Autor: Rok Klemše
Izvođač: Black Reaper
Izdavač: Samozaložba
Izlazak: year_month
Trajanje: 47:18
Ocjena: 3/5
Ako nečega, onda dobrog i kvalitetnog thrasha u Sloveniji nikad nije manjkalo, počevši od kultnog prvijenca starih mačaka Sarcasm, Crematory. Uskoro su ih slijedili jeseniški Game Over s kultnim Tiltom, pa prekmurski Železobeton, a thrash je nakon prvog vala u ranim devedesetima ponovno oživio dolaskom Negligence, koji su thrash ponijeli u svako slovensko selo. Slijedili su Eruption, Thraw, Keller, Panikk i mnogi drugi, koji su svaki na svoj način nadopunili mozaik slovenskog thrash metala. Taj su zadatak vrlo dobro ispunili i »slovenski Death Angel« Black Reaper, koji su u relativno kratkom vremenu od svog osnutka iznjedrili hvale vrijedan prvijenac Blood Moon Rising.
Ne, Black Reaper ne zvuče kao Death Angel, usporedba je na mjestu samo zbog mladosti, jer su tako kao i Death Angel u vrijeme The Ultra-Violence i članovi Black Reaper u ranim tinejdžerskim godinama. Žanrovski su pak Primorci prije bliži bendovima poput Slayera, Kreatora, Destruction i Exodus nego Death Angelu. Na Blood Moon Rising je dakle nešto manje naglaska na melodiji, a više na agresivnosti i sirovosti. No dečki ipak dočaraju nekoliko prekrasnih melodičnih trenutaka koji oživljavaju inače gotovo neprestani i brzo kotrljajući thrash napad. U primorsku thrash buru tako uvodi melodični intro Moonrise, a nakon toga dečki slušatelja prepuštaju na tričetvrt sata dugu milost i nemilost orkanskih vjetrova, koje dočarava raznolika rifaža, cupa-cupa bubnjevi, sirov vokal i thrasherska vratolomna brzina.
Blood Moon Rising je u svim svojim okvirima naime posve tipična thrash ploča, što je istodobno i njezina najveća slabost. Nakon naslovne skladbe ploča se naime sve do samog kraja nastavlja u vrlo sličnom stilu pa se zato pojedine skladbe zbog međusobne (pre)velike sličnosti često slijevaju jedna u drugu. U aranžmanima i kompozicijama skladbi manjka više raznolikosti, što je kod thrasha, koji ne dopušta veća odstupanja od zadane formule, još važnije. Black Reaper se na Blood Moon Rising malo pretijesno drže ograde i previše puta ponove jedan te isti zahvat, što je zbog izostanka zapamtljivih refrena (uz nekoliko vrlo svijetlih iznimaka!) još problematičnije. Prvijenac thrash podmlatka dakle nije bez problema, što ne znači da nije riječ o vrlo dobrom uratku. Gitarski dvojac Jure Kovač/Luka Bajič naime se pobrine za raznoliku baražu rifova, melodija (Lost Souls) i klasičnih thrash solaža koje lijepo miluju uši, bubnjevi Patrika Bajiča su raznoliki, a cupa-cupa ritmove oživljavaju blast beatovi (mjestimice pomalo nespretno smješteni, ali ipak), bas lijepo zvecka, a Rokov mehanički vokal slaže se s instrumentalnom slikom. Smeta (me) samo jednoličnost vokala, koji više pripovijeda nego što pjeva i često je nadopunjen efektima. S obzirom na mračne i ratne tematike, kod Black Reaper bi se vrhunski snašao vokal u stilu psihotičnog Johna Kevilla (Warbringer).
Unatoč nekoliko nedostataka, Blood Moon Rising vrijedi svake pohvale jer nudi nekoliko odličnih trenutaka koji ostaju u sjećanju (naslovna skladba, eksplozivni Nuclear Fire, epskim trenucima pun March of the Reaper, Agent Zero s akustičnim uvodom i vrhunskom rifažom udvostručenih gitarskih linija). Utoliko je više hvale vrijedan ako se uzme u obzir mladost ekipe Black Reaper, čiji vršnjaci nad thrashom vjerojatno vrcaju nosove. Blood Moon Rising je obećavajući prvijenac i nema sumnje da ga Black Reaper u budućnosti neće nadograditi još nečim puno boljim. Svi su preduvjeti za to tu!
https://www.youtube.com/watch?v=Z6rdqjWrjoU
Postava
Rok Jerončič – vokal, bas
Jure Kovač – gitara
Luka Bajič – gitara
Patrik Bajič – bubnjevi
Produkcija
Matej Srebrnič
Popis skladbi
1. Moonrise
2. Blood Moon Rising
3. Disguise
4. Psycho
5. Promised Land
6. Nuclear Strike
7. Enlightened By Fire
8. Lost Souls
9. Blackjack
10. March of the Reaper
11. Agent Zero
12. Reclamation of Prophecy
