Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Via Ofenziva
Izdavač: KUD Nika
Izdanje: 2015
Ocjena: 4/5
V.I.A. Ofenziva kultni je ljubljanski punk rock sastav koji je nastao prije 34 godine. Između 1982. i 1983. kvartet u sastavu Esad Babačić, Zoran Železnik, Ivo Frančič i Robert Fritsch poletio je ususret blistavoj karijeri, no nakon nastupa u sklopu Nova rock festivala 1983. neočekivano se raspao i prestao djelovati.
Buđenje iz dugog zimskog ssna najavio je DVD izdan 2006., a četiri godine kasnije i nastup u ljubljanskom CUK Kino Šiška, kad smo slavili šezdeseti rođendan poznatog slovenskog alternativnorockovskog mecene Igorja Vidmarja. Skupina se naposljetku probudila u novi život na Izštekanih 2011., osvježila postavu mladim basistom Tonijem Šemerlom i konačno se odlučila prihvatiti snimanja i izdavanja svojeg prvog albuma.
Bend je za pomoć skočio do iskusnog Zvoneta Kukca, kojeg Fritsch vrlo dobro poznaje još iz vremena zajedničkog djelovanja u sastavu Elektrika. Kukec, inače izvrstan gitarist, danas je našao obilje veselja u vrtnji studijskih gumba pa ga na pozornici vjerojatno više nećemo vidjeti s gitarom u ruci, no pri oblikovanju zvuka na albumu »Bele rože« mjestimice je prihvatio gitaru i u studiju te svojom vještinom neke skladbe dodatno obojio i ispunio zvučnu sliku.
Napokon su tu »Bele rože«. Album donosi pola novog, pola starog materijala. Potonji je odjeven u nove, odnosno osvježene aranžmane. Osnovna izražajna jezgra skupine ostala je u punk rocku. U muzikalnom smislu, koji je u skladbama naglašen, bend je u percepciji melodije “alternativnorockovskog prizvuka” tipski zapisan (što je u zdravoj evoluciji svake skupine, uostalom, logično) slovenskom geografskom podrijetlu. Inače, bend djeluje i rustikalno novovalno. Otvaranje albuma, prije ulaska Esada Babačića na vokalu, nosi daleki atmosferično-mračni šarm nekakvih The Mission, umočenih u moderan zvučni prizvuk. “Novovalovstvo osamdesetih” učvršćuje poigravanje reggae elementima u inače rockovski »naježenoj« i prije spomenutoj skladbi Ko zaprem oči, što su radile mnoge skupine na prijelazu iz sedamdesetih u osamdesete, predvođene The Police.
Brzo pamtljive alternativnorockovske točke, u kojima skupini uspijeva izlučiti samonikli autorski ritam i prepoznatljiv zvučni i stilski stas, nadograđuje i upotpunjuje markantna poezija Esada Babačića. Kad odvagneš Babačićevu narav pjesnika i pjevača, ona ostaje na strani pjesnika. Već u uvodnoj Ljubim tvojo tišino mjestimice se ne mogu preslišati Babačićevi disonantni odmaci od »idealne vokalne melodije«, no riječ je naravno o punk energiji koja to ne samo s lakoćom nadoknađuje, nego to u svojem temeljnom izražajnom pečatu odbacivanja stereotipa konformizma i razbijanja tabua naprosto zahtijeva.
Ako je prvi dio strukturiran suptilnije, muzikalno čak i prijaznije, ostatak albuma, koji obuhvaća stari materijal osamdesetih, donosi onaj primordijalni bijes nekoć mladih neukroćenih vrelokrvnih pastuha punih buntovničkog šutiranja, koji je skupina unatoč osvježenom ruhu klasika uspješno zadržala. Zajedno s kultnom Proleter. Mladi delavci i danas djeluje previše “Trainspotting-ovski”. U skladbi Ne stopaj gitarske fraze hvataju se ukoštac sa staroškolskim zvukom klavijatura, za koje brzo (pogrešno) pomisliš da ih svira Borut Činč. Babačićev vokal djeluje kao odjek zloglasnog duha koji pronicljivošću probada umjetna lica lažnih anđela, u kojima se preplašeno i nemoćno skrivamo kao jednoumni robovi neoliberalizma.
Produkcija je pobrinula za živ, grubo garažno zapakiran zvuk, koji naravno donosi nešto umjetničkog uljepšavanja, osobito u suptilnijim dijelovima albuma (skladba Bele rože). Razgolićeno i razdraženo gitarsko riffanje Zokija lijepo je uravnoteženo kontrastnom protutežom debelo zvečećih bas linija Tonija, koje u kombinaciji s topništvom Fritschevih bubnjarskih zamaha režu kroz beton na albumu. Esad je poglavlje za sebe. Njegov deziluzioniran (mjestimice emocionalno otupio, čak fantomski), način izvođenja odmah je prepoznatljiv i ostaje elementarni prepoznatljivi zaštitni znak unikatne glazbene iskaznice skupine.
Da su se V.I.A. Ofenziva u svojoj novovalnoj energiji razvijali dalje u osamdesetima, mogli bi predstavljati daleki slovenski derivat nekakvih The Clash, što bi se moglo reći i za raspadnute slovenske O!Kult, koji su po formatu blizu energiji ranih V.I.A. Ofenziva. Kako god. To su tek usputne refleksije. Važno je naime samo ono što prosuđuju vaše uši. Evo je, dakle, napokon. Nakon mnogo, mnogo godina. Izgubljeni studijski prvijenac sastava V.I.A. Ofenziva.
Sastav
Esad Babačič – vokal
Zoran Železnik – gitara
Toni Šemerl – bas gitara
Robert Fritsch – bubnjevi
SURADNIČKI GLAZBENIK:
Zvone Kukec – gitara
Produkcija
Zvone Kukec
Popis skladbi
- Ljubim tvojo tišino
- Cesta
- Preveč
- Zakaj
- Ko zaprem oči
- Bjele ruže
- 7. Mladi delavci
- Ne stopaj
- Minimalni ritem
- Vsak otrok je lep
- Proleter
- Bele rože (dodatna skladba)
