježen prekrasnom keltskom melankolijom i divnim izmjenama između Barreovih solaža i Andersonove akustične gitare. Još jedna zaboravljena klasika. “Alive and Well and Living In” također ima izrazito cinično ozračje, koje odražavaju odlične harmonije gitare, flaute i klavira. Na potonjem prvi put možemo čuti i vještine novajlije Evana. Ianovi aranžmani na flauti i ovaj su put predivni. “Son” se otvara žestokim tempom na gitari i izrazito cinično, upravo podrugljivo intoniranim Ianovim vokalom. Tu se primjećuje koliko je njegov način pjevanja do tada napredovao i kako se tip dobro igra svojim raznolikim vokalom. Jedan od najboljih trenutaka albuma nedvojbeno je “For Michael Collins, Jeffrey and Me”, još jedna u nizu skladbi (nakon “A Song for Jeffrey” (This Was, 1968) i “Jeffrey Goes To Leicester Squarre” (Stand Up, 1969)) posvećenih budućem Tullovu basistu Jeffreyu Hammondu-Hammondu. Ova je očito posvećena i Michaelu Collinsu, legendarnom irskom borcu za neovisnost. Ianov vokal i stalna izmjena brzih i smirenih tempa između akustične i električne gitare glavni su šarm ove predivne skladbe, koja ima sav potencijal Tull klasike i jedna je od mojih najdražih na albumu. “To Cry You a Song” je u svojoj biti hard rock s klasičnim elementima i gotovo metalnim Barreovim rifom te njegovom frenetičnom solažom u sredini skladbe. U završnici ponovno oduševljava interakcija između dviju gitara, a mjestimice je prisutan i bluesy zvuk kojeg se bend na većini ostalih skladbi do tada već otresao. I ovo je jedna od najboljih kompozicija na albumu, koja ujedno sadrži i najviše progresivnih vrlina. “A Time For Everything?” lagano smiruje atmosferu, iako je i dalje prilično energična stvar. I ovaj put oduševljavaju klasični Tull elementi, dakle flauta i osobito Barreova gitara, koja ovdje dobiva još više prostora nego inače. “Inside” je nešto lakšeg ugođaja i primjereno se slegne nakon udarnog tempa koji su diktirale prethodne skladbe na albumu. Od svih skladbi, ponajviše zbog blues orijentirane gitare, najviše podsjeća na njihove rane radove. “Play in Time” ima blago psihodelično ozračje. U njoj je od svih skladbi na albumu moguće čuti najviše Ianovih energičnih solaža na flauti. Raznoliki aranžmani i neobični zvukovi koje bend ovdje izvlači iz svojih instrumenata su izvanredni, a ovo je zacijelo i najrazigranija i najpozitivnija skladba na cijelom albumu, koja se na taj način prilično izdvaja od ostalih stvari na njemu. Ianov vokalni cinizam pak dostiže vrhunac u još jednoj odličnoj kompoziciji, “Sossity; You’ re a Woman”, u kojoj kombinirani ritam akustične gitare i flaute uspješno zamjenjuje Bunkerove bubnjeve, koji su ovaj put posve odsutni. Ujedno bend ovdje ponovno dokazuje svoju vještinu iznimno uspješnog unošenja elemenata klasične glazbe.
Na reizdanju možemo čuti i četiri odlične bonus skladbe. Većina njih po ugođaju je posve drukčija od onih na originalnom izdanju albuma. Snimljene su naime još prije njegova izlaska, što znači da su po ugođaju puno manje mračne. Zato pri slušanju stvaraju izniman kontrast i izvrsno se uklapaju uz originalne skladbe. “Singing All Day” je razigrano lagana i akustično usmjerena stvar s mnogo Ianove ljupke flaute. U nešto drukčijem tempu je “Witch’s Promise”, pjesma iznimno intenzivnog ugođaja, koja je izašla i kao singl. U njoj se na prekrasan način miješaju tradicionalni elementi klasične glazbe, folka i hard rocka. I danas vrijedi za jednu od njihovih najpoznatijih i najomiljenijih skladbi, iako je bend već dugo nije uključio u svoj koncertni repertoar. “Just Tying To Be” je kraća i ugodna skladbica izgrađena ponajprije na Ianovoj akustičnoj gitari. Posve na kraju je i britanska verzija singla “Teacher”, koji je bendu donio prvi zamjetan uspjeh izvan domovine. Hard rockerska klasika koja oduševljava ponajviše Ianovim vokalom, njegovim brzim sviranjem flaute, Cornickovim uvijek izražajnim basom i psihodeličnim Evansovim klavijaturama. Očito je da je riječ o prilično netipičnom i komercijalno usmjerenom radu benda, namijenjenom američkom tržištu, na kojem mu je bilo suđeno da postane njihov prvi hit.
“Benefit” je uz bolju produkciju ponajprije puno zreliji album od svog prethodnika. Na njemu je bend definitivno oblikovao svoje prepoznatljivo lice. Isto tako i Ian Anderson, koji je tada postao zaštitni znak benda ne samo svojim sviranjem i scenskim nastupom nego i kao jedan od najboljih tekstopisaca u rocku. “Benefit” se svojim tvrđim zvukom posve ravnopravno nosi s tadašnjim izdanjima najboljih britanskih hard rock bendova. Ujedno, zahvaljujući osjetno kompleksnijim skladbama, predstavlja sljedeći korak u progresivno usmjerenom razvoju benda. Ukratko, ovo je album u kojem složno mogu uživati svi ljubitelji benda, i oni koji više vole njihove tvrđe radove i oni koji u bendu vide ponajprije jedno od vodećih imena progresivnog rocka. Upravo zato mi nikako ne ide u glavu zašto Jethro Tull u svoje koncertne nastupe tako rijetko uključe neku skladbu s ovog albuma, koji tako i od strane samog benda ostaje jedan od njihovih najzanemarenijih radova. Nakon izlaska albuma uslijedila je važna promjena u postavi. Odlični basist Glenn Cornick malo nakon kraja turneje oprostio se od benda i osnovao Wild Turkey. Navodno je bio prevelik noćni ptica i razuzdanac za razliku od ostalih članova, koji su u međuvremenu radije u krevetu čitali knjige. Naslijedio ga je već spomenuti Jeffrey Hammond-Hammond, još jedan odličan i karizmatičan glazbenik (hehe, takva je tradicija u ovom bendu), kojeg su ljubitelji benda do tada već dobro poznavali iz pjesama koje su mu posvećene. U međuvremenu je već sve bilo spremno za sljedeći album – jedno od najvećih remek-djela u povijesti rock glazbe.
Postava
Ian Anderson – vokal, flauta, akustična gitara
Martin Barre – električna gitara
Glenn Cornick – bas gitara
Clive Bunker – bubnjevi, udaraljke
Gostujući glazbenik:
John Evans klavir, orgulje
Produkcija
Ian Anderson
Popis skladbi
1. With You There To Help Me (6:17)
2. Nothing To Say (5:12)
3. Inside (3:49)
4. Son (2:50)
5. For Michael Collins, Jeffrey and Me (3:49)
6. To Cry You A Song (6:12)
7. A Time For Everything (2:43)
8. Teacher (3:59)
9. Play In Time (3:48)
10. Sossity, You’re A Woman (4:30)
Trajanje albuma: 43:19
Bonus skladbe na reizdanju:
11. Singing All Day (3:07)
12. Witch’s Promise (3:53)
13. Just trying To Be (1:37)
14. Teacher (original UK mix) (3:49)
