Blue Öyster Cult: Heaven Forbid
Izdavačka kuća: Frontiers Music Srl.
Datum izlaska: 6. 3. 2020. (reizdanje) / 24. 3. 1998. (originalno izdanje)
Produkcija: Buck Dharma
Trajanje albuma: 41.17 min.
Žanr: Heavy Metal / Hard Rock
Ocjena: 9.0/10
Dame i gospodo, pred vama je reizdanje 13. ploče Blue Öyster Cult »Heaven Forbid«, koja je prvi put izašla 1998. godine. Čemu to, kad nije riječ ni o okruglom jubileju? Logično i opravdano pitanje. No taj je potez povezan s činjenicom da Blue Öyster Cult nakon devetnaest godina izdaju novi studijski album. Legendarni Blue Öyster Cult prije dvije su godine potpisali ugovor s talijanskom izdavačkom kućom Frontiers Music Srl. Što se tiče ponovnog oživljavanja imena »kulta plave kamenice«, izdavačka je kuća već u prvoj polovici ove godine pokazala veliku angažiranost. Pobrinula se za reizdanje »Cult Classic«, sredinom lipnja planirano je reizdanje albuma »Curse Of the Hidden Mirror«, a početkom ožujka ove godine dočekali smo, dakle, reizdanje »Heaven Forbid«. Ove su godine kod spomenute izdavačke kuće izašla i dva potpuno nova koncertna albuma grupe, a izlazak trećeg poklapa se s datumom izlaska reizdanja albuma “Curse of the Hidden Mirror”.
Pred nama je dakle reizdanje albuma »Heaven Forbid«, koji na RockLineu u svim tim godinama rockerske brižnosti još nismo uspjeli staviti pod recenzentsku lupu. Album je to, dakle, koji je originalno izašao četiri godine nakon “kompilacije” ponovno odsviranih hitova »Cult Classic« i deset godina nakon prethodnog studijskog albuma »Imaginos« (1988.) – ako izuzmemo glazbenu podlogu za neuspješni film »Bad Channels« (1992.). Zašto je faza »Cult Classic« ovdje važna, saznat ćeš uskoro. Blue Öyster Cult su osamdesete preživjeli s konkretnim zvučnim, ali i stilskim eksperimentiranjem. Izdali su malo albuma, ali su oni, osobito u smislu evolucije zvuka grupe, silno zanimljivi i povrh svega vrlo dobra ostvarenja. Nažalost, svi su redom naišli na nemilost glazbenih kritičara. Najčešće zbog (prema grupi nepravednih) pretjeranih usporedbi s dostignućima iz sedamdesetih, koja su za Blooma, Dharmu i Lanniera 1998. godine bila tek blijed i dalek spomen. Bend je dakle stigao u studio snimati album »Heaven Forbid«, a prije toga obavio je studijsku obnovu nekih klasičnih rifova iz svoje riznice vječnozelenih hitova sedamdesetih, što dakle personificira »Cult Classic«. U potrazi za srodničkim vezama sa sedamdesetima, »Heaven Forbid« je klasičnije rockerski »otrežnjen« album u usporedbi s albumima izdanima nakon »Cultosaurus erectus« (1980.). »Heaven Forbid« opet nosi više opipljive glazbene supstance koju možemo povezati s besprijekornom ostavštinom (za grupu) velikih sedamdesetih, kad su Blue Öyster Cult pomicali planinske masive rockerskog pionirstva i otkrivali nove dimenzije za buduću evoluciju heavy metala. »Heaven Forbid« nosi poprilično neskrivenog koketiranja s klasičnim R&B zvukom, iskonskim rock’n’roll instinktima, pa i blues rockom, a istodobno treba naglasiti da bi bila potpuna ludost da netko na »Heaven Forbid« traži ili zahtijeva magiju zlatnih vremena, kad je u grupi još bio bubnjar Albert Bouchard. »Heaven Forbid« je odlično ostvarenje samonikle mješavine heavy metala i hard rocka, koje stvara prepoznatljivu art metal i art rock auru Blue Öyster Cult,. Iako je grupa komercijalni uspjeh zlatnih sedamdesetih ostavila daleko iza sebe, »Heaven Forbid« zauzima u diskografiji grupe posebno mjesto.
Reizdanje albuma doživjelo je remasteriranje zvuka, za što se, očekivano, pobrinuo izbor izdavačke kuće Frontiers Music Srl. Alessandro Del Vecchio. S njim nema ništa loše. Kontrasti gradivnih elemenata zvučne slike dodatno su produbljeni, odnosno obojenošću pojačani, no inače je album »Heaven Forbid« vrsta klasike kojoj prije možeš učiniti nepravdu nego uslugu ako joj “popravljaš” zvuk. Dakle, suvišan potez koji će okorjele sljedbenike grupe prije razljutiti nego išta drugo.
