Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Karamela
Izdavač: Croatia Records
Izlazak: 2017
Trajanje: 44:56
Ocjena: 3.5/5
Žudi li ti se štogod za osamdesetima, za Danilom Kocjančičem, Bazarom, Prizmom, Labirintom, Boomerangom, Kameleonima, Karamelom? “Karam…ba i karam…bita?” Što? Tko? Grupa Karamela, osnovana davne 1982., a svoj studijski prvijenac objavila tek 1998., nakon gotovo dvadeset godina vraća se s novim studijskim albumom. Strah je nestao, a hrabrosti se naposljetku dosjetio i Jadran Ogrin pa je, na sugestiju vrlog rock’n’roll pobratima Jerneja Veneta, primjerak ovog albuma poslao u uredništvo našeg dragog elektroničkog glazbenog časopisa.
Dosta blebetanja. »Brez strahu« ne bi mogao zvučati retro nostalgičnije nego što zvuči. Album je izgubljen u vremenu i prostoru. Jadran, Zlati, Marjan i Goran, nekadašnji članovi grupa Faraoni, September, Kameleoni i Boomerang, jednostavno ne znaju drukčije. Oni su relikt vremena kad je rock’n’roll cvao osamdesetih. Upravo je takva glazba tih godina često navraćala na jugoslavenske radijske valove, a danas je dakle apsolutne reliktne vrijednosti. I dalje sviraju hard rock koji se osebujno približava pop glazbi osamdesetih. Zašto osebujno? Jer se za to treba vratiti u osamdesete i tadašnje vruće hitove koji su krojili sliku svjetskih ljestvica ispod prstiju članova grupa Toto, Chicago, Steve Miller Band, Huey Lewis & The News, Mr. Mister, Mike and the Mechanics…. Istina leži negdje na sredini. Tome valja pribrojiti glazbenu percepciju ispod primorskog sunca generacije kojoj pripadaju članovi sastava. Slatki su kao karamela. Princip skladanja pop glazbe osamdesetih (osobito melos) ostaje neokaljan! Tu je hard rock opterećen bluesom (Pod nebom padajočih zvezd, Žusterna blues), skladbe povremeno nose simpatičnu naivnost, kao da ovi muškarci nikad nisu odrasli. Skladbe kvalitetom malo oscilIraju između sebe. Pogled na tvoje oči pak je, s druge strane, izvrstan komad i jedna od najuspjelijih kompozicija ovog albuma. To vrijedi od kitice do gradacije preko predrefrena u refren, sa svim finesama koje razabire pozorno uho (s onu stranu tekstova, ali o tome više u nastavku recenzije).
Zanimljivo je da se grupa za izdavanje albuma morala obratiti hrvatskoj izdavačkoj kući Croatia Records. Produkcija je živa, a i Hammond zvuk, kojeg se Goran rado marljivo drži, učvršćuje osjećaj da je s nama dobra stara vibracija prenesena iz hard rocka sedamdesetih. Marjan je gitarist svoje vrste. Smatra se jednim od najprofiliranijih gitarista svoje generacije u ovoj regiji. S njim nema šale i želim samo da Marjan jednom za svoj rad na gitari u glazbenim medijima dobije i zasluženo priznanje. Gitare Ernie Ball Music Man model »Luke« naime ne koristi »zbog ljepšeg«. Njegovo sviranje, uključujući i solaže, kroz cijelo je vrijeme filigransko i osjećajno. Profinjeno je, meko, obraća se posve nepretenciozno i ugodno. Marjan nevjerojatno dobro razumije kamo treba postaviti koji ton da bi pasaže i solaže unutar kompozicija postizali optimalan učinak. Tonovi su u ukrasnim gitarskim pasažama i solažama mudro raspoređeni, vješto slijede aksiom manje je više. U njegovu sviranju nije teško uočiti velike ručne vještine majstora koji djelima pristupa s velikim užitkom i duboko profinjenim osjećajem. Nevjerojatnom vještinom »krivi« tonove dugo zvučećim »pull off-ima«. To je ona stara škola koju dobro vladaju i David Gilmour i, s druge strane, Neal Schon, koji su inače vrlo različiti gitaristi. As dakle, a takvih asova kao što je Marijan danas je na slovenskoj glazbenoj sceni preživjelo prilično malo. Upravo je njegova gitara najveća draž u slušanju novog albuma grupe Karamela.
