Izdavač: Vertigo Records
Datum izlaska: 01.12.1973
Produkcija: Black Sabbath
Duljina albuma: 42.35 min
Žanr: Heavy Metal
Ocjena: 10 / 10
Black Sabbath su na svom petom studijskom albumu »Sabbath Bloody Sabbath« širom otvorili vrata velikodušnom artističkom eksperimentalizmu, kakav se obično ne povezuje previše često s pojmom ‘teški metal’. Pritom je jednu od ključnih uloga odigrao legendarni klavijaturist Yesa i Ozzyjev (pivski) prijatelj Rick Wakeman kao posebni gost. Wakeman, koji se baš tada s Yesom nalazio u susjednom studiju gdje su snimali remek-djelo »Tales From Topographic Oceans« (1973), svojim je simfonijskim aranžmanima na skladbi »Sabbra Cadabra« nadahnuo članove skupine da pojedinim, većinom teškorockerski obojenim standardima s ‘doom & gloom’ atmosferom dodaju i određenu orkestralnu dimenziju. Tako su se Ozzy, Tony Iommi i Geezer Butler u manjoj mjeri pozabavili i sintisajzerom, koji su neočekivano otkrili u kalifornijskom studiju.
No ni za ono vrijeme revolucionarna sintisajzerska tehnologija nije mogla sakriti probleme članova skupine s opojnim tvarima, ponajprije alkoholom, što se može osjetiti i u tekstovima koji su po Geezerovoj tradiciji puni okultizma te neriješenih sociloških i psiholoških pitanja. Ključnu važnost za mračnu, ezoteričnu i mjestimice apokaliptičnu atmosferu »Sabbath Blodoy Sabbath« odigrala je, nakon kroničnog nedostatka ideja, selidba studija iz Los Angelesa natrag u Englesku, gdje su usred tamnica stare vlastelinske kuće Clearwell u Glocestershireu (tamo po lokalnim legendama navodno straši) konačno dobili pravi nadahnuće i prekinuli stvaralačku blokadu. Iommi je pak tijekom lutanja po dvorskim tamnicama smislio i glavnu gitarsku frazu za naslovnu skladbu i od tada više nije bilo teško komponirati preostale uratke, koji redom spadaju među najbolje trenutke njihove duge i burne karijere.
Određene prog rock tendencije bile su u manjoj mjeri uočljive već na prethodnom albumu »Volume 4« (1972), pa nije bilo iznenađenje da su nastavili takvom pustolovnom i složenijom zvukovnom usmjerenošću, koja im je na kraju donijela bogate plodove. Pomalo je ironično da je glavni kandidat za najbolji album klasičnih Black Sabbath ujedno i najeksperimentalnije postignuće u njihovoj karijeri. »Sabbath Bloody Sabbath« imao je ponajprije važan utjecaj na daljnji razvoj teškog metala, pa ga ipak danas zbog njegove pustolovne naravi cijene i brojni ljubitelji progresivnog rocka.
Dosta kontroverzi, osobito u licemjerno-moralističkim SAD-u, izazvala je inače izvrsna naslovnica albuma s nacistički obojenim inicijalima njegova naslova te lubanjom i ‘đavolskim’ brojem nad posteljom. Naslovna slika i slika na poleđini predstavljaju okultistički zasoljenu shizofreniju osobe usred dualnih snova, dakle omiljene tematike ove legendarne teškorockerske skupine, koju su kroz cijelu karijeru povezivali sa sotonizmom i tako im napravili još dodatnu dobru reklamu. Sanjajući lik našao se usred noćne more, gdje ga pokušavaju uništiti njegovi najbliži pretvoreni u perverzne demone, dok je na drugoj slici dosegnuo stanje blaženstva i spokoja, iako je tu sliku moguće tumačiti i tako da je tijekom noćne more od svega zla preminuo i našao se u ‘božjem naručju’.
Naslovna skladba, koja preko konspirativno-fatalističkog teksta ima više nego samo simboličko značenje, jedna je od najomiljenijih klasika u njihovoj povijesti i teškorockerski standard u pravom smislu riječi. Otvara se impozantnim Iommijevim gitarskim rifom i razjarenim Ozzyjevim pjevanjem. Nagrooveane melodične Geezerove bas linije i rušilni Wardovi bubnjarski krošei pobrinut će se za moćnu ritmičku začinu, dok vrhunac predstavlja melodičan refren. Ono što je čini tako osebujnom jesu usputni akustični interludiji, koji joj dodaju širu suptilnu dimenziju. »A National Acrobat« zanimljiv je, eksperimentalno obojen i ritmički nepredvidljiv uradak, položen u srednjem tempu s brojnim duhovitim vremenskim prijelazima i unikatnom Iommijevom gitarskom solažom. Dodatnu dimenziju daju joj pomalo psihodelično obojen gitarski rif i Ozzyjev zavjernički-nestašni vokal. »Fluff« je prekrasan instrumental s čarobnom atmosferom na račun ugodne Iommijeve melodije na akustičnoj gitari i nježnih klavirskih aranžmana. Moglo bi se reći da, slično kao što naslovna skladba odlično predstavlja naslovnicu albuma, »Fluff« posrećeno simbolizira sliku na poleđini albuma, jer je riječ o pravoj ambijentalnoj suprotnosti tipičnih mračnih i srhljivih Black Sabbath.