Deset novih autorskih skladbi vrlo je savjesno zvučno i skladateljski obrađeno. Kao kompozicije međusobno dosežu visok stupanj raznolikosti u uporabi vodećih ideja, a grupa na njima istodobno zadržava prepoznatljive zaštitne znakove svoje glazbene aure. Glavni su akteri opet Eric Bloom i Buck Dharma. Opet su i glavni kreatori raspoloženjskih preokreta na albumu. Ericovu vokalnom žargonu opet pripadaju zavrnutije skladbe albuma, u kojima dolazi do izražaja njegov nevjerojatno prodoran, zloban, optužujući i grub vokal, okrunjen golemim karizmom koja skladbama uvijek daje notu jedinstvenosti. S druge strane tu je ništa manje karizmatičan vokal Bucka Dharme, koji se pretežno opet koristi u »opuštenijim«, glazbenijim točkama, u kojima tom istom vokalu uspijeva generirati osjećaje hladnoće, otuđenosti, tajnovitosti,… Ta su dva vokala bitan element koji je od oduvijek na albumima grupe jamčio izražene raspoloženjske kontraste i dinamičan razvoj događaja. Stvaranjem mračnog, pa i zastrašujućeg ugođaja Blue Öyster Cult i ovaj put postižu napetu dramu, koja drži slušatelja u stalnoj »šah-mat« poziciji (čvrsto uz sebe).
I ovaj je album pun misterija, okultnog, “debatnih krugova” s vanzemaljskom inteligencijom, a obraća se i konspirativno, i to već u uvodnoj skladbi See You in Black. Naježen i jedak komad temeljen na metalskom bubnjanju, drži oznaku heavy metal, kako ju je upravo u kontekstu Blue Öyster Cult jednom davno prvi put u galaksiji upotrijebio njihov (pokojni) menadžer i vizionar Sandy Pearlman. Bloom se u njoj podmuklo i lukavo obraća svojoj prijateljici da se ipak obuče u crno (»…I like to see you in black…«) i u takvom izdanju ubije svog muža, jer se on već predugo nasilno ponaša prema njoj, tuče je i ponižava.
Power Underneath Despair u uvodnoj frazi nosi poprilično veza s kultnim rifom Blue Öyster Cult iz sedamdesetih This Ain’t the Summer Of Love. Samo što funkcionira drukčije, jer je riječ, naravno, o drukčijoj kompoziciji. To je još jedan dokaz da su Blue Öyster Cult na ovom albumu pronašli vezu sa svojim korijenima, iako album nikako ne djeluje retro-nostalgično. Nešto takvo bilo bi za tako dobre skladatelje naprosto patetično. Power Underneath Despair bavi se snagom koju stekneš kad se rodiš iznova. Kako to pripovijeda evanđelje, ali i drugi izvori koji se bave mistikom, moraš prvo umrijeti. No na koji način umrijeti? Što to zapravo znači? Tekst pripovijeda o čovjeku koji je izdan i završava u zatvoru. Dok služi kaznu, usredotočuje svoje misli, a kad izađe iz zatvora, osvećuje se i pobije sve koji su bili odgovorni za izdaju. Pečatan refren u kojem kraljuje Eric Bloom u svom sjaju.
Vrhunska kompozicija u smislu potencijalne okupacije radijskih frekvencija, koja se na ovom albumu izdvaja, je Harvest Moon. Vrijedi za dalekog bratića kultnog hita Don’t Fear (The Reaper). Buck Dharma svojim vokalom stvara ugođaj od kojeg ukočiš kad na van doziva lutajuće duše poginulih na bojnom polju od prije stotina godina. Tu je izvrsna modulacija u mid – eight dionici, gdje Buck preokreće ugođaj visokooktanskim naponom domišljatog solo uloška. Skladba Harvest Moon i danas vrijedi za jednu od najboljih skladbi u smislu potencijalnog hita koje su Blue Öyster Cult stvorili nakon Burning For You.
U Live for Me vokal opet preuzima Buck Dharma. Razvoj akorda, odnosno način na koji su nanizani jedan za drugim, nagovještava da bi se taj komad svakog trenutka mogao preliti u hit Burning for You, no refren ga povuče u posve drugu sferu. Live for Me pripovijeda o čovjeku koji je sudjelovao u prometnoj nesreći zajedno s bratom, koji je u njoj preminuo. Nesreću je skrivio pijani vozač kamiona. Brat umire u njegovim rukama i govori mu posljednje riječi: »Živi za mene. Radi sve one stvari koje ja neću doživjeti. Živi svoj život do punine, ali živi mudro da preživiš i živiš za mene.«
Skladba The Cold Grey Light Of Dawn vrsta je tragične spoznaje osobne naravi. Jednostavna spoznaja o činjenici smrtnosti. O prolaznosti. Da je tvoj život u dostizanju ciljeva ograničen. Real World pita se što je to stvarnost, a što nije. Sve je subjektivno. Čuda lebde na granici zamjetljivog, kriju se iza nas, čekaju nas iza horizonta. Damaged je ritmički zašiljena skladba, koketira s funkom, a fraza je opremljena i čokastim Hammond linijama. Stihovi pripovijedaju o muškarcu koji se pokušava suzdržati, obuzdati i lijepo ponašati, ali pritom izgori. Uživa naime u tome da je »malo lud«. “Komad Erica Blooma”. Od glave do pete.
