Datum izlaska: godina 1994.
Izdavačka kuća: Giant Electric Pea
Produkcija: Rob Aubrey, Greg Spawton & Andy Poole
Trajanje albuma: 51.33 min
Žanr: Progressive Rock / Crossover Prog
Ocjena: 9.0/10
»Goodbye to the Age of Steam« bio je prvijenac engleskih progrockovskih revitalista Big Big Train, koji danas, kad je grupa stekla svjetski ugled među ljubiteljima progresivnog zvuka, uživa gotovo kultni status. Big Big Train osnovali su 1990. gitarist/klavijaturist Greg Spawton i basist/klavijaturist Andy Poole. Od dvojice osnivača danas je u bendu aktivan samo još Spawton. Prije nego što su Big Big Train potpisali ugovor s nezavisnom izdavačkom kućom Giant Electric Pea, kod koje su izdali »Goodbye to the Age of Steam«, već su na ’vlastitu ruku’ snimili dva demo albuma, »From the River to the Sea« (1992.) i »The Infant Hercules« (1993.).
Izdavačka kuća Giant Electric Pea, koju je osnovao Mike Holmes, gitarist grupe IQ, rano je prepoznala talent mladog benda, koji su u ranoj fazi uz Spawtona i Poolea činili još pjevač Martin Read, klavijaturist Ian Cooper i bubnjar Steve Hughes. Cooper je bend napustio ubrzo nakon izlaska ovog albuma i tako započeo trend nestabilnih inkarnacija Big Big Train, koji se nastavio sve do kraja prvog desetljeća novog tisućljeća, kad su se polako uspjeli ’stabilizirati’. Bivši IQ klavijaturist Martin Orford bio je najeminentnije ime među gostujućim glazbenicima na »Goodbye to the Age of Steam«, koji je bio jedan od boljih prvijenaca u priči o tzv. trećem valu progresivnog rocka, u kojem su glavnu ulogu umjesto Britanaca (kao što je bilo uobičajeno) igrali Skandinavci i Amerikanci.
»Goodbye to the Age of Steam« nije bio konceptualni album, no Spawton je nekoć izjavio da je središnja, povezujuća poruka ovog studijskog ostvarenja razmišljanje o tome ‘kako većina ljudi s vremenom na putu svog života’ zaluta na ’mračnu stranu’ ili se naprosto posve ’izgubi’.
Većina skladbi na albumu prožeta je melankoličnim i nostalgičnim ugođajem, što se čuje već na uvodnoj »Wind Distorted Pioneers«. Read nikako nije bio najkarizmatičniji i najreprezentativniji pjevač u povijesti ovog benda, jer su ga zasjenili svi nasljednici, pa nije iznenađenje što je bend napustio već nakon tri studijska albuma. Ipak, valja priznati da je svoju misiju, s teatralno-dramatičnim pristupom, u ranoj fazi Big Big Train obavio vrlo dobro. Njegov melankolični vokal u sprezi s povremenim višeglasjima dobro pojačava romantično-nostalgičnu atmosferu većine skladbi na albumu. Big Big Train već u ranim godinama nisu bili tipični neoprogresivci zagledani u prošlost, jer su bili u toku s nekim suvremenijim artrockerskim glazbenim utjecajima. Naravno, na većini skladbi ipak se osjeti dosta utjecaja legendarnih Genesis.
»Head Hit the Pillow« je primjerice, usprkos gotovo viktorijanski odnosno ’staroengleski’ obojenim akustično-simfonijskim aranžmanima, usmjerenjem i produkcijom bliža nekim novijim prog sastavima tzv. trećeg vala nego prog pionirima iz sedamdesetih i neoprog sceni osamdesetih predvođenoj Marillion i IQ. »Edge of the Known World«, sa svojim melodičnim, višeglasnim refrenom i gotovo keltskom atmosferom, nedvojbeno spada među vrhunce ovog izvrsnog albuma. Iako Poole nikako nije bio najbolji gitarist u povijesti benda, već je tada imao nekoliko iznimno uspjelih ideja, dok je gotovo sve njegove solaže na ovom albumu i danas užitak slušati.
