Lokacija: Ljubljana / Hala Tivoli / Slovenija
Datum: utorak, 24.06.2014
U danima kad su slovenski medijski prostor zauzimale vijesti iz najvećeg slovenskog zatvora i iz nogometnog Brazila, rock raju zaokupljale su posve drukčije misli. U Ljubljanu se gotovo na dan točno četiri godine nakon prvog gostovanja vratila britanska rock zvijezda Billy Idol, 58-godišnja glazbena ikona kojoj je popularnost ranih osamdesetih uspjelo zadržati sve do danas. Štoviše, pravovjernost i inzistiranje na davno zacrtanom putu i danas mu osiguravaju pune koncertne lokacije, pa ga je i u dvorani pod Rožnikom dočekao pun auditorij od šest tisuća posjetitelja.
A što se u taboru Billyja Idola promijenilo od njegova posljednjeg gostovanja kod nas? Zapravo ne puno. Čovjek priprema novi studijski album, koji će izaći ove jeseni, istodobno s autobiografskom knjigom u kojoj će bez sumnje svoje mjesto naći zanimljivi slatkiši iz Idolove sad već gotovo četiri desetljeća duge glazbene karijere.
Koncert bez uvodnog zagrijavanja počeo je nekoliko minuta prije pola devet navečer. Počevši s novom pjesmom Postcards from the Past, koja će se naći na nadolazećem albumu, Idol je večer vrlo brzo začinio nekima od najprepoznatljivijih napjeva svoje karijere: Cradle of Love, Dancing With Myself i Flesh for Fantasy već su u uvodu koncerta podigli na noge dobar dio obiju tribina, a gotovo ekstatična podrška iz svih kutaka dvorane nije popustila sve do kraja druženja. Billyjevu pratnju činili su stari znanci Steve Stevens i Billy Morrison na gitarama, basist Stephen McGrath te dvojica novajlija u postavi, bubnjar Erik Eldenius i klavijaturist Paul Trudeau.
Billy Idol unatoč približavanju šestoj dekadi ostaje vjeran imidžu kojim je stekao slavu. Dopadljiva mješavina šarma i mačizma, potkrijepljena izgledom zločestog dečka koji mu je davno donio veliku emitiranost na MTV-ju, uspješno živi dalje i još uvijek hipnotizira mase, pogotovo kad Billy iz rukava istrese koju od svojih prepoznatljivih grimasa. Višekratno presvlačenje (i svlačenje) otkrilo je da se na njegovim kućnim fitness spravama prašina još ne skuplja; po isklesanom tijelu i stalno energičnom držanju sudeći, Billyju bi se lako dalo desetak godina manje.
Skladbe Love and Glory i One Breath Away pri ulasku u središnji dio koncerta poslužile su kao novitete u izvedenom repertoaru da se predstavi u kakvim se vodama Billy kreće danas. Naoštrena gitarska retorika Stevea Stevensa i Billyja Morrisona svjedočila je o slijeđenju beskompromisnog zvuka koji je Idol zacrtao već svojim prethodnim izdanjem »Devil’s Playground«, možda čak najtvrđim albumom svoje solo karijere. O bilo kakvu popuštanju dakle nema govora! Nakon nove Generation X skladbe Ready Steady Go Billy je u ruke uzeo akustičnu gitaru i ubacio još jedan hitić pun seksa, Sweet Sixteen. Iako njegovi prsti po vratu gitare nisu ni izbliza klizili tako glatko kao primjerice prsti njegova dugogodišnjeg gitarista Stevensa, Billyjeva instrumentalna prezentacija očekivano je izazvala valove oduševljenja. Najveće glazbene zvijezde filozofiju cijelog šoubiznisa imaju u malom prstu, pa točno znaju kad i s kakvim se kostima treba zabiti publici u grlo. Slične populističke fraze prožimale su i Billyjeve obraćanja između pjesama, no jasno je da mu se zbog enormne kilometraže ne može zamjeriti što su mu već dosadile uvijek iste koncertne fraze.
U drugoj polovici druženja sve su češće na svoje dolazili pristaše gitarskog virtuoza Stevea Stevensa, prepoznatljivog već izdaleka po bujnoj frizuri koja u posljednja tri desetljeća nije bitno promijenila oblik. Koketiranje s lakim flamenco uzorkom u uvodu u još jedan opće poznati hit Eyes Without a Face poslužilo je samo kao zagrijavanje pred duljim solističkim ulomkom, već tradicionalno upletenim u motive obrade The Doorsa LA Woman. Stevens je tijekom koncerta pokazao raznoliku paletu svojeg znanja, nije izostalo ni sviranje iza leđa, a mjera gitarskih vragolija bila je taman dovoljna da leđa njegova šefa reflektori nisu previše dugo ostali bez pogleda.
Billyjevu koncertnu snagu za finale redovnog dijela otkrila je pjesmica Rebel Yell, uz koju je glasno pjevanje himničnog refrena mjestimice nadglasalo ozvučenje tivolske hale, koje je te večeri jedva izdržalo. Pri povratku na pozornicu prvo su se pojavili samo Billy i njegova desna ruka Steve Stevens te razvili akustični motiv više od trideset godina stare uspješnice White Weding, kojoj su ostali prateći glazbenici na kraju dali prepoznatljivo urlajući lik. Za oproštaj nakon sat i tri četvrt dugog nastupa Idol je poslužio još i obradom Tommyja Jamesa Mony Mony, a identičan završetak kao pri prošlom gostovanju, usprkos zabavljačkoj izvedbi, otvorio je pitanje zašto se, dovraga, Billy drži godinama ustaljene prakse umjesto da je zamijeni s više umjetničke slobode. Kako god, na kraju treba zapisati da je novi rockerski spektakl zadovoljio apetit pune tivolske dvorane, iako bi slovenska publika u podavanju hitova iz osamdesetih s obzirom na koncert prije četiri godine zaslužila više svježine.
autor: Urban Bolta
fotografije: Sebastijan Videc
Setlista:
1. Postcards from the Past
2. Cradle of Love
3. Dancing with Myself (Generation X song)
4. Flesh for Fantasy
5. Love and Glory
6. One Breath Away
7. Ready Steady Go (Generation X song)
8. Sweet Sixteen
9. Whiskey And Pills
10. Eyes Without a Face
11. L.A. Woman (The Doors cover) Guitar Solo
12. King Rocker (Generation X song)
13. Love Like Fire (Generation X song)
14. Blue Highway
15. Rebel Yell
—dodatak—
16. White Wedding
17. Mony Mony
