Datum izlaska: 17.05.2019
Izdavač: English Electric
Produkcija: David Longdon i Greg Spawton
Trajanje: 74:11
Ocjena: 9.5
Žanr: simfonijski progresivni rock
Malo je progresivnorockerskih sastava koji su se pojavili u posljednja tri desetljeća, a da se mogu pohvaliti tako tipično engleskim zvukom, atmosferom i tekstovima kao britanski prog revitalisti Big Big Train, koji su 2019. iznenadili novim albumom »Grand Tour«. Za razliku od prethodnika »The Second Brightest Star« (2017), njihovo najnovije ostvarenje sadrži isključivo nove skladbe, među kojima se ističu sve tri epske i ambiciozno građene kompozicije (»Roman Stone«, »Ariel« i »Voyager«), koje traju više od trinaest minuta i uz koje će zaigrati srce svih vjernih sljedbenika ovih ‘treće-valnih’ progresivaca.
Albumi Big Big Train u posljednjem su desetljeću opravdano naišli na uglavnom oduševljen prijem među ljubiteljima staroškolskog simfonijskog prog rocka, koji su posebno cijenili izvanrednu zvučnu dosljednost i uigranost sedmeročlane ekipe glazbenika, među kojima se najviše ističu pjevač David Longdon, bubnjar Nick D’Virgilio (Spock’s Beard), violinistica Rachel Hall, gitarist Dave Gregory (ex-XTC) i klavijaturist/gitarist Rikard Sjoblom (ex-Beardfish).
Nakon nekih tišćih, ali donekle opravdanih i konstruktivnih kritika da se njihovi posljednji albumi već pomalo zvučno ponavljaju kad je riječ o strukturi pojedinih aranžmana, na »Grand Tour« odlučili su malo prozračiti svoj zvuk i barem se malo odmaknuti od tipične engleske atmosfere i prevladavajućih pastoralnih aranžmana. Ovaj su put Big Big Train inspiraciju djelomice potražili kod naših zapadnih susjeda i na pojedine skladbe unijeli minimalne elemente mediteranske glazbe, koji su barem približno u suzvučju s tekstovima o renesansnoj Italiji i Leonardu Da Vinciju (»Florentine«), antičkim Rimljanima (»Roman Stone«, »Pantheon«) i Bizantu (»Theodora in Green and Gold«). Album je konceptualno obojen i, osim štovanja talijanskih renesansnih umjetnika, djelomice se odnosi na snobovske zgode i nezgode engleskih aristokrata, ranih turista, koji su u 17. i 18. stoljeću imali običaj putovati po Italiji i Sredozemlju.
Povremenom, blagom mediteranskom pulsu najviše doprinose pojedini akustični aranžmani, violina u režiji Rachel Hall, određene flautističke dionice te neki ritmički elementi na koje kod Big Big Train dosad nismo bili navikli. Naravno, Big Big Train i dalje podsjećaju na Genesis i Camel puno više nego na bendove poput PFM-a i Le Orme, no ipak se čuje da su prije snimanja »Grand Tour« slušali i poneke ploče talijanske prog-rock scene iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Unatoč svemu tome, »Alive«, druga skladba na albumu, i dalje je poprilično englesko obojena, uz razliku što je riječ o neobično veseloj i poskočnoj stvaralačkoj minijaturi koja pomalo podsjeća na neka ostvarenja kultnog art rock sastava It Bites. Longdon tako na trenutke ne zvuči samo kao ‘blizanac’ Petera Gabriela, nego i kao melankoličnija verzija Francisa Dunnerya.