Na romantičnoj poslastici »Landfall« Read se posebno iskazuje dramatičnom vokalnom izvedbom, dok za pretrpanu galonu nostalgije brinu zasanjane gitarsko-klavijaturske harmonije. Na akustičnom, neoklasicistički usmjerenom instrumentalu »Dragon Bone Hill« može se jasno čuti da su na Pooleovu gitarsku tehniku najviše utjecala oba ključna gitarista Genesis, dakle legendarni Steve Hackett i njegov često nepravedno previđeni prethodnik Anthony Phillips (nije iznenađenje da su Big Big Train 2010. snimili obradu Phillipsova solo standarda »Master of Time«). »Blow the House Down« prva je od dviju dužih, epski usmjerenih skladbi, na kojoj oduševljava ponajprije ambiciozna instrumentalna dionica. »Expecting Snow« kratki je instrumental koji služi kao uvertira u epsku »Blue Silver Road«, na kojoj se može diviti ponajprije već tada izuzetno razvijenoj sposobnosti ove skupine za stvaranje nostalgičnih višeglasnih harmonija, što je bilo obilježje njihova zvuka i u godinama odnosno desetljećima koja su slijedila. S neopisivom tugom i romantikom prožeta »Losing Your Way« završno je remek-djelo koje je po kvaliteti i dubini posve na razini kasnijih skladateljskih umjetnina u povijesti ove skupine, koje su bile na još višoj vokalnoj i instrumentalnoj razini.
Iako su Big Big Train u vrijeme izlaska prvijenca uživali izdašnu potporu jedne od ključnih skupina britanske neoprog scene, »Goodbye to the Age of Steam« nije sadržavao mnogo neoprog utjecaja iz osamdesetih, nego je bend već tada izgradio vlastito ‘lice’ s moderno obojenom produkcijom. Big Big Train su u nastavku karijere snimili priličan broj boljih albuma od »Goodbye to the Age of Steam«, no usprkos tome njihov prvijenac i dalje spada među najbolje u povijesti progresivnog rocka. Album je, na iznenađenje članova benda, ubrzo nakon izlaska naišao na vrlo dobar odjek i činilo se da će Big Big Train već u ranim godinama postati jedan od ključnih sastava trećeg vala prog rocka, no stvari su se jako zakomplicirale nakon izlaska slabo prihvaćenog drugog albuma »English Boy Wonders« (1997.), koji je gotovo prouzročio njihov raspad. »Goodbye to the Age of Steam« je 2011. izdan iznova s tri bonus skladbe i drukčijim (lošijim) omotom.
Autor: Peter “Dr. ProgRock” Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Wind Distorted Pioneers (3:21)
2. Head Hit the Pillow (5:49)
3. Edge of the Known World (4:47)
4. Landfall (4:18)
5. Dragon Bone Hill (3:53)
6. Blow the House Down (9:20)
7. Expecting Snow (2:36)
8. Blue Silver Red (10:04)
9. Losing Your Way (7:29)
Postava:
Martin Read – vokal
Greg Spawton – gitara, klavijature
Ian Cooper – klavijature
Andy Poole – bas gitara
Steve Hughes – bubnjevi
Gostujući glazbenici:
David Longdon – flauta i klavijature na skladbi br. 11
Nick D’Virgilio bubnjevi na skladbi br. 11
Steve Christey – udaraljke
Martin Orford – aranžmani, prateći vokal
Gary Chandler – prateći vokal
Ken Bundy – prateći vokal
Mandy Taylor – prateći vokal
Sally French – prateći vokal
Stuart Nicholson – prateći vokal
Rob Aubrey – prateći vokal
