Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Stray Train
Izdavač: SAOL
Izlazak: 2017
Trajanje: 49:35
Ocjena: 4.5/5
Iako su Stray Train stari jedva dvije godine, riječ je o kvintetu odabranih pastuha, podmazanih svim vragovima i potkovanih kremenim glazbenim iskustvom te kilometražom. Međusobna kemija među dečkima dakle je kliknula i funkcionira na stvarno zavidnoj razini, pa ne čudi da je bend u tako ugodnoj radnoj atmosferi vrlo brzo iznjedrio studijski prvijenac s jednim od najdužih naslova ere rocka »Just ‘Cause You Got the Monkey Off Your Back Doesn´t Mean The Circus Has Left Town …«, koji vrijedi kao više nego izvrstan uvodni potez u eri života nove grupe. A budući da dečki znaju da treba kovati željezo dok je vruće, već nakon dobre godine dana od prvijenca stiže njegov studijski nasljednik, značajno naslovljen »Blues From Hell – The Legend of the Courageous Five«. Dakle, ako je Frank Zappa svirao jazz iz pakla, legenda o hrabrih pet prije svega pripovijeda o bluesu iz pakla, kako je nekoć zavijao Howlin’ Wolf.
Stray Train su nakon izlaska studijskog prvijenca krenuli na dugu europsku turneju u društvu Kadavar i Blues Pills te odsvirali, vjerovali ili ne, u jednom zamahu čak 43 koncerta, a njihove je nastupe pogledalo preko 30.000 ljubitelja, razgoljenih do gole iskonske penetrantno hrapave rockerske estetike hard rocka, prelivene izdašnom mjerom bluesovske erotike.
Na novom albumu Stray Train se postavljaju kao još zrelija i još usredotočenija rock entiteta. »Blues From Hell – The Legend of the Courageous Five« u tom pogledu djeluje još dovršenije, idejno raznolikije i s još većom dozom ispaljenih metaka iskonske rock’n’roll gravure. Napokon, to je i album koji u produkciji grabi još učinkovitije i uvjerljivije od prvijenca. Bend je zaista htio iz svojih kreativnih sokova iscijediti maksimum. Tako je novi album snimljen u studiju Wisseloord u Nizozemskoj, gdje su u svoje vrijeme snimali takvi velikani kao, među ostalima, Queen, U2 i Depeche Mode te brojni drugi, a za završno oblikovanje zvuka albuma pobrinuo se Ronald Prent, koji je u prošlosti surađivao s Rammstein, Depeche Mode, Queensryche,…
Da ne govorimo o visoko izbrušenoj kvaliteti pojedinaca koji čine Stray Train, od tog brašna zasigurno ne bi bilo kruha. Zamisli naslijeđenu izravnost i nabrijanu drskost Led Zeppelin, dodanu sumornost i opskurnu estetiku The Cult, a naravno, uz to je vrlo vješto upakirana uštogljeno razbarušena kontura nekih Guns N’ Roses, ako ne već Vain i ranih Poison. Naravno, struktura skladbi, kao i nagrooveana topla i organska zvučnost bit će vrlo, vrlo domaća svima vama koji nešto ulažete u nasljeđe rocka sedamdesetih, dok je druženje sa zvukovno srodnim Blues Pills na nedavnoj zajedničkoj europskoj turneji ionako bilo više nego dobrodošlo. Nakon uvodnog, nabijeno vibrantnog hard rock katalizatora Electrified, slijedi iznimno snažna skladba, mogli bismo reći jedna od najsnažnijih na albumu, koja pod istim krovom ujedinjuje zapravo sve elemente glazbenog vizionarstva grupe. To je izvanredna Heading for the Sun. Odatle ne čudi da ju je grupa odabrala za predstavljački singl i za nju snimila i video. Bend vrlo dobro vlada funk kinetikom (Days Gone), a posebno tajanstveno i gotovo kobno privlačno razvija se na albumu mistična Emona. Album i inače u nastavku održava visoku kvalitetnu konstantu!
Vokal Luke Lamuta zapravo je idealan za spajanje bluesovskog šarma i hair/glam rock/metal razvratnosti te jedan od glavnih nositelja muzikalnosti i grabežljive pjevnosti refrenskih napjeva, a i zaraznosti samih strofa. Puno je strasti, emocije, instinkta, mekoće, prodornosti i još štošta. Sve to resi vokalni učinak Luke Lamuta. Gitarist Jure Golobič ponovno dokazuje kakav je as i majstor kad iz rukava sipa nevjerojatno maštovito sažete i izbrušene solaže u mid-eight pasažama, koje su same po sebi jedan od najprivlačnijih dragulja svake od skladbi. Posebnu snagu i groove moment albumu cijelo vrijeme daje izvanredna kinetika i iskričavost ritam sekcije. Ukratko, zvukovni kontrasti koje isporučuju gradivni elementi zvuka detaljno su optimizirani. Album te zgrabi odmah i u tome ne popušta. Engleski stihovi metrički su više nego odlični i Stray Train uopće ne ostavljaju dojam da su zapravo slovenski bend. U tom pogledu postavljaju kvalitetnu letvicu u odnosu na ostale slovenske rock grupe na novu, višu razinu.
S te strane je »Blues From Hell« pobjedonosni nastavak priče s prvijenca i tako grupi još samouvjerenije i beskompromisnije otvara vrata prema prepoznatljivosti na međunarodnoj glazbenoj sceni. To je album koji je kvalitetom zaista opremljen od glave do pete, sa svim detaljima velike zauzetosti poliranja i komponiranja. S te strane nosi izgrađen karakter i potencijal da katapultira grupu u ligu vruće garde novovalnih hard rock i blues revitalista te proširi bazu obožavatelja grupe na međunarodnoj sceni. Ovaj album možemo staviti u žanrovsku ladicu hard rocka, zasigurno je jedan od najboljih albuma koji su ove godine izašli na domaćoj sceni i album uz koji će i ljubitelji ove glazbe u inozemstvu naćuliti uši!
Postava
Luka Lamut – vokal
Jure Golobič – gitara
Boban Milunović – gitara
Niko Jug – bas-gitara
Viktor Ivanović – bubnjevi
Produkcija
The Corageous Five
Popis pjesama
1. Electrified
2. Heading For The Sun
3. Days Gone
4. Emona
5. Mad Machine
6. Blues From Hell
7. House Of Cards
8. Love Is Just A Breath Away
9. My Baby´s Ride
10. Give It Away
11. No Easy
12. Miracle