»The Florentine« je ‘tradicionalniji’ simfoprogrocker s epskim simfonijskim aranžmanima i melankoličnim gitarskim dionicama, na kojem se prvi put jasno čuje da Big Big Train zvuče nešto drukčije nego što smo bili navikli na posljednja tri, četiri albuma, i to s odličnim rezultatima. Da »Grand Tour« ne bi ispao pretjerano veseo, pobrinuo se ponajprije tradicionalno melankoličan Longdonov vokal, koji posebno zablista na »Roman Stone«, gdje se najviše ističu nostalgične zborske harmonije. Instrumental »Pantheon«, koji je strukturno najbliži pulsu talijanskog simfoprog-a sedamdesetih i nekim dijelovima nezaboravnih Jethro Tull, ponosi se veličanstvenim orkestralnim aranžmanima koji neće ostaviti hladnim nijednog štovatelja glazbe Big Big Train. Instrumentalne vrline cijele sedmeročlane ekipe uz izvrsnu produkciju kroz cijeli album ostaju na izvanrednoj razini, dok uhodano smjenjivanje kompleksnih harmonija i ambijenata i ovaj put oduševljava svakoga tko ppogrešava ‘stara dobra vremena’ simfonijskog prog rocka.
»Grand Tour« je zamjetno manje englesko mrakoban i melankoličan album, no i dalje je riječ o nepogrešivom Big Big Train ostvarenju koje će, ponajprije zahvaljujući izvanrednoj raznolikosti i epskom zamahu, razveseliti sve dugogodišnje privrženike uvijek ambicioznih progresivaca. Big Big Train zaslužuju pohvalu što su nakon odlaska osnivača i basista Andyja Poolea na »Grand Tour« pokušali nešto novo i stvorili album koji kvalitetom nedvojbeno spada u sam vrh njihove dosadašnje diskografije i uz svako ponovno slušanje zvuči svježe.
Autor recenzije: Peter Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Novum Organum (2:33)
2. Alive (4:31)
3. The Florentine (8:14)
4. Roman Stone (13:33) :
– Part 1: Foundation
– Part 2: Rise
– Part 3: Ne Plus Ultra
– Part 4: Fall
– Part 5: Legacy
5. Pantheon (6:08)
6. Theodora in Green and Gold (5:38)
7. Ariel (14:28) :
– Part 1: Come Unto These Yellow Sands
– Part 2: Noises, Sounds and Sweet Airs
– Part 3: New Place
– Part 4: O! There are Spirits of the Air
– Part 5: Music, When Soft Voices Die
– Part 6: Casa Magni, 1822
– Part 7: Approach, My Ariel, Come
– Part 8: Coda: The Triumph of Life
8. Voyager (14:03) :
– Part 1: On the Ocean
– Part 2: The Farthest Shore
– Part 3: The Pillars of Hercules
– Part 4: Further Beyond
– Part 5: Grand Finale
– Part 6: The Space Between the Stars
– Part 7: Homecoming
9. Homesong (5:12)
Big Big Train:
David Longdon – glavni i prateći vokal, flauta, gitara, mandolina, klavijature, udaraljke
Dave Gregory – električna i 12-žičana gitara
Rikard Sjöblom – klavijature, električna i 12-žičana gitara, harmonika, prateći vokal
Danny Manners – klavijature, kontrabas
Rachel Hall – violina, viola, čelo, prateći vokal, gudački aranžmani
Greg Spawton – bas-gitara, bas pedala, 12-žičana gitara, aranžmani za puhače
Nick D’Virgilio – bubnjevi, udaraljke, klavijature, gitara, prateći vokal
Gostujući glazbenici:
John Hinchey – gudački aranžmani
Rick Wentworth – dirigent
Everton Nelson – violina
Emil Chakalov, Richard George, Kathy Gowers, Oliver Heath, Ian Humphries, Martyn Jackson, Oli Langford, Kate Robinson, Nicky Sweeney – violina
Max Baillie – viola
Fiona Bonds – viola
Jake Walker – viola
Ian Burdge – čelo
Chris Allan – čelo
Tony Woollard – čelo
Paul Kimber – kontrabas
Richard Pryce – kontrabas
Dave Desmond – trombon, aranžmani za puhače
Ben Godfrey – kornet, truba
Jon Truscott – tuba
John Storey – eufonij
Nick Stones – francuski rog