Dok Zlati Klun ostaje više nego pouzdan gospodar vremena i održava čvrstu i kompaktnu strukturu ritmičke osnove, za podizanje dinamike svojim toplim zvukom bas gitare, koji donosi i izrazitu melodičnu razigranost, brine nevjerojatno angažirani Jadran Ogrin. On kroz cijelo vrijeme spretno manevrira u skladbama, osobito u trenucima kad je zvučni krajolik potrebno obojiti većim kontrastom, pri čemu se izvrsno laća i integracije trenutaka »slapanja«.
Ukratko, ovi dečki ostaju izvanredni glazbenici, sviraju doista izvrsno. Zrno soli posjeduje izniman funky groove, mid-eight pasaža (s gitarskom solažom), kao i kasnije produženi instrumentalni izlaz (solaža klavijatura), dokazuju instrumentalnu »nazubljenost« kvarteta. U tim bi trenucima čovjek poželio od Karamele još više duljih instrumentalnih pasaža te možda koji posve instrumentalan komad koji bi posvetili svojim uzorima s kraja šezdesetih i početka sedamdesetih.
No, nekoliko mana album ipak nosi na polju vokalne izvedbe. Većinu vokala vozi Jadran. Srećom, jer na njegov vokalni učinak nema većih primjedbi. Suvereno, a uz to Jadran svojim prirođenim osjećajem unosi u komade onaj pravi nostalgični sentiment starih vremena. Zlati i Marijan (Stara Kitara, pa u završnoj Luna), nažalost, pomalo kvare idealne metričke linije širokim »O«-ovima, a stihovi zbog toga zvuče hrvatski. Druga mana su tekstovi. Oni su doista povremeno, s obzirom na očekivani zrelosni ugled četvorice majstora, na preniskoj razini. Mef je ovaj put doprinio samo jedan tekst, i to za skladbu Jaz bi še. Nažalost, to je najbolji tekst i voljela bih da je takvih na albumu više. U skladu s ovim dvjema manama i komadi međusobno kvalitetom osciliraju.
Kako god, album »Brez strahu« apsolutni je posebnjak. Grupu Karamela vraća ponovno na zemljovid slovenskog rock’n’rolla. Upravo zbog činjenice da je riječ o albumu kojemu u današnje vrijeme doista nema ravna, djeluje utoliko atraktivnije i privlačnije. S obzirom na gotovo dvadesetogodišnju stanku između izdavanja prethodnika i albuma »Brez strahu«, čovjek bi od kvarteta očekivao drskiji pomak na polju artizma. Više brušenja, više isprobavanja, još više razigravanja aranžmana i uključivanjem drugih instrumenata, trikova programiranja i svega ostalog. Hitove ne treba tražiti, no s obzirom na iskustvo i kilometražu, (s obzirom na staž članova grupe) može si priuštiti punokrvnog dušeka koji ne poznaje prepreke ni pred uvijek privlačnim adutom glazbenog eksperimentiranja, za koji nije ni važno kamo će te odvesti. Dakle, »Brez strahu« je u prvom redu vrlo oprezan album. Rezerve u smislu nadogradnje artizma ostaju. Dosta je lijep, ugodan i zabavan album, ali nadajmo se da će nasljednik uslijediti uskoro i ekspresivno ga nadograditi.
Karamela – Jaz bi še (službeni video):
Postava
Marjan Malikovič – gitara, vokal
Goran Velikonja – klavijature, prateći vokal
Zlati Klun – bubnjevi, vokal
Jadran Ogrin – bas, vokal
Produkcija
Jadran Ogrin
Popis skladbi
- To noč
- Pogled na tvoje oči
- Nore sanje
- Manjkaš nam
- Zadnja pot
- Žusterna blues
- Zrno soli
- Jaz bi še
- Kitara stara
- Pod nebom padajočih zvezd
- Luna