X-Ray Eyes je jedan komad Buckove omiljene akordne linije Am-Gd-Fd, kojom je upregnuo hrpu hitova predvođenih Don’t Fear (The Reaper). Skladba je opremljena zloslutnom pratnjom sintesajzera, koji stvaraju izrazito ugodan dubinski kontrast u zvučnoj slici. Poruke se pitaju kako bi bilo kad bi netko mogao vidjeti više nego što zamjećuju samo oči stvarnosti? I želi li uopće vidjeti nešto takvo? Da zapravo vidiš što sve zapravo donosi učinak droga i kako izgleda Bog? Čovjek s tim očima upozorava da je takvu zabludjelu želju bolje ostaviti. Tekst je nadahnut niskobudžetnim filmom u kojem je jednu od uloga odigrao Ray Milland. U kontrastnom nastavku metalski vampirizirani Hammerback donosi Bloomovu razjarenu pozu paranoične spoznaje da moraš biti spreman za akciju u svakom trenutku, jer živimo u nesigurnim vremenima. Završna Still Burnin’ je u poruci nastavak, odnosno drugi dio priče hita Burning For You. Na rep albuma dodana je koncertna verzija »Mirrors« skladbe In Thee. Najvjerojatnije je riječ o potezu koji je trebao pridonijeti višem stupnju komercijalne privlačnosti albuma »Heaven Forbid«.
Naslovnica aktualnog reizdanja ovog albuma ponosi se motivom preuzetim iz bilo kojeg horora vaših noćnih mora. Kod Amerikanaca se za naslovnicu prihvatio nadimak »Melting Man« U SAD-u je ta naslovnica korištena već pri prvom izlasku albuma. Pri ponovnom izdanju albuma ista je naslovnica upotrijebljena i na ostalim tržištima svijeta. I u Japanu i Europi, gdje je album 1998. godine izašao s drukčijom naslovnicom. Ona je nastala po nadahnuću likom filmske glumice Morgan Fairchild.
Većinu tekstova za album prinio je američki pisac horora i znanstvene fantastike John Shirley. Radni naslov albuma glasio je »Ezekiel’s Wheel« (Ezekielov kotač), što je jedna od priča iz Biblije o preobrazbi afričkih Amerikanaca u kršćane, ili izravno rečeno, o posjetima izvanzemaljaca.
»Heaven Forbid« u diskografiji opsežnog opusa grupe ostaje previđen album, što je prilično logično kad mu uz Blue Öyster Cult doda ostavštinu sedamdesetih. Unatoč tome riječ je o izvrsnom ostvarenju na kojem je grupa u materijal opet unijela nešto esencije svojih radova iz sedamdesetih, a pritom punim plućima udisala trendove tada modernih studijskih trikova produkcije, što je albumu i grupi u vrijeme izlaska osiguralo aktualnost. Odlično je to ostvarenje samonikle glazbene naravi, koja od nekad krasi ovu jedinstvenu rock grupu i u nizu izdanih albuma stoji na sebi svojstvenom umjetničkom prijestolju. Iako ni »Heaven Forbid« nije bio dobro prodavan album Blue Öyster Cult, nakon dugo vremena opet je naišao barem na pozitivne ocjene glazbenih kritičara. Blue Öyster Cult na nešto su takvo nepravedno predugo čekali. Daleko predugo. Više od cijelog desetljeća.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. See You In Black
2. Harvest Moon
3. Power Underneath Despair
4. X-Ray Eyes
5. Hammer Back
6. Damaged
7. Cold Gray Light Of Dawn
8. Real World
9. Live For Me
10. Still Burnin’
11. In Thee
Postava:
Eric Bloom – vokal, gitara, klavijature
Buck Dharma – vokal, gitara, klavijature
Allen Lanier – gitara, klavijature
Danny Miranda – bas gitara, prateći vokal
Chuck Bürgi – bubnjevi, prateći vokal
Bobby Rondinelli – bubnjevi na skladbi br. 9
Jon Rogers – bas gitara, prateći vokal na skladbama br. 2, 3. i 10.
Tony Perrino – dodatne klavijature
George Cintron – prateći vokal