»Sabbra Cadabra« još je jedno zanimljivo, eksperimentalno postignuće s naglašenom bluesovskom gitarskom frazom i ubrzanim ritmom, gdje se unutar zvukovnog kolaža dobro smjeste i dinamični Wakemanovi aranžmani na klaviru i Moog sintisajzeru. Ljubavni tekst o fatalnoj ženi u oštroj je suprotnosti s uobičajenom Sabbath tradicijom, no Ozzyjev razjareni vokalni doprinos očekivano je sve prije nego lirski obojen, pa bi umjesto o odabranici sasvim lako mogao pjevati i o obezglavljenom šišmišu.
»Killing Yourself to Live«, gdje se tekst odnosi na probleme pojedinih članova skupine sa zdravljem kao posljedicom pretjeranog opijanja, sljedeća je teškometalna klasika, koja je zapravo suita iz triju dijelova s naslovima »Killing Yourself to Live«, »You Think That I’m Crazy« i »I Don’t Know If I’m Up or Down«, što je još jedan prog rock potez. Punokrvni gitarski riff okrvavljen je zveckavim bas linijama, dok je paranoična atmosfera kao stvorena za Ozzyjev shizoidni vokal. Gastronomska gitarska solaža i kataklizmični bubnjarski prijelazi s vremenom ustupaju mjesto zanimljivoj instrumentalnoj sekciji, koja sadrži i nekoliko šaljivih sintisajzerskih aranžmana.
Oni su prisutni i na antiklerikalističkom »Who Are You«, gdje se Geezer u tekstu ponovno dotiče vječnog nerazriješenog pitanja o postojanju ‘nekoga iznad oblaka’. To je gotovo tipičan Sabbath uradak sa sporim, kotrljajućim ritmom, zlobnim vokalom te mračnom, fatalističkom, gotovo srhljivom atmosferom. Posve netipično pak ispada dramatična orkestralna sekcija s dramatičnim umetcima na Moog sintisajzeru i melotronu, tipičnim prog rock instrumentima. »Looking For Today« još je jedan dinamičan teški rocker s tekstom o brzoj prolaznosti slave, gdje središnju ulogu igraju prljavi gitarski riff, nagrooveane bas linije, moćni udarci po činelama te pastoralni aranžmani na flauti i akustičnoj gitari. Ozzyjevo paranoično pjevanje odlično se slaže s dualističkom atmosferom ove kompozicije, koja cijelo vrijeme pluta negdje između napetosti i opuštenosti.
Središnja uloga vrhunca »Sabbath Bloody Sabbath« pak pripada završnom remek-djelu »Spiral Architect«, koje zahvaljujući darovanoj ritmičkoj složenosti i velikodušnoj orkestraciji sadrži brojne prog rock finese. Pastoralno-eterični uvod na akustičnoj gitari stvara tajanstvenu atmosferu, koja se pomoću udarne gitarske pasaže pretvara u razmjerno raspoloženu sekciju. Psihodelični tekst s elementima metafizike u dobrom je suzvučju s moćnim orkestralnim aranžmanima pod ravnanjem Willa Malonea i Ozzyjevim razjarenim pjevačkim pristupom. Pompozan završetak s pljeskom publike predstavlja točku na i Sabbathovske s godinama stečene artističke zrelosti.
Pustolovski obojeno remek-djelo »Sabbath Bloody Sabbath« umjetnički je najdotjeranije postignuće Ozzyjeve ere, koje je legendarne teškometalne praočeve iz Birminghama konačno ustoličilo na prijestolju najvažnije teškorockerske skupine sedamdesetih i obvezan je dio svake poštene rock zbirke. Black Sabbath su se sljedeće godine, 1974., tako zasluženo našli na samom vrhuncu karijere, kad su pred dvjestotisućglavom masom posjetitelja kalifornijskog koncertnog festivala California Jam nastupili zajedno s ostalim legendama rock glazbe 70-ih poput Emerson, Lake & Palmer, Deep Purple, Eagles i Earth, Wind & Fire.
autor: Peter Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Sabbath Bloody Sabbath
2. A National Acrobat
3. Fluff
4. Sabbra Cadabra
5. Killing Yourself To Live
6. Who Are You
7. Looking For Today
8. Spiral Architect
Postava:
Ozzy Osbourne – vokal, sintisajzer
Tony Iommi – gitara, klavir, sintisajzer, orgulje, flauta
Geezer Butler – bas gitara, sintisajzer, melotron
Bill Ward – bubnjevi, timpani, bongosi na “Sabbath Bloody Sabbath”
Gostujući glazbenici:
Rick Wakeman – klavijature, sintisajzer i klavir na “Sabbra Cadabra”
Will Malone – dirigent, aranžer
